|
DOWN and UNDER |
|
|
|
|
|
|||||||||||||
|
KOLUMNA: Brođana u Australiji. JOSIP LALICH PLAVOPOLJAC
HRVATI POD JUZNIM KRIZEM III.
Vincent Vranjican, braca Kunic i Josipca, Ivan Zubrinic, Perina Rocci, C.Santic i M. Pavlovic. Vincent Vranjican rodjen je godine 1867. na otoku Visu i po dolasku u Australiju godine 1882. otisao je na nalazista zlata u Zapadnu Australiju. On je otkrio zlatni rudnik Abbotts kod rijeke Murchison i postao jedan od najimucnijih Hrvata u Australiji. Vincent Vranjican, poznat takodjer pod imenom Vincet Abbotts, umro je 1928. Baldo kunic rodjen je 1867. na poluotoku Peljescu i stigao u Australiju 1883 godine, zajedno sa bratom Antunom. Oni su stigli brodom «Chimberazo». Antun Kunic otisao je u Parkes, s Baldo Kunic u Three Mile, nedaleko od Younga u Novom Juznom Velsu. Baldo Kunic bio je prvi koji je u podrucju Younga poceo uzgajati tresnje. U tome je bio veoma uspjesan, pa je zvan «kraljem tresanja». Glas o uspjehu Balde Kunica procuo se u njegovu rodnu mjestu i ubrzo su mu se pridruzili mjestani, braca Jaspic. Oni su takodjer postali uspjesni u uzgoju tresanja i zajedno sa Baldom Kunicem u iducim se godinama silno obogatili. Uzgoj tresanja danas je jedan od glavnih gospodarskih grana i turistickih atrakcija toga kraja. Perina Rocci, rodom s otoka Visa, stigla je u Australiju godine 1886. Prvo je zivjela u Broken Hillu, a zatim u Zapadnoj Australiji. Po raspolozivim podacima ona je prva Hrvatica koja je dosla u Broken Hill i Zapadnu Australiju. Ivan Zubrinic rodjen je 28. ozujka, godine 1861. u Lici. Kao djecak pomagao je svome ocu prevoziti konjima drvene trupce za pravljenje ograda u Senju, a u Senju trupci su se tovarili na brodove. Jednom prilikom, Ivan Zubrinic, se u Senju potajno ukrcao na brod. Nekoliko dana potom, kad je brod vec bio na putu za Englesku, otkriven je i primljen u posadu. Na jednom od putovanja za Australiju na brodu «Achmere» upoznao je Irkinju Rose Gornley, koja je putovala rodjacima u Port Pirie u Juznoj Australiji. Kad je godine 1882. brod doplovio u Melbourne, Ivan Zubrinic je napustio i uzeo Rose Gornley za zenu.Oni su se naselili u Port Pirieu i imali desetero djece. Prvi Hrvati poceli su se doseljavati u Broken Hill oko godine 1883. Na tom polupustinjskom podrucju, 900 kilometara sjeverno od Melbourne u Novom Juznom Velsu, pronadjene su, neposredno prije toga, velike rezerve srebra i olova. Po zapisnim dokumentima Rudarskog Sindikata. Prvi hrvati su bili: C. Santic i M. Pavlovic. Oni su postali clanovi saveza 1890. Po zapisima Pavla Vidasa, godine 1890. u Broken Hillu je zivjelo 150 Hrvata. O zivotnim prilikama tih Hrvata on pise: « Mi mineri (rudari) radili smo 8 ura i dobivali 10 silinga, sto je iznosilo 6 funti. No kapitalisti englezisu...htjeli smanjiti placu. No ovaj sav narod se dade na strajk, koji potraje 7 mjeseci.... Union (sindikat) nam je poslal hranu, a drustva su izlazila po gradu sa muzikom i isli smo na mise svaki dan, sve da ce Bog dati bolje.. Nakon 7 mjeseci Englesi su sve malo pomalo isli raditi, a mi Hrvati, kako smo uvjek bili vjerni, odrzali smo rijec do konca i zato su nas gledali kao buntovnike. Dakle, strajk smo izgubili, i kad se pocelo raditi, kazu nam da Hrvate nece nijednoga vise na ranju uzeti. Jedino Englezice su bile s mama dobre, jer da smo junaci, a njihovi muzevi su bebe. Za vrijeme strajak smo imali uvjek posebne sjednice, i na celu dva Tirolca i jednog Bodula i uvijek su nam govorili da budemo junaci. Ali na kraju