Dobrodošli Podvinjci, ovo je prva web stranica koja govori o tome što ima novog ovdje...
Vinkovo, sa zakašnjenjem
Podvinje, 25.siječnja 2005. - Pišem ovo samo kao odgovor Slavonki na upit u prošlom prilogu, a što mi je dobro došlo kao šlagvort jer sam zakasnio. Ovo je trebalo biti objavljeno bar u nedjelju ujutro.
Ovih dana ponovio sam se u računalo pa nisam baš bio operativan. Sve mi je bilo širom (još uvijek je), a nisam bio siguran niti kako da spojim modem. Danas sam se donekle osposobio za komunikaciju, ali mi je sve na lijevu ruku.
Je, za Vinkovo je bilo lijepo. Rano ujutro došao mi Lele Dragovanov da me u ime KUD-a pozove na večernju proslavu Vinkova u društveni dom. Svašta su nešto za navečer planirali. Rekao sam da ću doć. Cijelo dopodne i dobar dio popodneva proveo sam krčeći vrbe i suhu travu u kanalu i oko njega duž mog šljivika. Dan je bio lijep pa sam suhu travu, posječenu pokraj kanala, mogao odmah spaliti zajedno sa svom antragom koju sam tamo posjekao. Popodne sam uletio u kuću, na brzinu se oprao, jeo i zgrabio onaj svoj švargl i požurio uzbrdo. Naravno, uvijek imam spreman štap za te prilike. Brdo je naseljeno, ima puno neograđenih dvorišta i još više nevezanih pasa. U odvojku Brkića puta prema Šumi Striborovoj u gradnji je novi put. Još samo valjak i asvalt (možda već ovaj tjedan). Obzirom da sam kasno krenuo, nije mi se dalo ići prečacem, jer nisam bio siguran je li podvodno, a i mrak je bio blizu pa nisam htio biti u situaciji da se zbog nabujalog potoka vraćam po mraku na pravi put. Pred klijet mog prijatelja Ive stigao sam kad se već moglo vidjeti kako se pale prva svjetla u gradu. Ko veliki krizban. Ivu i društvo našao sam dobro zagrijane, a i čorbanac je bio gotov. Kaže Iva, djece danas nema, žene danas ne idu s nama u brdo pa je čobanac muški. E, zbilja, na deset metera sam ga namirisao i znao sam da je muški. Ljut. On i njegovi lijevi i desni komšije se udružili. Tu se moralo probati vina sva po redu (a taki je dan, šta tu, jelte...). Nije dugo potrajalo, tu se i zapjevalo. Dobro pa sam mu odmah s vrata rekao da kanim sa svojom gospođom u polak osam u dom, inače me ne bi pustio kući prije jutra. Nazdravio sam svima pri odlasku i krenuo nizbrdo, pješke dakako i to kao da sam sam na cijelom svijetu. Iza mene se dugo čula pjesma društva koje sam ostavio, a usput sam samo na jednom mjestu našao ljude u odlasku. Ni ćuko nije za mnom zalajao do sela. Nigdje nikog. A nije mi se nešto ni žurilo, večer je bila lijepa a nebo je još bilo crveno iznad Motajice negdje iza Kobaša. Grad je dobrim dijelom puta bio vidljiv kao na dlanu.
Nisam upamtio kad je Lele rekao da počinje fešta u domu, pa sam usput prvo svratio tamo, da vidim kako stvari stoje. Na vratima sam se pojavio taman kad je voditelj najavio kraj službenog dijela i kad su snimatelji počeli gasiti kamere. Požurio sam kući po suprugu i zatekao je u pol posla u pečenju kolača. Kaže, nema šanse da ide sad sa mnom. Ništa, idem sam.
Zatekao sam tamo i Brođana i Zagrepčana i Županjaca, a hvala Bogu, najviše Podvinjaca. Dobro raspoloženje započeto u fešti potrajalo je do kasno u noć. Točilo se domaće vino i služila se domaća kobasica i slanina, a i krofne. Mladi tamburaši nisu znali ostavit tambure, pa je bilo fajn veselo. Ja sam kući s nekim društvom otišao oko ponoći. Svježa noć godila je u šetnji do kuće.
I tako. Impresije su bile življe u nedilju ujutro, ali bilo mi rašarafito računalo. Do druge prilike, živi bili.
Dalibor
25.01.05 22.59
GornjiGrad
|
|
(#)
komentari (1) dodaj komentar
• Hvala lijepa na slikovitom opisu doživljenog.
