Kronika PODVINJA
Dobrodošli Podvinjci, ovo je prva web stranica koja govori o tome što ima novog ovdje...

KUD Podvinje III

  
Od otprilike 1915. do 1928. postojao je klub »Mladost i vedrina« koji je priređivao uspjele zabave za mjesnu inteligenciju. Program zabava bio je šaljiv, a pripremani su duhoviti igrokazi, recitali i zabavne atrakcije. Zabilježeni su neki naslovi igrokaza : Naša djeca, Moderna majka, Bračni čvor, Muha, Pod starost. Za razonodu svojih mještana, organizirani su bili i izleti u okolicu, vinograde, vrlo često k Sv.Petki, a danas možda čudno zvuči – rado se išlo na izlet na Kukanj. 16.svibnja 1926. bio je vrlo uspješan izlet na Plehan u Bosni na kojem je bilo preko 30 Podvinjaca (i Podvinjki).
1926. godine osnovan je u Podvinju »Hrvatski Seljački Sokol« koji je za svog postojanja godišnje prikazivao javnu vježbu, nekoliko plesova s predstavama te sudjelovao na sletovima drugih sličnih društava. Time se, kako stoji u izvorniku, »privikava mladež pod neumornim vodstvom svog staroste Rikarda Weselskog na disciplinu, druželjublje, međusobno upoznavanje i plemenitiji način zabave i razonode nego što je to do tada bilo uobičajeno u Podvinju«. 1.kolovoza 1926. prikazan je Veselinović-Brzakov »Đido«, komad iz seoskog života u 8 slika s pjevanjem.Glavne uloge igrali su Ružica Zvonarević, Jelica Stazić, Ankica Priseker, Franjo Belanović, Joza Živković i Mića Stazić. Ostale uloge podijelili su Sofa Beraković, Ankica Dripić, Rozika Stazić, Franjka Iličić, Pero Pačić,Adolf Šnajkart, Anto Delač, Milan Stazić, Lala Tomičić, Vinko Ćosić, Franjo Degmečić i Đuka Kristić. Iako je u polju u to doba bilo puno posla, ne samo za glumu, nego i za pjevanje sastavljen je poseban ansambl. Svi su htjeli sudjelovati. Joza Živković, koji je uvježbao predstavu, sastavio je i zbor za tu priliku, u kojem su bili: Katica i Sofa Stazić, Marija Ivaniš, Jelka Štević, Jelka Čavčić, Franjka Iličić, Marica Perakić, Liza i Marin Čavčić, Tunja Tekić, Marin Karakaš, Đuro Bošnjaković, Blaž Krajnović, Tunja Krajnović-Pušilov, Tunja Štević i Đurica Marković Dragić. Tjedan dana kasnije, ovaj komad je prikazivan s velikim uspjehom u Sibinju. Izvođači isti, jedino je ulogu Milića preuzeo Mato Zvonarević jer je Joza Živković otišao u vojsku.
U kraju zvanom Čaplja osnovano je 1927. godine Prosvjetno društvo Sloboda u kojem
se okuplja mladež toga kraja, uglavnom radnici brodskih tvornica i obrtnici koji su tada živjeli u Podvinju.
Kako je tada bilo živjeti u Podvinju, gledano današnjim očima, teško je opisati. Ali tom svijetu, kada nije bilo televizije, prijevoza, dostupne štampe, veza, kada se na selu radilo 16 i više sati dnevno, nakon oranja, kopanja, natjerivanja i namirivanja blaga, nijebilo teško uvježbati predstavu, ambiciozne širine koje se ne bi postidjeli ni današnji estradni poduzetnici, uza svu tehniku koja im je danas na raspolaganju. Ne treba zaboraviti da su predstave tada igrane uglavnom ljeti, na Placu ili u školskom dvorištu, jer u Podvinju nije bilo prikladne prostorije za održavanje predstava. Tako se često dešavalo da predstava bude odgođena zbog naglog ljetnog pljuska, sve dok R.Weselsky nije kupio gostionicu na uglu, blizu crkve i u njoj uredio, uz ostale ugodne prostorije i salu za predstave i zabave. Od tada su zabave i predstave u Podvinju imale vijek i malo duži nego što trajalo jedno ljeto.
Dalibor

