Najdraži moji
Bila jednom djevojčica po imenu Sava...
Imala je dugu smeđu kosu, velike smeđe oči i puna crvena usta. Baš je bila krasotica, svi su se s tim slagali. Sava je naizgled bila obična šestogodišnjakinja, ali nosila je u sebi nešto o čemu nikome nije mogla pričati, čak ni svojim roditeljima ili najboljoj prijateljici Lini. Izjedalo ju je to sve do 18. godine kad je spoznala tajnu svemira u očima svog silovatelja. Njegove su oči bile hijacintne boje, nisu pripadale stvarnom svijetu, ali su pripadale njezinom, onom kojega je skrivala od rođenja. Sava se rodila nesretna, nikada nije vidjela ljepotu do tog trenutka kad su je silovali, uništili u potpunosti. Otada je sretna jer su invalidi koje je viđala postali njezini prijatelji, a uskoro je shvatila kako je cijeli svijet stvoren od invalida bez ruku i nogu, bez glave i trupa, bez misli i osjećaja. Nikada nije mrzila svog silovatelja jer je shvatila njegovu invalidnost, samo je ponekad htjela iskopati njegovo srce i ponuditi na pladnju crnim vranama kako bi ga raznijele po svijetu.
Morala sam napisati ovu pričicu kako bih odgovorila na vaš komentar koji zaslužuje da ga se prihvati kao dobronamijeran savjet. Sve što proizlazi iz mene jest estetika ružnoće, poetika kaosa i trenutak bola koji nosim. Sinoć sam gledala emisiju o Picassu, njegovim Djevojkama iz Avignona ( izvorno Bordel), i maglica je obuzela čitav moj duh. To je moja najdraža slika, najljepši trenutak slikarstva koji sam ikada imala. S druge je strane Mala plesačica, kipić prostitutke-balerine, zamrznut u vremenu. Oduvijek sam voljela maglu, ali onu tamnu koprenu maglene tmine koja lebdi ponad Samostana u potrazi za izgubljenim božjim ovčicama. Nikada nisam voljela romantičko uljepšavanje boli, uvijek sam tražila krv i modrice, ono što me budilo iz sna. Bila sam na pragu samoubojstva kad me maglica spasila, obavila tamom i nisam više mislila kako skočiti pod 32-ojku, nego kako usrećiti prijateljicu koju su silovali, sebe. Moja prijateljica Ela bila je sretno dijete do tog trena prije godinu dana, a onda je pala u depresiju. Dala sam joj dio svoje maglene tmine i ona je razumjela... Obje smo sretne žene. Prekrasne u svojoj okrnjenosti, spoznale smo drugu stranu ljepote. Ružnoća je samo negacija ljepote, ali je lakše voljeti lijepo. Sve što vi pišete u svom blogu, ja govorim svojim glasom jer i ovo je priča o jednoj velikoj ljubavi čije se ime ne izgovara jer je ružna. To je ljubav u modricama, kidanje dijelova tijela, pokušaj totaliteta. Rekao je jednom Antun Barac u eseju o A. B. Šimiću kako umjetnost proizlazi iz velikog bola. Eros i thanatos nisu dvije strane medalje kad postoji samo jedna, totalna sila. U svakom slučaju, hvala na komentarima i ocjeni koju možda ne zaslužujem jer nisam dala ono najbolje što sam napisala. Birala sam umjerene stihove. Samo se nadam da vas njihova ružnoća neće otjerati nego oplaviti kao mene...
S ljubavlju, svome gradu
(#)
02.02.06 12.20
Ariadna
komentari (6) dodaj komentar
• što reći pametno nakon ovako snažnih riječi.čitam te i dalje. (02.02.06 13:58 arsen lupiga)
• mislim da se približavam samoj niti..ali pretpostavljam da sam još daleko..ariadna hoćeš mi dati neke smjernice?jako sam znatiželjan.. (06.02.06 13:46 JOHNNY_SB)
• Za Johnnyja:Slatkišu, prati pisanje i poveži s Šumorom. A onda uzmi u ruke pjesmu Milka Valenta pod nazivom Pjesma njenom anusu ili bilo koju drugu. Treba mnogo truda da se shvati koju nit ja nudim i tko/što me poslao k vama. Jesi li pronašao izvor rečenice "Bože, daj nam značajeva!"? Ove ćemo stvari koje se tiči mene i tebe rješavati ubuduće putem maila. Ovdje je moja umjetnost(ako smijem reći) (06.02.06 14:10 Arijadna)
• ovdje Ela... ili barem dio maske koju nosi... naizgled otvorena, a u sebi beskrajno zaštićena osmijehom iza kojeg krije bol... ljudi, skrivala sam se iza tog osmijeha godinama i dopuštala da svi misle da ja mogu biti samo sretna...dok nije došla ONA... djevojka koja u tim prekrasnim očima i rukama koje pružaju sigurnost krije bol i želju za dodirom, ali onim nevinim... čistim... bez krvi i pretvar (06.02.06 14:17 )
• bez krvi i pretvaranja... privukao me malo dublji pogled u te njene oči i prepustila sam joj se, dopustila da vidi onaj mračan, ružan, krvav dio moje stvarnosti, koji sam čuvala što dalje od svojih ružičastih snova... pomogla mi je, jer je čvrsta žena koja čak i pod oklopom daje ti disati... (06.02.06 14:20 )
• pronašla sam se u njenim pjesmama... mogla bi je satima slušati kako čita... volim način na koji drži cigaretu... kako hoda kad je umorna... volim kada krade pomfri dok čekamo u menzi... volim što me voli i jadnu i nesretnu... volim što me tjera da budem svoja i da shvatim da puno vrijedim... donijela mi je puno... produbila je moje snove, jer mi je pokazala da je kao sestra... (06.02.06 14:27 )
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34]
|
|
...
SB OnLine
bolesnium.blog.hr
wrunga
bbop
porto
lebovski
knjiški moljac
| posjeta: 9025 glasova: 1133 |
|
|
|