odose oni na radnju, a mi ostasmo junaci bez novca i ranje. Za vrijeme strajka ovi nasi celnici su govorili da cemo ustrojiti austrijansko drustvo te im je narod davao 10 silinga kao clanarinu. Ja im nisam nista dao, jer sam im na celu citao da su izdajice.» Na otoku Tasmaniji i u Juznoj Australiji Hrvati su se takodjer poceli naseljavati prije godine 1890. Medjutim, njihova imena su nam ostala nepoznata. Pavle Vidas je zabiljezio: «U Hobartu... ostanem tu jedan dan i namjerim se na jednog gospodina s velikim cilindrom na glavi, bijelim rukavicama na rukama i na njemu salon anzug (odjelo).. On kaze da je i on Hrvat sa otoka Visa. Odmah kaze da nemoze sada izi u banku i da mu dam 5 sterlinga, do podne... Kazem ja njemu: Dosta, dosta kad Vam je Nelson ime, cuo sam za Vas gospodine doktore, i ja nemam novca za Vas. Te on meni kaze: Sto Vi sumnjate u mene? I s time je poceo osorno sa mnom razgovarati. No ja njemu kazem: Odstranite se gospodine doktore od men, jer ako Vas uhvatim za kreljute od kaputa, svu cu ovu rivu pomesti s Vama. Zdrecio ja na njega moje sare oci, te se on uistinu odstrani od mene. U to doba ja sam imao 39 godina i junak bio, koji se nije bojao svakoga. Doista ja sam cuo o ovomu Nelsonu, bio je mnogo vremena od kuce i bavio se lopovstinom. U Adelaideu u jednom hotelu bio jedan Hrvat, kuhar, i on me zove da idem samo za hranu raditi i to na levetu (dizalo), jer je prizemno bila gostionica, a na drugom katu je bila kuhinja. Dakle, tu sam ja ekspedirao jestivo dolje po leveti s punim tanjurima, a gore slao prazne. Jednog dana.... pusti je to nekako naglo dolje i to pade i sve se polupa. Dodje gazda i odmah me istera.» Pavle Vidas je medju najistaknutijim Hrvatima koji su stigli na ovaj kontinent u 19 stoljecu. On je stigao godine 1889. Njegovi zapisi o zivotu Hrvata u Australiji dragocjen je dokument koji nam predocuje vremena i okolnosti u kojima su oni zivjeli. Njegove zapise je, gotovo stotinu godina poslije sredio i tiskao T. A. Mursalo. Pavle Vidas rodjen je 18. veljace 1858. u Hreljinu. Kad je imao samo 13 godina, otisnuo se na more kao mornar i plovio po svim morima svijeta. O svom putovanju u Australiju i svojim prvim dojmovima na ovom kontinentu on je zabiljezio: «Na brodu za Australiju sreo sam grupu Hrvata Bunjevaca, obucenih u narodne nosnje... Bili smo svi dobre volje, i zensko i musko, a i onih 17 Bunjevaca ili Banovaca takodjer su bili veseli. Jedan od njih, imenom Duje, uzme tamburicu i zacme udarati :» Mi smo braco hrvatskoga sinci plemena». Kako sam bio dobre volje, i ja zapjevam uz tamburu. No i da nisam bio dobre volje, bio bih zapjevao kad sam cuo hrvatsku glazbu. Hrvatska drustva nije bila nikakva. Ako im sto kazes kako je sada u Hrvatskoj, skole, drustvo, ne da ni uha napeti zato, nego kaze da je narod kod nas bedast i zelen, a on siromah ne moze od bedastoce ni stojati, brsljana bi se najeo kako je zelen. Do domovine ne drzi ni najmanje, nego sve hvali Englesku i onu lepu zenu sto je ima i koja ga osine vise puta, te nesme ni plakati. U Sydneyu... setao tamo po gradu i tu nadjem jednog Hrvata gostionicara, ozenjenog jednom Engleskinjom. Taj covjek je bio rodom iz Premude u Dalmaciji, te nas pita odakle smo. Mi mu kazemo da smo iz Hrvatske, a on kaze vi ste austrijanci. Zali Boze, nije ni znao gdje je Hrvatska, a on je bio Hrvat. Tu kod njega spavamo i jedemo. Kod njega bilo jos nasih Hrvata... te i oni kazu da nema Hrvatske. I radi toga se nas dvojica dogovorimo da