29.05.06 00.52 GornjiGrad

(#)   komentari (8) dodaj komentar
Hej, otkud tarabe ispred našeg doma? A gdje je asvalt?  (29.05.06 01:32 M.)
"Dobrodošli Podvinjci, ovo je prva web stranica koja govori o tome što ima novog ovdje..." Zar nema nista novog od 1928god?   (29.05.06 03:09 )
Ma sigurno ima. Ali koga ne zanima ono od prije 100 godina, ne zanima ga baš ni ono najfriškije, bar kad je životna sredina u pitanju.  (29.05.06 13:55 )
To od prije 100 god znam,znaci zanima me danas,sutra i.....buducnost KUD-a ??????  (29.05.06 15:21 )
Nista novoga u KUD-u?Dozvolite upis ocjene na "Mir tebi gardo" tamo to zasluzujete?!  (02.06.06 12:22 )
Sta ste malo previse slavili Antunovo?Cekam na izvjesce?  (14.06.06 03:22 )
Jos nista o Antunovu?  (17.06.06 03:28 )
ovaj kud treba biti profesionalni kud slavonskog broda. za ovaj kud se puno zalazu i predsjednik kud-a podvinje kao i plesaci i njegovi pomocnici,mozda mi se zelja i zelja mojih kolega ostvari  (12.02.07 13:41 Tomislav Saric)

KUD Podvinje - II

  

Na početku o slici. Koliko se da vidjeti i koliko tko može prepoznati, na crno bijeloj su Eva Bošnjaković, Mija i Tilka Čavčić. Na slici u boji svi su prepoznatljivi. Razlika između jedne i druge slike možda je i 50 godina. Na žalost, iz onih ranih dana kod osnutka KUD-a, 1926., slika nemamo, a ako postoje, sigurno su u privatnim albumima čiji vlasnici više i ne znaju tko im je na slikama i kada su napravljene.
Zimi 1925. na 1926. u Podvinju su bile u tijeku pripreme za proslavu 1000 godina hrvatskog kraljevstva. Vjerojatno je tada rođena ideja o osnivanju društva za promidžbu i očuvanje narodne kulture. Proslava je održana 14.veljače 1926. Tom prilikom je na placu otkriven spomenik prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Spomenik je otkrio Šima Marković, proslov je govorio tadašnji načelnik općine Franjo Jarić, a o kralju Tomislavu i o njegovu
značaju za razvitak hrvatskog naroda govorio je prof.Marko Sinovčić. Prigodnu pjesmu kralju Tomislavu recitirala je djevojka Marica Perakić – Rekljina. U osnovnoj školi održana je predstava i koncert pod ravnanjem Joze Živkovića. Mješoviti zbor pjevao je nekoliko narodnih melodija. Stjepan Degmečić je odrecitirao Arnoldovu Domovinu, a na kraju je izveden komad – Hrvati kroz hiljadu godina. Predstavu su izvodili Marija Ivaniš – Vila Hrvatica, Mato Jurković – Velikaš, Tomo Orešković – Građanin, Ivan Riđan – Radnik, Franja Degmečić – Seljak, Marin Karakaš – Mladić, Ana Pavelić – Djevojka, Ivica Pavelić – Dječak, Ivka Mustapić i Mara Fajdetić – Djevojčice. Na kraju je pjevao zbor sastavljen od 70-ero mladeži i djece. Iza izvedenog programa nastavljena je dobro animirana veselica i ples u školskim prostorijama. I sve u vlastitoj, mjesnoj režiji. Proslava je bila dobro posjećena iz grada, a posjetio ju je i narodni zastupnik dr.Đuro Basariček koji je došao tom prilikom iz Beograda. S njim je bio i jedan novinar koji je vrlo pohvalno o proslavi pisao u beogradskim Novostima. Oko programa proslave najviše su se angažirali Rikard Veselski i Joza Živković koji je uvježbao prigodne činove i pjevanje, te ravnao zborovima.
I tako. Sve je zapisano. Tako sam bar pronašao u materijalu koji mi je za jedan drugi članak ustupio naš župnik, pater Andrija. Da danas tako dobro zapisuju u kulturno umjetničkom društvu Podvinje, tko, gdje, šta, kada, zašto, u čemu, s čim i s kim, tko je to gledao i tko se tomu divio, ni veći ansambli od zagrebačkog Lada ne bi im bili ravni. Ovako, recitiraju, glume, pjevaju, plešu, pokazuju stare nošnje koje ljubomorno čuvaju i gizdavo nose, za svoju dušu. I vesele one koji ih vide i čuju.
Dalibor


