Dolazi...
Zakazale su kazaljke sata koji otkucava prolaznost, mi
nikada nećemo vrijeme shvaćati kao kategoriju, samo kao
postajanje jednim bićem, stvaranje obruča oko Rodinovog
Poljupca, mitološko ostvarenje Euridikina sna o Orfeu.
Kad moja kosa poraste, ni prostor neće biti bitan, od nje ćemo
saplesti postelju i tražiti krajnje posljedice svakog novog
proljeća koje će nas opijati svojim nemirnim disanjem,
spajanjem naših tijela u ekstazi Stvoritelja koji nas voli
Nije bitno je li ljubavna pjesma odraz duše kad ionako-
TKO JOŠ IMA DUŠU U SVIJETU BEZDUŠNIKA?
ne, voljet ćemo se bezumno i bezdušno na oltaru vječnog
neprobavljenog bludništva koje plaši zavarane mase kiklopa
U mojim očima svatko, baš svatko
nalazi odraz svojih zjenica jer ja sam samo
dio ničega u svemu i obrnuto, možda zato
volim uvijek snažno, tražim da zadnji udisaj
prije spavanja bude moj i onaj koji nikada više
neće disati isto
NE MARIM ZA NEISPUNJENE SNOVE JER IH NEMAM
NE SANJAM NEDOSANJANE SNOVE JER IH STVARAM
NE PIŠEM SRETNE PJESME JER IH ŽIVIM
JA SAM BOL, JEDNA SITNA MALA PJEGA
NA OBRAZIMA SVIJETA, SREĆA U NESREĆI
Dijete...
(#)
19.02.06 21.00
Ariadna
komentari (1) dodaj komentar
• zadnjih pet stihova mi je tak cool (20.02.06 21:13 arsen lupiga)
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] [34]
|
|
...
SB OnLine
bolesnium.blog.hr
wrunga
bbop
porto
lebovski
knjiški moljac
| posjeta: 9025 glasova: 1133 |
|
|
|