"One ought, every day at least, to hear a little song, read a good poem, see a fine picture, and, if it were possible, speak a few reasonable words."
–Johann Wolfgang von Goethe
Angel of Light
Kisa pada a ja gledam kroz prozor. Lisce je skoro otpalo sa drveca i sve predivne boje jeseni se pretvaraju u tmurno, golo drvece koje se sprema za zimu. Svi se spremamo na hladnocu, snijeg, i jos jednu dugu zimu. Mozda ce ova biti laksa, mozda ce brze proci. Milion pitanja mi prolaze kroz glavu i zabrinjava me sta ce biti nagodinu, sta ce se desiti kad se snijeg otopi, dali ce i mene cekati novi, svjezi start ili ce biti opet sve kao prije?
Zivot je pun prepreka i visokih ciljeva, i nije uvijek "fair". Mozda sve sto radimo ima neku svrhu, mozda me sve ovo vodi nekim putem prema nekom cilju? Nadam se da je tako jer nakon zime proljece dodje, drvece ponovo prolista, trava zazeleni i cvijece ponovo osjeti miris sunca i topline pa promoli svoje njezne strucke ispod zemlje i ponovo pokazuje svima svoju ljepotu. Mozda je sve kao jedan krug, sve se okrece, pa nakon losega dodje dobar period i onda opet iz pocetka. Isto kao i godisnja doba....potrebna nam je promjena da prezivimo i da naucimo, ali ponekada ni to nije dovoljno da se sacuva nada.
Brod moj je tako daleko u ovom momentu, nikada mi nije izgledalo ovako nedostizno i daleko do moga Broda. Puno prepreka na mome putu kuci, a samo 24 sata u jednom danu za sve. Tesko je razumiti druge ljude kad nemas vremena da sjednes i pogledas oko sebe, ili kako ovdje kazu "stop and smell the roses", a i to nam je potrebno da zivimo, malo odmora i samo da izadjemo malo u prirodu, da se okrenemo oko sebe. Ja znam da ovdje vecina ljudi ni ne primjeti sta se desava oko njih, i da samo malo stanu i okrenu se oko sebe, pogledaju druge ljude i njihovu bol u ocima i u srcu, da samo malo svi pogledamo na onu osobu kraj nas, svima bi nam bilo bolje i sve bi bilo lakse.
Neznam zasto niti kako da objasnim puno toga sto prolazim u zivotu, ali vidim da sam drugacija od ovih ljudi ovdje i da se nakon svih ovih godina ovdje nikada necu uklopiti niti prilagoditi na ovaj zivot. Sto se mora nije ni tesko......tko je to rekao trebao je malo probati sam nesto na moranje, mozda bi se onda predomislio kad je to rekao:)
Eto, toliko za ovaj put. U ovo stranom svijetu samoca mi nije strana, ali znam da nisam sama koja se tako osjeca. Ponekad se pitam dokle ce sve ovako i dokle cemo dozvoliti da nam novac vlada zivotima i velike kompanije koje se bogate na nama sve vise i vise, sto se u velikom gradu kao Toronto vidi na svakom koraku. Kako se oteti tome krugu u kojega udjes, a on te stalno vuce i nemozes da stanes na svoje noge jer te drzi u svome magnetnom polju?
Svi moji Brodjani neka mi budu pozdravljeni i neka se svatko pomoli za one koji vise nisu s nama, za one koji su nam donosili svijetlo u zivot, za andjele koji nas cuvaju i za one koji nas vole. Svi Sveti su danas i trebamo se sjetiti onih koji su ostavili trag u nasem zivotu, koji su nas volili i koje smo volili, jer to je ono sto daje vrijednost ovome zivotu. Iskrenog prijatelja je tesko naci, a pravu ljubav jos teze.