14.05.06 18.25 GornjiGrad


(#)   komentari (2) dodaj komentar
Bogu fala da na stranici opet ima nesto novoga! I to puno i svega. Citati se treba polako i natenane, pa idem prije citanja nesto ukoso narezati! Cestitam pekmezari  (23.05.06 10:47 Busa)
POSTOVANI PRIJATELJI Moj film:"Put u Saharu" je usao u nominaciju na 12 Sarajevskom Film Festivalu, ali postoje i glasovi publike te stoga Vas molim da preko Googla otvorite :snimiitisvojfilm -pogledate film i glasate za najbolji. ili preko stranice www.snimiitisvojfilm.epn.ba Suljagic Edin poruku proslediti dalje  (18.08.06 15:54 edin suljagic /mail)

KUD Podvinje

  
Kulturno-umjetničko društvo "Podvinje" osnovano je davne 1926. godine s namjerom da okupi, nauči i zabavi tadašnju mladež Podvinja. Pod raznim imenima i različitim programima, uz manje prekide radili su do 1985. godine kada svom društvu daju današnje ime i svoj rad više ne prekidaju.
A radili su svašta. I osnivali čitaonice i uvježbavali igrokaze, pjevali, plesali i organizirali kućne zabave (a i one veće). Čak su i jednu gostionu pretvorili u kazalište. Ali o tom po tom. Imam namjeru ove godine pisati o njima, o njihovoj povijesti, o njihovim radostima, zabavama i plesovima, uspjesima, o recitalima, igrokazima, suradnji sa župom i župnikom, s drugim sličnim društvima, i još ponečem.
Danas društvo radi u 4 skupine: dječija, odrasla, ženska i muška pjevačka skupina i na kraju tamburaška. Naprave oni još poneku kad treba, ali s ovima već duže rade. U sadašnjem programu rada opredijeljeni su na izvorni folklor i nošnje svoga mjesta i Slavonije, kola bunjevačka i bilogorska (za koja kažu da imaju i svoje nošnje). U našem Gornjem Gradu (pa u Podvinju, naravno) organiziraju više manifestacija, a sudjeluju u svim manifestacijama "Brodskog Kola".
Za prvi put baš neću o imenima. Putovali su po svijetu, bili u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, a i u Bosni. Svud su ih lijepo primili, njihovo pjevanje i plesanje pljeskom nagradili, dobro ih ugostili, a i sami su ugostili slična društva iz cijelog svijeta. A i opet će.
Pekmezarski kraj pa taka i rabota. Peku pekmez i rakiju, po starinski, korpice kite, svilom šuškaju, stalno se gizdaju i lijepe snaše na izbor biraju. I svašta nešta. Al neću o svemu odjednom. Za početak dovoljno. A za kraj neću ostavit čestitku. Svaka čast i fala za ono što rade i dao Bog, radili to zauvik.
Dalibor

10.05.06 00.55 GornjiGrad

(#)   komentari (4) dodaj komentar
Imam veeeeliku želju da im se pridružim ,ako me budu htjeli primiti.  (14.05.06 21:17 Slavonka)
Hoće, kako neće.Uvik treba cura iz našeg kraja. Al bez tvog brke mislim da ne bi išlo. Fali momaka.   (14.05.06 22:32 Dalibor)
Keljo svaka ti cast super si pevaljka ovoga kuda. Samo se jedan keljo rađa u 100 godina  (12.02.07 13:44 )
da kao sto je Dalibor rekao treba nam i cura i decki zato se javljajte u sto vecem broju jer nam trebate sto prije.Javljaj te se na ove brojeve:0917348658(gusak mario) 0915444544(keljo-zdravko mirosvljevic)  (12.02.07 13:49 Vas prijatelj)