sto cemo mi ovdje medju barabama i gledali smo ici gdje bilo drugdje.» Pavle Vidas, jednostavan i poluskolovan covjek, izrazio je zapazanja koja i danas, poslije vise od stotinu godina nisu izgubili na vrijednosti za Hrvate u iseljenistvu i domovini: « Tako smo u Tandilu bili ustrojili drustvo koje smo zvali Austro-Hungarian Society(drustvo), a sve smo bili Hrvati u tom drustvu: da smo barem metnuli Hrvatsko Drustvo, ali nismo, jer smo bili glupi...U Zagrebu, isao sam vise puta u Sabornicu, na galeriju... Gledao sam i kad Predsjednik govori...kako svi vladinovci klimaju glavama, da tako je... a kad govori koji od opozicije, vladinovci onda mrmljaju kao da im je opozicija pecenku izjela... U Zagrebu sam vidio kako se bore stranke, jedna protiv drugoj...a sve su Hrvati, to je cudnovato.» Sudbina hrvatskog broda «Stefano» i njegove posade vazan je dogadjaj u povijesti Hrvata na ovom kontinentu. Brod «Stefano», duzine 160 stopa i 857 tona nosivosti, sagradjen je godine 1873. u Rijeci. Vlasnik broda bio je Nikola Bacic iz Dubrovnika Natovaren ugljenom, brod je napustio luku Cardiff 31. srpnja 1875. i uputio se prema Hong Kongu. Clanovi posade bili su: iz Dubrovnika kapetan Vlaho Miloslavic, prvi casnik Karlo Kosta, kadet Miho Bacic, Ivan Lovrinovic i Baldo Vukasinovic: iz Rijeke Martin Osojnak, Iz Losinja Dinko Antunovic i Josip Perancic, iz Kotora Mate Zanetovic, iz Susaka Grgur Pavisic i Fortunat Bucic, iz Potomja Pavao Radovic, iz Kucista Toma Dediol, iz Oskorusna Ivan Juric, iz Dobrote u Boki kotorskoj Diodat Vulovic, iz Konavala Nikola Brajevic i iz Cardiffa Henrick Grose. Najsariji clan posade bio je Vlaho Miloslavic, bilo mu je 25 godina, i to mu je bilo prvo putovanje usvojstvu kapetana broda. Najmladji clan posade bio je Henrick Grose, dvanaestogodisnjak, koji je na svoju molbu primljen u Cardiffu kao clan posade. Brod «Stefano» imao je mirnu plovidbu do Rta Dobre Nade. Tamo je brod zahvatila snazna oluja koja je trajala punih devet dana. Miho Bacic, sedamnajstogodisnji mladic i necak vlasnika broda, zapisao je da su valovi bili tako veliki da je Ivan Lovrinovic morao uzetom za palubu zavezati kormilara Josipa Perancica kako ga valovi nebi ponijeli u more. Zbog spomenute oluje i guste magle, koja ih je danima pratila, brod «Stefano» izgubio je smijer i 26. rujna 1875. umjesto Hong Konga ugledali su Cape Cuvier, 80 milja sjeverno od Carnarvona u Zapadnoj Australiji. Kapetan Miho Miloslavic htio je na tom mjestu utvrditi tocan polozaj broda i onda krenuti prema Hong Kongu. Medjutim, iduceg dana, 27. rujna, oko 2 sata i 30 minuta ujutro, nastala je snazna oluja i oko 14 kilometara jugozapadno od Point Cloatesa brod je udario u podvodni greben, poznat pomorcima pod imenom Black Rock. More je pocelo snazno prodirati u utrobu broda i postalo je ocigledno da posada mora odmah napustiti brod. Medjutim, zbog jakog vjetra i golemih valova, spustanje camaca za spasavanje u more bilo je gotovo nemoguce. Nastavlja guce. (#) 23.01.03 07.59 Down_and_Under komentari (1) dodaj komentar • SLUCAJNO SAN NABASA NA VASU WEB-STRANICU. JAKO MI JE BILO ZNIMLJIVO CITATI O HRVATIMA U AUSTRALIJI. JA SAM OD 12 GODINA DOSA U SVEDSKU. RODN SAM IZ NINA NAJSTARIJEG KRALJEVSKOG GRADA U HRVATSKOJ. ZELIM VAM PUNO SRICE I ZDRAVLJA I DA SE VARTITE U VASE RODNO MISTO. JA UVIK ZAMISLJAN KAKO CU SE VRATITI JEDNOG DANA. SKORO SVAKE GODINE IDEN U HRVATSKU NA ODMOR.BOG! GORAN (29.01.07 00:36 GORAN CURKO /mail /url) HRVATI POD JUZNIM KRIZEM II.
