Podvinje, 24.travnja 2006. - Bila mi je to nekad lijepa, romantična pjesma. Kao rečenica, u posljednje vrijeme i ne dopada mi se toliko. Proljeće je otpočelo s kišom. Dosadnom, nepredvidivom, obilnom. Tko je uspio prije Uskrsa pofrezati bašče, uzalud se radovao – ovih dana, ako vrijeme posluži, morat će opet. Tko se, pak, motikom usprotivio mokru vremenu i uspio ubosti nešto sjemena u zemlju, morat će to učiniti opet. Sjeme je, nerijetko, istrunulo i mnogi susjedi se žale da moraju opet u sjetvu. A svibanj je za tjedan dana. Jedino dobro od silne vode doživjele su proljetos posađene voćke. Presadio sam šljivu debelu kao ruka jer mi je bilo žao posjeći je. Žulja u korijenu valjda ima više i ljubičica. Za svaki slučaj rezao sam je „u glavu“, dao joj najkvalitetniju zemlju i dobro je nagnojio i zalio (ovo zadnje nije ni trebalo). Nekoliko dana kiša me nije pustila u voćnjak, a tjedan nakon sadnje i trnje, koje nisam porezao na njoj, prolistalo je. Posadio sam još nekoliko voćaka (i krušaka i bresaka i kajsija, trešanja, jabuka i jednu mušmulu), a da sam znao kakvo će vrijeme biti, triput bih toliko posadio. Da od ove kišurine bude bar neke koristi. Na svu sreću, u Podvinju nismo plavljeni (osim nekoliko kuća koje su niže, južnije), a ni Brod nije bio nešto posebno ugrožen, na čemu su zavidne brojne službe za spašavanje u Vinkovcima, Osijeku, Vukovaru. A nismo nimalo zaslužni za to.
U dva dana uspio sam pokositi dvorište u kojem je trava već prerasla, a kiša me je otjerala od košnje bar 15 puta. Sva sreća da je samo dva puta bio pravi pljusak, a sve ostalo prokapavanja koja je nanio vjetar. Imao sam dojam da mi iznad glave stalno visi tamnosivi oblak. Upalim kosilicu, brm-brm, dva metra košnje i onda gušenje. Očistim kosilicu od trave, pa ponovno paljenje. Jednom gore, do pol dole po dvorištu pa kiša. Nedavno sam promijenio starter na kosilici pa mi žao da mi kosilica pokisne (ma žao mi novaca za novi starter). Ugasim kosilicu i bacim komad cerade preko nje. Nakon dvije minute, vidim, ništa od kiše pa ponovno paljenje. Sad već mokra trava, pokošena se jako dobro lijepi za kosilicu. Dva metra, stani, očisti, potegni špagu, brm-brm… I tako. Onda supruga siđe s verande i ospe tihu paljbu po meni. Kaže da sam joj na nekoliko mjesta pokosio đurđice (veći otpor prigovoru ne smijem pružiti zbog mogućeg sukoba širih razmjera, pa tako iz osvete zbirnom imenicom zovem sve cvijeće). A nisam ih ni vidio iz trave, nisam ja kriv. Samo, o krivici ne odlučujem ja.Potrošio sam goriva i vremena koliko inače potrošim u tri košnje, a pokosio sam samo pola onoga što inače kosim. Za ostatak košnje bit će red otklepati kosu i sve pokositi ručno.
Sijeku nam jablanove po selu. Oko tih jablanova, mišljenja su podijeljena, ali meni ih je žao. Pusto izgleda selo bez njih, a od crkve do Brkića puta bili su više od pola stoljeća ukras na kome su nam mnogi zavidjeli. Na puno mjesta ostavili su dugačke trupce jablana u potoku ispred kuća, pa je i tu bilo problema. Prije dva tjedna, za jače kiše, pred župnim domom jablani su blokirali protok vode i zaprijetili devastiranjem mosta i prelijevanjem vode preko ceste. Interventne ekipe skoro do ponoći su rezale i vadile trupce iz vode.
Uređuju nam i vodotoke. Potoku koji se slijeva s brda i presijeca Kerdene (drugi veliki most od crkve prema Vinogorju) betonira se korito i radi se nekoliko prelijeva. Koliko će to biti učinkovito, vidjet ćemo, ali proljetne kiše već su istestirale korito i nanijele veće količine blata i šljunka na zavoje. Tko će to ubuduće čistiti, ne zna se, ali novonastale ade trenutno ne čisti nitko, a radnici koji su to radili, svakodnevno su tu i rado nemaju namjeru to očistiti. Bagerima kopaju 20 metara od blatnih otoka za novi preljev, sve su izrovali, blata do vrata (ozbiljno, do koljena ima samo uz rub), a imam dojam da ni to blato neće oni kasnije gladiti, kao ni ranijih godina.
Zimus sam počupao dvadesetak šljiva u šljiviku. Drva i granja sam se riješio ali panjeva i rupa nisam. Čekao sam da se zemlja na panjevima posuši da ju sjekirom ili batom otresem, ali kiša lijepi zemlju za panj pa ništa od toga. Iz rupa već raste trava, povisoka. Neke manje sam uspio zatrpati, ali one veće morat ću ovih dana. A sve zbog lijepe, proljetne kiše.
I tako. Kišno proljeće, kišne vijesti i kišna problematika. Ali kažu, ide ljepše vrijeme. Možda izdrži i tri dana bez kiše. A onda ću dati frezati bašču.
Dalibor
23.04.06 22.26 GornjiGrad