Proljeće je otpočelo s kišom

Podvinje, 24.travnja 2006. - Bila mi je to nekad lijepa, romantična pjesma. Kao rečenica, u posljednje vrijeme i ne dopada mi se toliko. Proljeće je otpočelo s kišom. Dosadnom, nepredvidivom, obilnom. Tko je uspio prije Uskrsa pofrezati bašče, uzalud se radovao – ovih dana, ako vrijeme posluži, morat će opet. Tko se, pak, motikom usprotivio mokru vremenu i uspio ubosti nešto sjemena u zemlju, morat će to učiniti opet. Sjeme je, nerijetko, istrunulo i mnogi susjedi se žale da moraju opet u sjetvu. A svibanj je za tjedan dana. Jedino dobro od silne vode doživjele su proljetos posađene voćke. Presadio sam šljivu debelu kao ruka jer mi je bilo žao posjeći je. Žulja u korijenu valjda ima više i ljubičica. Za svaki slučaj rezao sam je „u glavu“, dao joj najkvalitetniju zemlju i dobro je nagnojio i zalio (ovo zadnje nije ni trebalo). Nekoliko dana kiša me nije pustila u voćnjak, a tjedan nakon sadnje i trnje, koje nisam porezao na njoj, prolistalo je. Posadio sam još nekoliko voćaka (i krušaka i bresaka i kajsija, trešanja, jabuka i jednu mušmulu), a da sam znao kakvo će vrijeme biti, triput bih toliko posadio. Da od ove kišurine bude bar neke koristi. Na svu sreću, u Podvinju nismo plavljeni (osim nekoliko kuća koje su niže, južnije), a ni Brod nije bio nešto posebno ugrožen, na čemu su zavidne brojne službe za spašavanje u Vinkovcima, Osijeku, Vukovaru. A nismo nimalo zaslužni za to.
U dva dana uspio sam pokositi dvorište u kojem je trava već prerasla, a kiša me je otjerala od košnje bar 15 puta. Sva sreća da je samo dva puta bio pravi pljusak, a sve ostalo prokapavanja koja je nanio vjetar. Imao sam dojam da mi iznad glave stalno visi tamnosivi oblak. Upalim kosilicu, brm-brm, dva metra košnje i onda gušenje. Očistim kosilicu od trave, pa ponovno paljenje. Jednom gore, do pol dole po dvorištu pa kiša. Nedavno sam promijenio starter na kosilici pa mi žao da mi kosilica pokisne (ma žao mi novaca za novi starter). Ugasim kosilicu i bacim komad cerade preko nje. Nakon dvije minute, vidim, ništa od kiše pa ponovno paljenje. Sad već mokra trava, pokošena se jako dobro lijepi za kosilicu. Dva metra, stani, očisti, potegni špagu, brm-brm… I tako. Onda supruga siđe s verande i ospe tihu paljbu po meni. Kaže da sam joj na nekoliko mjesta pokosio đurđice (veći otpor prigovoru ne smijem pružiti zbog mogućeg sukoba širih razmjera, pa tako iz osvete zbirnom imenicom zovem sve cvijeće). A nisam ih ni vidio iz trave, nisam ja kriv. Samo, o krivici ne odlučujem ja.Potrošio sam goriva i vremena koliko inače potrošim u tri košnje, a pokosio sam samo pola onoga što inače kosim. Za ostatak košnje bit će red otklepati kosu i sve pokositi ručno.
Sijeku nam jablanove po selu. Oko tih jablanova, mišljenja su podijeljena, ali meni ih je žao. Pusto izgleda selo bez njih, a od crkve do Brkića puta bili su više od pola stoljeća ukras na kome su nam mnogi zavidjeli. Na puno mjesta ostavili su dugačke trupce jablana u potoku ispred kuća, pa je i tu bilo problema. Prije dva tjedna, za jače kiše, pred župnim domom jablani su blokirali protok vode i zaprijetili devastiranjem mosta i prelijevanjem vode preko ceste. Interventne ekipe skoro do ponoći su rezale i vadile trupce iz vode.
Uređuju nam i vodotoke. Potoku koji se slijeva s brda i presijeca Kerdene (drugi veliki most od crkve prema Vinogorju) betonira se korito i radi se nekoliko prelijeva. Koliko će to biti učinkovito, vidjet ćemo, ali proljetne kiše već su istestirale korito i nanijele veće količine blata i šljunka na zavoje. Tko će to ubuduće čistiti, ne zna se, ali novonastale ade trenutno ne čisti nitko, a radnici koji su to radili, svakodnevno su tu i rado nemaju namjeru to očistiti. Bagerima kopaju 20 metara od blatnih otoka za novi preljev, sve su izrovali, blata do vrata (ozbiljno, do koljena ima samo uz rub), a imam dojam da ni to blato neće oni kasnije gladiti, kao ni ranijih godina.
Zimus sam počupao dvadesetak šljiva u šljiviku. Drva i granja sam se riješio ali panjeva i rupa nisam. Čekao sam da se zemlja na panjevima posuši da ju sjekirom ili batom otresem, ali kiša lijepi zemlju za panj pa ništa od toga. Iz rupa već raste trava, povisoka. Neke manje sam uspio zatrpati, ali one veće morat ću ovih dana. A sve zbog lijepe, proljetne kiše.
I tako. Kišno proljeće, kišne vijesti i kišna problematika. Ali kažu, ide ljepše vrijeme. Možda izdrži i tri dana bez kiše. A onda ću dati frezati bašču.
Dalibor