A da se za primjetiti da si se lijepo proveo i to bez svoje snaše. Samo ti njoj unaprijed pet-šest dana kaži za planiranu feštu....i ponavljaj joj svaki dan....Znaš, mi smo ti žene takve. Moraš nas stalno naspominjat.
PS. Budući da imam nekakvog informatičkog iskustva, slobodno mi se javi, ako budeš smatrao da ti mogu pomoći. (31.01.05 21:51 Slavonka)
Tanušan snijeg
Podvinje, 19.siječnja 2005. - Snijeg došao, malo padao, pa prošao. Jutros oko sedam počeo je stidljivo, kao rijetka sola, pa sve jače, gušće, duže, sa sve krupnijim a lakšim pahuljama, da bi već oko deset, s pojavom prve jače sunčeve zrake prestao padati i otopio se za pola sata. Kao da ga nije ni bilo. Valjda djeca nisu uspjela ni čestitu grudu napraviti, a kamo li uživati u blagodeti bijele radosti. Zimski školski praznici su tek pred njima, možda ipak narednih dana snijeg zapadne.
Već sam se i sam poradovao da za Vinkovo neću morati po blatu u brdo, već po snijegu, ali sad ništa. Samo ću morati za dana uzbrdo, da ne stanem baš u svako blato usput. A švargl koji sam pripremio znam pojesti i bos ako treba. Tko zna, poslije vina kod mog prijatelja,možda takav i dođem kući.
Dalibor
19.01.05 22.19
GornjiGrad
|
|
(#)
komentari (2) dodaj komentar
• a cuj ak'ti treba pripaziti taj svargl, samo reci. cuvam svargle, kobasice, sunke i sl. po kucama uz neznatnu proviziju (20.01.05 10:58 he, he)
• Nadam se da si Vinkovo lijepo proslavio i u pristojno vrijeme se spustio niz brijeg. K tome i uživao u pogledu osvjetljenog nam uspavanog grada!? (25.01.05 20:20 Slavonka)
Siječanjsko vrijeme
Cijeli prosinac srljao sam prema kraju godine glavom naprijed, žustro i marljivo, kao da me od prvog siječnja čeka penzija ili barem godišnji odmor. Ali državna služba, u kojoj radim, zahtijeva od mene i mojih kolega brdo godišnjih izvješća za koje nisam siguran da ih, osim nas koji ih pravimo, itko više ne čita. Međutim, rokovi su fiksni, konzultacije egzaktne i kašnjenje u domaćem okruženju nitko ne trpi, pa ni ja, iako sam uvjeren da promašim li zadnje rokove za deset dana - ništa se ne bi desilo. I da se u mišju rupu zavučem, kada dođe doba godišnjih izvješća, mene dopadne sklapanje tabela i rovanje po podacima od kojih živimo, samo zato što se olako služim računalom. Ako stigne bilo kakva pošta u obliku diskete, CD-a ili samo u obliku dopisa u kojem se imperativno spominje računalo, ćiribu-ćiriba, to je moje jer odjednom svi drugi imaju neodložnog posla, a meni je to ionako sitnica. I tako već preko deset godina. Poput gripe za koju znate 100% da dolazi s prvim siječnja. Tako sam naučio i neke praktične stvari.
Za prvih 90 % posla na računalu - treba vam 10 % vremena. Za preostalih 10 % posla - treba vam 90 % vremena. Kada vide da ste završili 90% posla, skrate vam rokove i vi s 10% ostatka budete 80% u kašnjenju.
Zahvaljujući tome - naučio sam još nešto;
Kada vam posao, koji informatički obrađujete, kasni - nagovorite šefa da u posao uključi veći broj izvršitelja. Novim izvršiteljima potrebna je implementacija i uvođenje u posao. To zahtijeva još vremena i još kašnjenja, ali je to sada šefov problem jer je on to odobrio. On zajaši novim izvršiteljima za vrat, a vi završite posao u planiranom vremenu.
Ali to smijete izvesti samo svaki drugi put jer bi vas šef odmah pročitao i više ne bi bilo pomoći. Tako kasnite samo svaki drugi put.
I tako, ovaj siječanj sam između dva štosa sa "novim izvršiteljima". A vani je vrijeme koje vabi da se ode uzbrdo, u šumu, u prirodu. Dok dođem kući s posla već se mrači, pa mi za tako što preostaje nedjelja.