Trojan Drvenica, Ivan Milovic, Josip Rozeltic, George Pobegej, Stephano Veselich (1860) ), Mato Buscanich, John Medar (1861), Pavao Doricic, Lasic (1862), Miro Oriola, (primio drzavljanstvo 1867), Nikola Lutric (primio drzavljanstvo 1869), Ivan George Nesetic (1866), Valentin Cibic (1864), Louis Tatarin (1865), Lazar Todorovic (1864), Antonio Babarevich (1866), Josip Marian i Lawrence Bogerstich. Mato Buscanich rodjen je 1844, u Dalmaciji i stigao je u Australiju 1860. brodom «Lady Ann». Naselio se na nalazistima zlata kod Gernfella, oko 375 km daleko od Sydneya. George Pobegej je rodjen u Dalmaciji i naselio se u Adelaideu, gdje se bavio ribarstvom. Oko godine 1870. njemu se pridruzila nekolicina Hrvata koji su se takodjer bavili ribarstvom. Njihova imena su ostala nepoznata doseljenicima, ali se zna da su posjedovali ribarski brod po imenu «Dalmacia» Pavao Doricic rodjen je 23. sijecnja 1839. u Kostrani. Dok je jos bio dijete, njegov otac, mornar po zanimanju, nestao je za vrijeme brodoloma. Po tadasnjem austrijskom zakonu njegova starija braca, Grgur i Fortunat, trebali su preizeti skrb za obitelj, a najmladji brat Pavao trebao je sluziti vojsku, ne samo za sebe, nego i za svoja dva starija brata. Kako bi izbjegao sluzenje tako dugog roka, Pavao Doricic otisao je u Bakar, gdje se zaposlio na jednom od tamosnjih brodova pod imenom Nikola Sentic. Po dolasku broda i Indiju napustio je brod i zivio cetiri godine u Indiji. Nakon toga je dosao u Australiju, gdje je takodjer zivio cetiri godine. Poslje je otisao u Novi Zeland, gdje je i umro godine 1928. Njegovo pravo ime otkriveno je tek prije nekoliko godina kada je njegova rodjaka, Marija Zgur iz Kostrane, procitala clanak Dr. Ivana Cizmeka iz Zagreba o Nikoli Senticu u casopisu Matica Iseljenika Hrvatske. Lasic se naselio u Dargu, planinskom podrucju Viktorije, oko 300 km. Istocno od Melbournea. Imao je dva sina, Eddia i Matta. Valentin Cibic rodjen je 1834. u Dragi. U Australiju je stigao 1862. brodom «Toonabarra» i naselio se na nalazistima zlata kod Ballarata u Viktoriji. Josip Marian, rodom a otoka Hvara, stigao je 1865. u Melbourne. Potkraj stoljeca otisao je u Zapadnu Australiju, gdje je postao jedan od prvih vinogradara i vinara. Trajan Drvenica rodjen je 1838. u Trnovici kod Dubrovnika. On je kao dvanaestogodisnjak poceo uciti zlatarski u urarski zanat u Dubrovniku. Po izucenom zanatu, Trajan Drvenica odlucio je postati mornar. Godine 1854. za vrijeme Krimskog rata, jedan od engleskih brodova doplovio je do dubrovacke luke radi utovara municije koja je trebala biti upotrebljena na Krimu protiv ruske vojske. Trajan je na tom brodu primljen za clana posade. Na tom brodu on je nasao jos dva Hrvata, Ivana Milovica i Josipa Rozeltica. Po dolazku u Sebastopol s broda je istovareno streljivo, primljeni su engleski ranjenici i skupina engleskih konjanika koji su bili vodjeni u Englesku pred ratni sud zbog bjezanja pred ruskom vojskom. Po dolasku u Englesku ta skupina konjanika osudjena je od ratnog suda na izgnanstvo u Australiju. Dogodilo se da je taj isti brod, na kojemu su radili, Trajan, Ivan i Josip, opet imao duznost prevesti tu skupinu osudjenika u Australiju. Kad je godine 1860. brod uplovio u Melbourne, Trajan je odlucio napustiti brod i ostati u Australiji. Kasnije, sin Trajanova brata, Dr. Zon Drvenica, zapisao je: «Svaku vecer, po dolasku mraka, brod most je bio dignut. Trajan je imao srecu da je prvo njemu pripala duznost cuvati strazu.Te noci spustila se gusta magla.Trajan je spustio brodski most i preko njega se pokopao kopna.Trceci svom brzinom mracnom