23.04.06 22.26 GornjiGrad


(#)   komentari (1) dodaj komentar
kakva glupost.......................  (04.07.07 19:07 )

I opet bez slike

Podvinje, 10 travnja 2005. - Puno se toga dešava oko nas. I u nama. Toplije vrijeme i malo sunca lansirali su nas iz kuća i iz čekanja u kojima smo prebivali sve ono snježno vrijeme. Sve ono što sam u bašči i voćnjaku htio napraviti, nisam mogao zbog snijega ili smrzle zemlje. I taman kada su se prilike malo popravile, naišlo je vrijeme Uskrsa kada se ne radi na zemlji. E, ali čim je to prošlo, dan nam je postao prekratak. Nekako bi najbolje bilo kada bi trajao 30 sati. Istina, sat se pomakao pa smo dobili jedan sat danjeg svjetla više, ali je i to premalo. Posljednjih 14 dana ulazim u kuću po noći, oko pola devet. Računajući na ono malo svjetla s kuhinjskog prozora, lozu s lomače rezao sam po mraku. Svjetlo je obasjalo jedan mali dio, a ostatak sam rezao pipajući pupove, napamet. Kao i puno puta do sada. Izjalovila mi se kupnja kajsija za koje sam čuvao rupe u voćnjaku, pa sam nakupovao drugih sadnica i više nego sam planirao. U kajsijske rupe posadio sam trešnje, ali nove rupe morao sam kopati za nektarine koje sam nabavio (i nisu baš neke, ali poodavno ih želim posaditi). Očistio sam školu dunja koja je prestarila, izvadio osušenu višnju koju kao da je susjed zalio rabljenim uljem, orezao druge voćke i očistio lješnjake od samonika te zasadio školu lješnjaka za jesen. Podijelio sam sadnica više neg što sam posadio, skoro toliko sam i spalio. Izgubio sam dva dana skupljajući granje poslije rezanja i to baš u ono vrijeme kad sam dao pofrezati bašču i kad se moja supruga odlučila ostaviti cvijeće u dvorištu i početi saditi povrtalje. Išlo joj je na živce što se igram s grančicama i ne uzimam motiku u ruke, a nikako joj nije bilo jasno da ja bitku vodim s travom i da ako obnoć padne kiša, ja iz trave granje neću izvući bez velikog truda do jeseni. A i vrijeme je košnji (pokosio sam prekjučer) i ako ne iskoristim tu visinu trave za kosilicu, bit će red otkivati kosu i kositi ručno. Uglavnom sam stigao poraditi sve što sam planirao do jučerašnje kiše, ali ostao sam sa ženom na Mađarskom programu (ima slika nema ton) jer nisam pazio na đurđice kad sam kosio i nisam htio praviti gredice u bašči. Ona ne zna napraviti ravnu gredicu pa joj je uvijek neugodno kad je netko u bašči zatekne i vidi kako gredice izgledaju - kao da su ih pravili ekspresionisti.
Uglavnom, voćnjak je procvao u par dana i dobro je da sam porezane grane spalio jer mislim da bi i one na hrpi procvale. Tko ne zna, mislio bi da sam ih u cvatu rezao, a ni pupa prije pet dana nisu imale.
Imam fotoaparat s filmom i potrajalo bi da ispucam film i dam ga na izradu, pa bi slike iz voćnjaka vjerojatno došle na ekran kad bi itrešnje već bile u prolazu. Ovako, moj opis vrta i voćnjaka ostaje jedina slika. A i ne razlikuje se puno od slika drugih vrtova pa i van Podvinja.