Prekjučer sam odlučio sa susjedima i svojom obitelji otići popodne u brdo, bar da se maknem od kuće, računala i zidova. Sa susjedom sam našao i opravdanu izliku - tražimo imelu za čaj protiv tlaka. U podvinjskom brdu imele ima svuda, pa iako to nisam planirao, napamet sam znao gdje bi je mogli naći na bar 3 mjesta. Nažalost, na prvom mjestu već je netko očistio imelu sa stare kruške. Na drugom mjestu netko je podrezao niže grane sa hrasta pa mi se baš nije reskiralo poderati hlače da dođem do 15-ak metara visoke imele. Zadnje planirano mjesto - kruška kod Grošića vinograda - posječena, sasječenih grana složenih kao za dućan. Nove čizme koje sam htio razgaziti u šetnji nažuljale su me do krvi. Sva sreća da smo u parlogu kraj kojeg smo prolazili, pronašli još jednu staru krušku sa imelom na vrhu, pa smo je i ubrali. Je da je bolja sa hrasta, ali je manje pogibeljna. Produžili smo do "Šume Striborove" gdje smo zatekli mladež na toboganima i vrtuljcima. Divljački očerupane ptičje kućice i pokidani vrtuljci stavili su nam do znanja da se ovdje zabavlja i malo "starija mladež" kojoj priroda i pitomost okruženja predstavlja poligon za iživljavanje svojih bolesnih kompleksa. Asvalt do ovog mjesta nije smio doći. Dok se tu dolazilo samo pješice, takvi pacijenti tu nisu dolazili.
U tijesnim čizmama odšepesao sam kući i sjeo za računalo. Nisam stigao uživati u pogledu na osvijetljeni grad, što nikad ne propuštam pri povratku u Podvinje sa brda noću. Ipak će mi biti bolje da ovaj siječanj provedem zbrajajući tabele.
Dalibor
11.01.05 20.31
GornjiGrad
|
|
(#)
komentari (2) dodaj komentar
• Dalibore, neću komentirati tvoje tekstove, jer znaš dobro da cijenim tvoju rječitost i smisao za humor. Želim ti reći da na slici izgledaš puno ljepše nego u stvarnosti. Bore se ne vide, a i zbunjeno-izgubljeni pogled kao rezultat godina i godina provedenih pred malim ekrančićima 386-tica i 486-tica isto je tako manje uočljiv. Jednostavno si fotogeničan! (17.01.05 21:18 AsT)
• fakat bi trebalo otvoriti neke zooloske vrtice. mislim za odlaganje djece u kaveze :) jer ako ih se na vrijeme ne nauci redu to malo kada odraste postane ono lose sto vidimo danas po ulicama (20.01.05 11:02 he, he)
Izbori su, birajmo
Podvinjci su prije 122 godine prvi put mogli izaći na izbore i birati ustavnu vlast i slati svoje zastupnike u hrvatsko-slavonsko-dalmatinski zemaljski sabor u Zagrebu. Prve zastupnike birali su na 1 godinu, što možda ne bi bilo ni sada loše, kada ne bi bilo tako skupo. Ali riješili bismo se promašenih izabranika koji poput filadendrona (to nije ni slično fikusu) sjede u saboru i vrlo živo diskutiraju samo o stranačkoj stezi i o ničem više, a mogli bi izabrati druge, možda s više rječitosti. Slavonskobrodski kraj imao je 4 izborna kotara, a Brodskom izbornom kotaru pripadao je Brod i općine Trnjani i Podvinje. Predsjednike tada nisu mogli birati jer je tu dužnost definirao Beč, a i dužnost se malo drugačije zvala. Tako bijaše nekad.
Predstoje nam izbori za predsjednika države. Kandidata je puno, možda previše. A samo jednog se bira. Dat će Bog da izaberemo pravoga. Ako glasači budu htjeli napustiti slavlje i udobnost doma. Jer ove godine novogodišnji praznici ne postoje. Samo vikend, sprijeda produžen, jer će se, vjerojatno, u petak raditi skraćeno. I šlus. A naš svijet je osjetljiv na ovakav raspored dana.
Neka vas to ne omete u novogodišnjem slavlju. Kako bi rekao S.Janković, "...uživajte dobra svega, ne od našeg, od svojega. I nek vam bude dovr kuće i odiće i obuće, svakog ića, svakog pića, lipog ruva, bilog kruva, slaninice, gibanice, pečenice, šljivovice, dobra vina i kulina...". Pa ako je i od svatovca, s dobrim željama u svaku priliku.