(#)
01.11.05 18.39
Livadjanka
|
komentari (2) dodaj komentar
• cestitka za post i normalno zasluzena petica (02.11.05 20:55 )
• ma znas koliko mi znaci to sto sam prvi potpisao ovaj prekrasan post ponovno sam se vratio i jos ga jednom citam i sve je tako kako kazes (02.11.05 21:24 )
Sjecanja
Evo zima nam se polako priblizava, pa se sjecam davnih dana kada sam se kao klinka skupljala raznobojno lisce iza kuce na livadi gdje je bilo puno drveca - sljiva, kruski, jabuka a sada je prometna ulica tamo. Ima li ista ljepse nego miris pokosene trave u jesen kada se svi spremaju za zimu, mirise pekmez od komsinice, a moja mama kuha paradajz. Svi se pripremaju za kolinje, rakija se pece, zimnica se sprema.
Dani su sve kraci i drvece u predivnim bojama. Ponekada je dobro stati, okrenuti se i pogledati oko sebe, pogledati sta se desava i diviti se ljepoti prirode koja nam daje predivne slike u jesen.
Evo jedna pjesma koja me podsjeca na stara vremena.
Kad me više ne bude
Evo medena došlo vrijeme je;
Daj da okusim zadnji put tvoje,
Dok nas svjeće stidljivo otkrivaju,
i dok misli u vazdhu pucketaju,
i dok kisne kapi luduju, ti znas,
ma hajde medu neću suze.
Kad me više ne bude da ti pjevam,
nemoj srećo plakati;
Riječi noću putuju,
zbogom ostani...ostani.
Ruže su uz nas sve uvenule,
jesen dolazi čuješ korake,
kao crveno nebo prije sumraka,
kao vjere što putuju sa istoka,
ili ptica što leti podno oblaka, ti znaš,
ma hajde medu neću suze.
- Valentino
Puno pozdrava svim mojim Brodjanima
(#)
06.10.05 21.36
Livadjanka
|
komentari (13) dodaj komentar
• ovo je stvarno prelijepo toliko boja jeseni toliko toplih rijeci - dugo te nije bilo ? Volim citati tvoj post a ti si kod mene rado viden gost pozdrav operea est pretium (07.10.05 22:16 )
• gost od malo prije mogu li skinuti sliku ako je tvojaa laku noc ti zelim i svako dobro (07.10.05 22:17 )
• Ne bi ja bio je kad ne bi bar pet puta pogriješio – poslije se kajem - nadam se da se ne ljutiš - ako ti smeta ti samo briši – ali želim da znaš nije onako kako sam napisao već je „ verba volant scripta manent „ meni je stalo do istine. laku noć i ugodan vikend (07.10.05 22:34 )
• Sto se tice slike, moras pitati mestra jer to je jedna od njegovih slika. Uvijek si ovdje dobro dosao, i nema mjesta za nikakvu ljutnju. Istina zna boliti, ali u svakom slucaju vise volim istinu nego lazi. Svima sve najbolje i puno pozdrava (11.10.05 18:35 Livadjanka)
• slazem se stobom u svemu - i od srca ti zelim puno srece mislim da sam ipak bio u pravu -samo zelim jedno da znas da sa je ipak na tvojoj strani lijepo te pozdravljam i uzivaj - i navrati jos po nekad stjepan (11.10.05 19:21 )
• prelijep je to osjecaj kad citas ovaj post i ne mogu a znam da cu opet negdje pogrijesiti -takav sam ja i moja sudbina je prepuna raskrizja -neka si se ti nam ponovno vratila - i evo za ovaj predivan post ja kao gost dajem ti peticu znas bilo mi je puno zgodnije izmedu vas dvije - ovo je naravno sala pozdravlja te i zeli ti svako dobro stjepan (11.10.05 20:22 )
• Puno hvala na pozdravima i na petici. I ti si jednu dobio. Jedino ne razumijem na koje dvije mislis. Pozdrav (11.10.05 21:13 Livadjanka)