Neka zbivanja unazad dva-tri tjedna dala su naslutiti da će Podvinje postati općina, pa se to onda malo izjalovilo, malo se splasnulo do iduće prilike. Podvinjci su se pokazali u toj epizodi kao seljaci (mi to, znate, jesmo), ali neki koji su se žestoko usprotivili podvinjskoj općini, pokazali su da su seljačine. Svaka čast ljudima koji su na pristojan način znali izreći svoje negativno stajalište o podvinjskoj općini. Možda nisu našli dovoljno razloga da općinu podrže, jer razloge ili argumente do sada nitko nije ni iznio. Ni za, ni protiv. Ali, koliko ja znam svoje suseljane, ova priča nije još gotova.
Dalibor Z.

10.04.05 22.40 GornjiGrad

(#)   komentari (5) dodaj komentar
Bravo Pekmezari!  (10.04.05 23:05 Prijatelj)
A di su bobođedani?  (12.05.05 22:38 Ručkica)
A znaš šta piše u "Duni vjetre ladovane"? Oj Podvinje, gornji gradu Broda, Po teb šeću truljava gospoda! Joj, ko bi s vama pekmezarima izduro kad bi još postali i grad, al neka, ovako smo i dalje svi zajedno  (12.05.05 22:40 Ivša i Liza)
Bas me zanima tko ovdje daje ocjene za clanak koji je napisan prije godinu dana???????????????  (28.02.06 20:39 )
ma budale.  (31.03.07 00:57 no name)

Zakrko

Podvinje, 05.ožujka 2005. - Snijeg zakrko. I rado će još malo. Taman kad smo mislili sadit voćke u jesenas pokopane rupe, kad ono Marta perinu razvezala. E, danas sam se načistio snijega kao malo kad. Dobro što ga je obnoć toliko napadalo, ali napadalo ga je i tijekom dana. Onih stotinjak metara oko kuće čistio sam tri puta i još pada. A ralica ništa. Ili nešta. Kao da se sprda s nama po selu. Ovi iz Podvinja hoće općinu pa nek si kupe ralicu. Ali još su Grad, pa ćemo im malo i očistiti. I očistili. Samo s jedne strane ceste. A s druge led četiri prsta debel i gladak kao ogledalo. Čekao sam od podneva, kada sam primijetio tako očišćenu cestu pa do večeri, ali ralicu u drugom pravcu nisam dočekao. To će seljaci sami. Šta će drugo raditi po ovakvom danu. Neće na izložbu, neće u šoping i tako to. To mi nekako nije jasno. Za moju kuću se točno zna čija je (bar ja mislim da je tako). I za komšijinu. I od drugog i petog i sedamnaestog komšije. I kad ne očistiš snijeg pred kućom (ili za ljepših dana ostaviš paletu cigle ispred kuće na par dana), stiže prijava, kazna, uplatnica i nitko te ništa ne pita. Plati ili ćemo plijenit. U gradu (mislim u Brodu) zna se u stambenoj zgradi tko sve u njoj živi, nitko oko zgrade ne čisti (ja neću baš me briga, a znam da neće ni komšija, op.a.), pa stigne prijava jedna ili nijedna na cijelu zgradu sa 20-30 obitelji. Ništa ime, ništa pljenidba i te stvari. Ali nema veze. Mi na selu to i tako ne čistimo zbog kazni već zbog starijih susjeda, nejake djece a i zbog sebe samih.
A opet, tko zna, možda se dečki u fuš zalete u druge gradove, tamo im plate, a ovdje pare iz proračuna dobiju čistili-nečistili. Pa onda tamo nema do pol ceste - od pol ceste.