Svim Podvinjcima, kod kuće i u svijetu, svim onima što "zvirkaju" na ovaj blog, svima meni dragim ljudima, želim sretnu novu 2005. godinu.
Dalibor
29.12.04 23.11
GornjiGrad
|
|
(#)
komentari (3) dodaj komentar
• Čestitke na internet-aktiviranju podvinjaca! Pokazali ste da ste u bar u nečemu daleko iznad grada kojemu pripadate. Sreća da dolazi godina novih izbora. Tko će nam biti kriv ako izaberemo krive???
Sretna 2005. svim ljudima dobre volje! (30.12.04 11:21 sok)
• Upravo gledam galeriju buducih prcejdnika na TV: bože, oprosti mi ali mogao si i bolje kada si darovao roditelje njihove potomcima ... spasi nas bože od tih likova. (30.12.04 23:48 Lidija /mail)
• Eto birali pa još nismo izabrali. Dva put je dvaput... (05.01.05 00:32 hera)
Blagdansko doba
Čestitam vam Adama i Evu. Kucilo vam se, macilo se, prasilo se, telilo se, ždribilo se, janjilo se, jarilo se, rojilo se, rodilo se, kvočke kvocale, piliće legle, u polju rodila zrnata pšenica, u brdu vinova lozica, a po kući trčala kurata dječica. Sve vam živo i zdravo bilo.
E, ovakvog čestitara nekad ni u kuću pustili ne bi. Vidi se kad sam pisao članak, a ovakve čestitke su se čestitale ranim jutrom, dok ni svanilo nije. Al eto, što mogu, supruga mi dokasna pekla kolače, sve produžne kablove po kući mi pokupila, i što ću onda. Nisam mogao ni računalo uštekat do iza dva, noćas, a već jutros u šest na posao. Jutro u Podvinju je bilo lijepo i vedro, malo hladno. Zato evo cijeli dan sja sunce i temperature su iznad nule. Vani izgleda kao vedri konac rujna, samo još fale berači po vinogradima. Bolje bi bilo sa snijegom, ali što se može. Žito u tanjurićima po kući mi je lijepo izraslo, valjda će tako dogodine biti i u poljima.
Po gradu vlada užurbana atmosfera. Kupuje se na sve strane, trgovci su valjda, sve i prodali što su imali. Ribarnice su ostale bez ribe. Lako mi za njih, ali i ja sam. Morat ću se snaći s nekakvom smrzotinom iz frižidera, ali nema veze. Do Božića ima još par sati, a to mogu dočekat i na suhim šljivama.
Putem do kuće, s posla, u ponekim dvorištima, vidim, vrte se pečenke, napola gotove, a i poneki ložači su mi izgledali napola gotovi. Medita rakija kruži oko pecala, a i vrijeme joj je, kako da joj čovjek odoli.
Nadam se samo da vam je prvo u kuću danas muško ušlo, i da ste vrata od bašči i šljivika držali dobro privezane, te da nije na vrata ženska duša došla. Je da je to samo narodno vjerovanje, ali ne valja kad vam se cijele godine sjekire zatupljuju i spadaju sa držala, pa makar to bile i bapske priče. Čestit vam Božić.
Dalibor
24.12.04 13.29
GornjiGrad
|
|
(#)
komentari (2) dodaj komentar
• Hvala Dalibore itebi sve cestitke i za Badnjak i za Bozicne blagdane a takode i za Novu Godinu ..
ovo je nesto preljepo sto sam mogla procitati jel treba da se mladi uce od nas ...
lijepi pozdrav iz Svedske .. (24.12.04 14:46 Nada/Svedska /mail)
• Stovani gospodine Dalibore, hvala na web stranicam Zupe i snimku Svete Mise. Pozdrav iz Francuske (25.12.04 19:36 Izabela)
Kad urodi vinograd na Savi onda će se ženiti bećari
 | |
Nisu naši stari bili blesavi. Al, ajmo po redu. Slavonski seljak nikad nije bio gladan ni žedan, a nije ni ozebao. Ali novaca, keša, gotovine, zveckalica - e, toga je uvijek falilo, koliko god bogata kuća bila. U doba Vojne krajine plaćanja su funcionirala zamjenski. Ovoliko sira za krajcaru, toliko lana za novčić; znalo se koliko košta osmak pšenice ili pinta vina. E, ovo zadnje bolilo je najviše, a svatko je volio ubrati dug u vinu. Podvinjcima to i nije bio neki problem, ali posavska sela, po onoj narodnoj - Kad urodi vinograd na Savi...