ulicom, na svoje zaprepastenje zamjetio je da je bio pracen od osoba iza sebe. Kad je sav iscrpljen zastao, hvala dragom Bogu, uvidjeo je da su u potjeri za njim bili njegovi prijatelji Ivan Milovic i Josip Rozeltic, koji su takodjer zeljeli dezertirati sa broda... Pred zoru oni su stigli do sumovite planine Mt. Macedon.. Nakon dvanaest dana dobrog hoda stigli su u dolinu rijeke Goulburn, gdje ih je u blizini Mooroopna primilo prijateljski raspolozeno pleme domorodaca.» Nakon nekoliko godina saznali su da je proglasena amnestija za ilegalne doseljenike. Josip Rozeltic je sumnjao u istinitost amnestije i otisao je u Shepparton, grad smjesten desetak kilometara istocno od Mooroopna, gdje je promjenio svoje ime u Rossely. Njegovi potomci i danas zive u tom gradu pod tim prezimenom. Trajan Drvenica i Ivan Milovic otisli su u Melbourne, gdje su se prijavili vlastima i dobili dopustenje boravka u Australiji. Potom su otisli na nalaziste zlatu u Ballarat, podrucje oko sto kilometara zapadno od Melbourne. S obzirom na to da nisu imali mnogo uspjeha u pronalazenju zlata, Trajan je poceo upotrebljavati svoje vijestine zlatarskog zanata. On je kopacima zlata mjerio tezinu i cistinu zlata i procjenjivao njegovu vrijednost. Ivan Milovic radio je kao Trajanov tjelohranjitelj. S ustedom od 200 engleskih funti oni su kasnije napustili podrucje nalazista zlata i naselili se u Mooroopni. Ubrzo se Ivan Milovic ozenio Irkinjom s kojim je imao petero dijece, dva sina i tri kcerke. Njegovi potomci zive u Mooroopni, Melbourne i Geraldtonu u Zapadnoj Australiji. Trajan Drvanica kupio je 600 akara zemlje u Mooroopni uz samu rijeku Goulburn, gdje je uzgajao psenicu, povrce i nesto vinove loze. Nekoliko godina potom poceo je proizvoditi vina koja je , na svoje iznenadjenje, veoma uspjesno prodavao na tom podrucju Viktorije. Nakon tog uspjeha sadio je samo vinovu lozu te proizvodio vece kolicine vina koja je prodavao po svim vecim gradovima Australije. U relativno kratko vrijeme njegova vina, koja su prodavana pod imenom «Excelsior Wines», postala su veoma cjenjena po citavom kontinentu. Trajana Drvanica odlucio je tada plasirati svoja vina i na svjetsko trziste, ukljucujuci; Francusku, Englesku i Njemacku. U tome je bio iznimno uspjesan i na svjetskim izlozbama njegova su vina pocela dobivati najveca priznanja. U dvadesetak godina Trajan Drvenica primio je vise od 300 zlatnih i srebrnih medalja. To je rekord koji do danasnjeg dana nije nadmasila niti jedna australska vinarija Prvi put u povijesti ovog kontinenta vina iz Australije postala su poznata i cijenjena po svim vecim metropolama svijeta. Zanimljivo je spomenuti epizodu koja se dogodila kada su Trajana iznenadno posjetili izaslanici Premijera australske savezne vlade. Oni su mu priopcili da je savezna vlada odlucila preuzeti grb «Excelsior Wines» za sluzbeni grb Australije. Grb «Excelsior Wines» sastojao se od klokana i emua, koji se gledaju stojeci jedan nasuprot drugog. Predstavnici Premijera savezne vlade priopcili su Trajanu da u tom slucaju njegova vinarija «Excelior Wines» nece vise smjeti upotrebljavati taj grb. On ih je pazljivo saslusao i odgovorio: «Ja sam dosao u ovu zemlju raditi i stvarati bez preuzimanja tudjih ideja. Vratite se svom Premijeru vlade i kazite mu da i on to isto ucini.» Izhod te epizode je bio da je savezna vlada nakon dugih sudskih procesa, s manjim promjenama preuzela grb od «Excelior Wines». Vecina ostalih drzava Australije postupila je slicno kao i savezna vlada. Drzava Novi Juzni Vels ima na svom grbu klokanai, umjesto emua, lava. Drzava Zapadna