Baš sam se sjetio jednog vica.
Sluša Mujo jutarnje vijesti lokalnog radija. Javljaju važnu vijest. Mole se vozači u gradu da parkiraju vozila na strani ulice sa parnim brojevima jer je noću napadao visok snijeg, pa da ralica očisti na strani s neparnima. Obriše Mujo usta od jutarnje kave, obuče bundu pa trk van da parkira auto na strani s parnim brojevima. Sutradan, slična priča. U isto vrijeme, lokalni radio moli vozače da parkiraju vozila na strani ulice s neparnim brojevima da se može očistiti parna strana. Opet Mujo obriše usta, obuče bundu i ode parkirati auto na neparnoj strani. Treće jutro sluša Mujo radio, sluša, sluša, nizaju se vijesti, ali nitko ništa ne javlja o čišćenju ulica. Misli si Mujo:"E, kad oni neće javiti gdje da se parkira, onda auto neću ni izvoziti iz garaže kao jučer i prekjučer".

Vijesti koje ja slušam ne javljaju takve vijesti. A i nemam šta parkirati na parnoj ni na neparnoj strani. Zato valjda i čistim sam.
Dalibor Z.     

05.03.05 23.49 GornjiGrad

(#)   komentari (1) dodaj komentar
E, sviđaaaa! Znaš, ovaj ti je blog baš super, a ti znaš kako volim čitati sve što napišeš. Ma, možda je vrijeme da pogledaš imaš li u ladici kakav roman iz srednjoškolskih dana. To bih voljela opet čitati. Tiskano.   (13.03.05 20:19 Ručkica)