Pukovnijske vlasti u brodskom festungu 1786. spojiše ugodno s korisnim; stanovnicima prisavskih sela podijeliše zemlju u brdovitom brodskom kraju, a osim Podvinja, u blizini su dijeljene brdske šumske krčevine Tomice, Bukovlja i Vranovaca. U Podvinjskom brdu te godine vinograde zasadiše Ilići iz Klakara i dvije obitelji Leovića iz Donje Bebrine, a skoro cijela Gornja Bebrina je preko Podvinja išla u svoj vinograd, 20-tak obitelji: Tužilovića, Matića, Lovića, Deanovića, Babića, Đurkovića, Baričića, Čaića i dr. Pa kad bi im župnik došao po župnički bir, a oni njemu pet pinti vina (pored ostalog, a toga je bilo u kući). A i nije više plaćanje bilo problem, osladilo se to.
Od Bebrine do Podvinja ima podosta kilometara. U vinograd se išlo zapregom (tko je imao) ili pješice. Motiku na leđa i "ožeži Lenka". Pa kad ti već dodija hodat, a od toga i živit, trebalo je i radit u vinogradu. Zna se da vinograd ne voli gazdu već slugu. I bilo je grožđa i bilo je vina.
Početkom prošlog stoljeća (1907. i 1908.) filoksera je uništila podvinjske vinograde, zajedno sa stotinama vinograda u Slavoniji. Svejedno su obnovljeni poslije I.Svjetskog rata. I obrađivani su. Sve je u selu moglo stati, ali sramota bi bila za vinograd - taj se uvijek obrađivao. I natjecali se ljudi čiji će biti bolji, rodniji, sortniji i vrsniji. Nekad bilo, sad se spominjalo.
Naši stari pamte komasaciju i uzimanje i podjelu zemlje koja je išla sve do podkraj pedesetih prošlog stoljeća. Pa i onda su vinogradi obrađivani. Tek s utrkom u izgradnji vikendica, vinogradi su prestali ukrašavati podvinjsko brdo. Oni prvi vikendaši koji su izgradili vikend kuće po brdu, znaju zašto su to učinili. Kuća usred vinogradarskog (k)raja. Razglednica iz prve ruke. Pogled ispred i iza kuće kao melem za oči i dušu. Sadašnji kupci placeva po brdu ne znaju ni sami zašto kupuju plac, valjda po navici. Susjed je kupio pa, eto, ako može on, jelte... A vinograd? E pa ako je baš tu gdje bi se kuća pravila, pa znate, počupa se to. Jedno popodne i dok dlanom o dlan. A stoljeća rada, znoja, muke i radosti, pade u zaborav. Pa da je i na Savi, bolje bi rodio obrađen, neg na brdu zaboravljen.
Dalibor (po vlastitoj navadi i savjesti)
19.12.04 23.00
GornjiGrad
|
|
(#)
komentari (0) dodaj komentar
Božićni koncert Podvinjskog KUD-a
Podvinje, 18.prosinca 2004. Kulturnoumjetničko društvo Podvinje održalo je večeras Božićni koncert u prostorijama društvenog doma. U grijanoj sali, brojna publika uživala je u skoro 90 minuta programa. Sve sekcije KUD-a su sudjelovale u programu. Pjevale su se Božićne pjesme, tradicionalne šokačke, djeca su prikazala običaj čestitanja "Adama i Eve", zaigralo se kolo i prašili su tamburaši. U nastavku programa prikazani su plesovi vojvođanskog i bilogorskog kraja, a na kraju je u salu ušetao Did Mraz i svoj djeci koja su bila prisutna, razdijelio slatkiše. Za ovu priliku neki plesači došli su iz Požege sa služenja vojnog roka samo da bi sudjelovali na koncertu. Premijerno izveden splet bilogorskih plesova i premijerno mladi pjevač Danijel bez kose (ostala u vojarni). Žao mi je što nisam ponio aparat da ih sve poslikam. Bit će drugi put.
Dalibor
18.12.04 21.16
GornjiGrad
|
|
(#)
komentari (1) dodaj komentar
• stvarno ste dobri bolji od FAB-a koji su stvarno koma (12.02.07 13:51 )
[1] [2] [3]
|
|
dalibor@podvinje.org
| posjeta: 18435 glasova: 1759 |
|
|
|