Australija ima klokana a umjesto emua crnog labuda. Trajan Drvanica. Koji je poslije promjenio svoje prezime u Darveniza, u privatnom zivotu bio je skroman i velikodusan prema svojim sugradjanima. Mnogi kasnije pridosli Hrvati prvo su dosli u Mooroopnu, gdje im je Trajan pomagao pri nalazenju posla, a poslje su odlazili u druga podrucja Australije. Nije se ozenio, te ga je nasljedio sin njegova starijabrata koji je dosao sa obitelji zivjeti s njim. Trajan Drveniza je umro 1927. godine. Poslje njegove smrti vinara «Excelior Wines» potpuno je izgubila svoju prvobitnu kvalitetu, poslije dvadesetak godina i sluzbeno je zatvorena. Ime Trajan Drvenica, giganta i pionira australske vinarske industrije, danas je ogtovo potpuno nepoznato australskoj javnosti. Ipak, prije desetak godina ugledni Melbourne dnevnik «The Age» zapisao je: «Do danasnjeg dana nijedna vinara u Australiji njie dobila toliko zlatnih i srebrnih medalja kao «Excelsior Wines» Trajana Derveniza Hrvata iz Dalmacije.» Nastavlja se Josip. K. Lalich Po podacima Mate Tkalcevica (#) 16.01.03 08.29 Down_and_Under komentari (1) dodaj komentar • Zaštosu došli tamo (10.05.06 19:35 Zrinka /mail) HRVATI POD JUZNIM KRIZEM I.
Ime A. Cumberbitch nalazi se na listi pucanstva Novog Juznog Velsa od godine 1800 do 1802. Zabiljezeno je da je bio slobodni doseljenik i posjednik zemlje u Toongabbieu, nedaleko od Sydneya. John Lepish nalazi se na listi pucanstva u Novom Juznom Velsu od godine 1801. Godina njegova dolaska u Australiju nije poznata, ali je zapisano da je stigao brodom «Earl Cornwallis» kao slobodni doseljenik. Imao je 56 godina i radio je kao sluga kod Georgea Gamblea u ulici Paramatta u Petershamu nedaleko Sydneya. John Blacovitch je na listi pucanstva u Novom Juznom Velsu od godine 1814. Stigao je brodom «General Hewitt» kao slobodni doseljenik i radio kod Engleza po imenu Larkin u Paramatti. Poteskoca u tocnom utvrdjivanju hrvatskog podrijetla gore spomenutin osoba sastoji se u tome sto su brodski dokumenti i liste pucanstva u podatcima veoma oskudni i sto je vecina Hrvata iz tog doba anglosaksonizirala svoja imena vec na samom putovanju u Australiju.Takodjer su mnogi od prvih Hrvata bili nepismeni, pa su brodske i lucke vlasti zapisivale njihovas imena onako kako su ih culi. Prve osobe koje mozemo sa relativnom sigurnosvu smatrati Hrvatima jesu: John Lovrovich, Aleksandar Severin, Fran Segeule, George Huslovich i John Unich. John Lovrovich bio je clan posade kitolovca «Rambles». Brod, nosivosti 272 tone, doplovio je u Australiju iz Londona u svrhu regrutiranja posade za lov na kitove. U to doba bogati engleski brodovlasnik i trgovac Ben Boyd sagradio je u Twofold Bayu( Sjeverna obala Novog Juznog Velsa, pored danasnjeg EDEN) luku za kitolovce. Meso i mast kitova preradjivali su u mjestu Mossman ( Sydney – Port Jackson ) John Lovrovich je bio treci clan posade regrutirane u Sydneyu 19. kolovoza 1818. Nije poznato kada je John Lovrovich stigao u Australiju. Aleksandar Serevin je stigao u Australiju godine 1818 brodom «Claudine». Brod, nosivosti 432 tone, isplovio je iz luke Liverpool 19. kolovoza 1818 i doplovio u Sydney podkraj iste godine. Fran Segeule, kojemu je pravo ime bilo, Fran Sekula, radio je kao mornar na brodu «Active». Brod, nosivosti 108 tona, plovio je na liniji izmedju Sydneya i Derwenta na Tasmaniji. Fran Segeule postao je clanom posade 9. travnja 1821 godine. Georg Huslovich bio je casnik na brodu «Eliza» koji je plovio na liniji izmedju Sydneya i Indije. On je postao clanom posade 4. sijecnja 1823 godine. John Unich je bio casnik na brodu «Qeen