Snijeg, Svjećnica, maškare i Valentin

  
Podvinje, 02.veljače 2005. - Svjećnica je. I snijeg je vani tjedan dana. Već smo skoro tri tjedna u pokladama. A izgleda kao da nas je netko odozgor bacio na ovu Zemlju i kao da tu vegetiramo i čekamo (vjerojatno kraj). Nijedne maškare nisam vidio, a već sam deset dana na godišnjem odmoru. Tu i tamo vidio sam saone na ulici, a i te su vukli ili mame ili tate, a dječica iza na saonama mrzovoljno ih je požurivala da ne zastajkuju sa mnom u razgovoru. Na sanjkalištima po brdu ne možete vidjeti djeteta koje samo uz brdo vuče svoje saone. Skije ne smijem ni spomenuti. To se ne vidi više niti kao ukrasni rekvizit po izlozima dućana. Jedino ushićenje kod mladeži (i kod jedne od svojih kćeri) ovih dana vidim kod spomena Valentinova. Što ih tako usrećuje pri spomenu Valentina, osim sladunjavih reklama, sličica i stihova, nije mi jasno. Gnostik iz Egipta iz drugog stoljeća poslije Krista - tako ga tumači većina enciklopedija i leksikona. Nitko ne spominje milijarde dolara vrijednu kampanju trgovaca da proda što više drangulija dječurliji koja ne vjeruje roditeljima da to nije vrijedno sveg tog truda. Ista ta mladež ne želi na hrvatskom izgovoriti niti jedan stih kroz godinu jer to smatraju gnjavažom (pa ni zabavnu glazbu više ne vide kao izvor stiha ako u njoj nema "Saka-Faka").
Ne mogu a da se ne sjetim dana kada sam jedva čekao kada ću s društvom proći kroz selo, makar samo ogrnut djedovim kožuhom izvrnutim naopako, nagaravljenih brkova garom s kotluše. Maske smo znali danima prije pripremati i praviti, bez kulturnih animatora i nagovarača. Za Valentina sam čuo tek pod kraj gimnazije, a i to u negativnom kontekstu - Al Capone i njegov obračun na dan Sv.Valentina (tu negdje sam počeo pratiti seriju "Nesalomljivi" i Eliota Nessa).
Prve skije imao sam još prije no što sam pošao u školu i bilo je pitanje časti imati baš skije a ne saone (ma imao sam i saone), jer samo saone imale su samo curice. Prve skije bile su od tesanog bagrema, bar tri (moja) prsta debele, s remenjem od starih cipela, pravi ručni rad. Neprocjenjive. I napravio ih je čika Joza, otac mog prijatelja Vlade. A jurile su kao vjetar. Upadalo se s njih kako današnji kaskaderi ni u snu ne znaju. I nije bio štos da samo ja i Vlado imamo skije. Moljakali smo Jozu cijele zime dok nije svim našim prijateljima skije napravio. S tim skijama u ono doba ja bih najrađe i spavao, samo da mi je mama dozvolila. Negdje u četvrtom razredu dobio sam prave skije, s pravim okovima i štapovima, ali nikada nisu bile cijenjene, ni od mene niti od mog društva, kao one tesane. Roditelji nisu imali načina da nam zabrane odlazak u brdo sa skijama, jedino su nas uvijek molili da se ne skijamo kroz vinograde (a tamo je najzanimljivije) da se na kolac ne nabijemo. Kući bi dolazili s dva prsta debelim ledom na hlačama i leđima, mokrih nogu i prozebli i to kad je sunce poodavno zašlo. Naravno, zaplesalo bi se tu oko šibe ili kuhače (naročito ako se nije došlo ni na ručak), odšmrcalo potiho uz večeru, pa na spavanje. Sutradan ista priča, a najveća tragedija tih dana je bilo otapanje snijega.
Posljednji put stao sam na (prave) skije prvi dan po dolasku sa odsluženja vojnog roka, u veljači daleke 1981. U gostima kod mojih roditelja bila je kuma sa Brača s malim Nikšom, trogodišnjakom. Vani je bio snijeg podubok, pred otapanjem. Moje noge više nisu mogle u okove skija pa sam samo onako stao na skije, pred sebe na skije stavio Nikšu i spustio se nekoliko puta niz brdo. Vrištali smo obadvojica od užitka i uzbuđenja, jer je staza završavala naglo zidom štale i trebalo je naglo zaokrenuti, bez vezova na nogama. Nismo pali nijednom i to mi je skijanje jedno od najdražih koje pamtim, vjerojatno zato jer je zadnje (ma valjda neće biti baš zadnje).
Masku i kostim imam gotov i spreman u ormaru. Skrivam ga i od žene i od djece i čekam povoljnu priliku da se otputim u selo. Samo molim Boga da tko ne napucika ćuku za mnom, bar dok sam u odlaznoj putanji, a poslije, kad popijem 4-5 gemišta, mogu pustit za mnom i zmaja, ako baš netko bude htio.
Dalibor

02.02.05 22.21 GornjiGrad

(#)   komentari (3) dodaj komentar
Baš lijepo. I sama jedva čekam zadnje dane maškara. Možda se obučem, a možda samo izađem. Jer, maškara je maškara.  (05.02.05 08:51 Slavonka)
Lijepo je cuti i procitati clanke o Podvinju,Posebno nama u dalekom svjetu.Zahvaljujem svim Podvinjcima i gospodinu Daliboru na tome.Lijep pozdrav.Zdravko  (25.03.07 00:13 Zdravko Kerestes /mail)
pitanje ,jel pozna tko jakova soldu iz podvinja?  (30.03.07 01:50 b. marley)

[1] [2] [3]

Dalibor
dalibor@podvinje.org


posjeta: 18397  glasova: 1759

Župa Sv.Antuna
Slavonski Brod online
Mir tebi gardo


BLOG @ SBONLINE
Slavonski WebLogovi