Charlotte» kojega je posada sastavljena 6. srpnja 1823 godine. Od godine 1823 do 1853 Hrvati koji su stigli na ovaj kontinent jesu: Levcin, Vincent Zahel, Antonio Milatovich, George Dominich, A Lazar, J. Lazar, gospodja Antonic i njezino troje djece, Josip Francic, S. Lazar, John Degotardi, Aron Zadar, John Starcich, John Star i Josip Star. Levich je stigao u Sydney 5. kolovoza 1840. brodom «Bright Planet». Vincent Zahl dosao je u Sydney 9. ozujka 1843. brodom «Platina». Vincent Zahel dosao je u Sydney 9. ozujka 1843. brodom «Platina». Antonio Milatovich stigao je 7. kolovoza iste godine brodom «Persian». George Dominich, rodjen 1825 u Dalmaciji, stigao je 1844 brodom «New Gates». A. Lazar dosao je 16. travnja 1844. brodom «Dorset», a J. Lazar 16. svibnja 1845. istim brodom. Gospodja Antonic je s troje djece dosla u Sydney 11. sjecnja 1846. U brodskim dokumentima zabiljezeno je da je odputovala 25. prosinca 1845. iz Wellingtona u Novom Zelandu brodom «Qeen Charlotte» i stigla na Tasmaniju 28. prosinca iste godine. Odatle je putovala brodom «Shamrock» u Sydney. Njezino osobno ime, kao i imena djece nisu poznata.. Velika je vjerovatnost da je ona dosla na ovaj kontinent pridruziti se svojem muzu, koji je vec duse vrjemena boravio u Australiji. Gospodja Antonic je, prema raspolozivim podatcima, prva Hrvatica koja je stigla na ovaj kontinent. Josip Francic rodjen je 1816. u Losinju, a stigao je u Australiju 1847. brodom «General Wyndham». On se naselio kod Abercrombie River, gdje se bavio povrcarstvom. John Degotardi je primijo i Australsko drzavljanstvo godine 1856. U njegovoj molbi za drzavljanstvo zapisano je da je rodjen u Dalmaciji. Godina njegova dolaska na ovaj kontinent nije poznata. Predpostavlja se da je stigao izmedju godine 1845 i 1850. Godine 1858. bio je vlasnik tiskare na broju 313 ulice George u Sydneyu. Aron Zadar stigao je 1. kolovoza 1850. brodom «Columbine». Imena John Starcich i John Star nalaze se u publikaciji «Commercial Directory» od godine 1858. u Sydneyu. U toj publikaciji John Starcich je nudio uskuge kao kapetan broda. John Star je nudio usluge pravljenja kocija na broju 15. ulice Waterloo u Sydneyu. Josiph Star stigao je u Sydney godine 1853. brodom «Conturion». U njegovim dokumentima zapisano je da je rodjen u Zadru. Od godine 1854. broj Hrvata koji su se naselili na ovom kontinentu neprekidno je rastao. U godini 1854. stigli su: Drago Vitorin, 23 godine, i Espira Lasic, 22. oboje rodjeni iz Trsta stigli su brodom «Vulture», Franjo Vicsvic, 24. brodom «Maria», L. Rukvich, 19. brodom «Nierlands Ronigen», Franjo Suvich, 24. brodom «Galateus», A. Lalich, brodom «Nina Ti Olga», August Lupis, 21. brodom «Nile», Franjo Vickovich, brodom «Castle Eden», William Gaja, 20. brodom «Sara Maria»,i Christopher Dabovic. Cristipher Dabovich rodjen je 1832. Njegov potomak, Hubert Dabovich zapisao je: « On je bio jedan od cetriri brata, ali se ne zna da li je bilo jos i sestara. Oni su bili primorani pobjeci iz Hrvatske nakon neke pobune. Dvojica su pobjegla u Englesku, jedan u Juznu Ameriku, a jedan u Kanadu. Dva brata sto su pobjegla u Englesku zaposlila su se kao mornari. Jedan od njih utopio se u Kineskom moru nakon brodoloma, a drugi, Christopher Dabovich, potpisao je raditi na brodu koji je plovio na liniji izmedju Engleske i Australije. Za vrijeme putovanja za Australiju na brodu «Dinigo» godine 1854. Christopher Dabovich je upoznao svoju buducu suprugu Matildu Good iz County of Flint koja je putovala svojim rodjacima u Australiju. Kad je brod «Dinigo» doplovio u Adelaide 22. studenog 1854, Christopher Dabovich je ilegalno napustio brod. Potom se zaposlio kao mornar na brodu «Champion», koji je plovio na liniji izmedju Adelaidea i Zapadne Australije. Dana 8. lipnja 1856. Christopher Dabovich se ozenio Matildom Good u Port Adelaide. Ozenio se pod krivim imenom kao Christopher Williams da ga vlasti ne otkriju kao ilegalnog doseljenika. Kada su vlasti 1858. proglasile amnestiju za ilegalne doseljenike, on je opet presao na svoje pravo ime. Christopher Dabovich i njegova zena naselili su se u Port Lincolnu ( danas najpoznatija ribarska luka u Australiji ) i imali osmero djece. On je bio jedan od prvih koji se u Port Lincolnu poceo baviti ribarstvom. Christopher Dabovich je bio vrlo cjenjen medju stanovnicima toga dijela Juzne Australije, po svom postenju i sposobnostima. Vlada te drzave imenovala ga je nadglednikom ribarstva. Njegovi pismeni izvjestaji glavnom nadzorniku ribarstva u Adelaide pokazuju da je bio dobro skolovan. Godine 1885. vlada Juzne Australije imenovala ga je vodjom ekspedicije sa namjerom pronalazenja mjesta gdje su domorodci ubili pet mornara koje je, mnogo godina prije toga, istrazivac kapetan Matthew Flinders poslao s broda na kopno u potragu za svjezom pitkom vodom. Christopher Dabovich je ekspediciju vodio kopnenim putem i pronasao mjesto gdje su ubijeni spomenuti mornari. Za tu uspjesno zavrsenu ekspediciju vlada Juzne Australije dodjelila je Christopheru Dabovichu nagradu od pet silinga. Christopher Dabovich umro je 1922 godine». Izmedju godine 1855. i 1860. u Australiju su stigli: Petar Markus, rodom iz Testa, 31 godina, stigao brodom «Yarrow» godine 1855, Antonis Kilsvich, 24, brodom «John Rilson» 1855, John Liskovich, 34, brodom «John Rilson», J.P. Tosle, 28, iz Trsta, brodom 'William Prowse», Charles Morris iz Dalmacije, a brodom «Sea Witch» John Brown, Ivan Perich, Pavel Matesic i Vicko Vukovich. Po zapisima Drzavnog arhiva za Novi Juzni Vels John Brown je rodjen godine 1835, u Zadru i dosao je u Australiju 1857. Prvih nekoliko godina proveo je na nalazistima zlata u Viktoriji, a poslije se naselio u Temori, u Novom Juznom Velsu. Ivan Perich je rodjen u Dalmaciji. Godina njegovog dolaska u Australiju nije poznata. Medjutim, sluzbeni dokumenti pokazuju da je predao molbu za australsko drzavljanstvo 5. kolovoza 1862. Pavel Matesic je rodjen u Kukuljanima i dosao je na ovaj kontinent godine 1856. On se nastanio u Lismoreu, Novi Juzni Vels, gdje je postao jedan od najimucnijih ljudi tog kraja. Imao je hotel i posjede procjenjene u ondasnje vrijeme na vise od 50,000 engleskih funti. On je zivio u izolaciji od drugih Hrvata i nije imao priliku govoriti hrvatskim jezikom vise od trideset godina. Vicko Vukovich je rodjen na otoku Sipanu u Dalmaciji. On se nastanio u Fremantleu oko godine 1859. Bio je poznat brodovlasnik i veoma cjenjen u poslovnim krugovima Zapadne Australije. Ozenio se Irkinjom iz Limercka po imenu Bridget i imao petero djece. Vicko Vukovich je u Fremantleu promjenio ime i prezime i bio poznat kao John Vincent. Utopio se 1879. za vrijeme oluje kad je njegov brod «Rossette» pretrpio brodolom u blizini Rosemary Islanda u Dampier Arhipelagu zapadno od Cossacka. Josip. K. Lalich Po podacima Mate Tkalcevica (#) 11.01.03 04.44 Down_and_Under komentari (1) dodaj komentar • Sve bi to bilo lepo i fino da polovina od pomenutih nije srpskog porekla. To sto je neko rodjen u Dalmaciji i bio katolik, ne svrstava ga automatski medju Hrvate. Ono o cemu ja mogu da jamcim je da su Dabovici Srbi. Svako dobro! (19.06.07 10:40 D. Dabovic) [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] |
|