• do nedavno sam bio dugo vremena na listi izmedu cini se skoice i tebe sada sam sam o od svud puse a ide zima daj pozurite vas dvije narvno sve je ovo sala - tvoja posjeta danas u moju kucu bez krova unjela je veliku radost bio sam na putu pomalo umoran i ti si mi vjeruj mi dosla kao melem na ranu stjepan (11.10.05 21:37 )
• Ah,vidi sad ove ljubavi?Nemoj previse,zanemarit ces skolu.Pozdrav. (12.10.05 15:33 )
• ima li tebe zive ahojjjjjj!!! (24.10.05 21:24 )
• Ma nema me, nemam vremena ni da spavam, a da ne govorimo o necemu drugom. Javiti cu se opsirnije kad prodju testovi. (25.10.05 18:36 Livadjanka)
• jel ti provjeravas postu ajd molim te pogledaj
(28.10.05 21:00 )
• znaci ne provjeravas onda nista evo za tebe i tvoju upornost jedna petica daj malo odmori dusu (29.10.05 07:08 )
Moja Slavonija
Slavonija u mom srcu zauvijek ce biti najljepse mjesto na svijetu, tamo gdje je rodni dom i gdje se srce osjeca na mjestu. Ravnica i miris pokosene trave, pogled se siri u daljinu i sa svakim dahom ti daje snagu i srecu. Vratiti cu se jednog dana a do tada samo sanjam, zatvorim oci i mislim na prosle dane, na djetinjstvo i vesele dane koje sam tamo provela.
Evo jedna predivna pjesma koja na predivan nacin govori o onome sto ja nosim u srcu.Tu je moja Slavonija Tamo gdje su žitna polja
tamo gdje se klasje svija
Tu je moje rodno selo
tu je moja Slavonija.
Tamo gdje je rijeka Sava
tamo gdje su dobri ljudi
Tu je moje rodno selo
uspomene stare budi
Tamo gdje su vinogradi
tamo gdje su dobra vina
Tu je moje rodno selo
tu je moja Slavonija
tu je moje rodno selo
tu je moja šokadija. Slavonske Lole
Puno, puno pozdrava svim mojim Brodjanima u Brodu i sirom svijeta.
(#)
22.08.05 19.39
Livadjanka
|
komentari (3) dodaj komentar
• Hajde, dobra ti večer Livadjanko .Još uvijek ima netko sa druge strane ekrana što čeka da mu se javiš već nekoliko dana. (22.08.05 22:10 )
• hej pa gdje si ti (20.09.05 07:59 )
• lijepo je sto jos ima onih koji nose Slavoniju u srcu (04.11.06 18:49 manuel /mail)
Tajne Srca
Ponekad mislim, ima li netko za koga moje srce kuca. Dali ce rane od proslih dana ikada biti samo proslost. Kako da bol postane samo sjena i da radost zamijeni tu bol koju osjecam u svakom trenutku.
Ponekad u daljini cujem glas, mozda je bio samo san a mozda je to samo sjecanje na prosle dane. Previse bola nosim u srcu i samo nada za bolje sutra me drzi na zivotu, nada da bolji dani dolaze i da ce ovome svemu doci kraj.
Gledam izlazak sunca sa balkona i divim se toj ljepoti prirode, tome miru i toplini koja nam zivot daje i zelim da upijem sto vise tih suncanih zraka u nadi da ce mi pomoci smanjiti ovu gorcinu sa kojom zivim, koju osjecam u svakom koraku i svakom trenutku.
Ima li nade za one koji boluju i prave gresku za greskom od bola u dusi i srcu? Kako da se greske proslih dana isprave i prihvate? Dali se moze vratiti vrijeme unazad i ispraviti sto se desilo? Vrijeme nosi svoje i dani idu jedan za drugim, nose nesto novo, nova iskusenja i nova saznanja na koja cesto nismo spremni.
Jednoga dana jutro ce doci i sve ce nam biti jasno, svi odgovori ce imati svoje razloge i nece vise biti boli. Mozda samo sanjam, a mozda samu sebe tjesim jer neznam sta mi sutra donosi. Cudni su putevi ovoga zivota.......
(#)
05.08.05 16.56
Livadjanka
|
komentari (6) dodaj komentar
• Kada uvečer nasloniš misli na beskraj nebeskog svoda s tobom su uvijek, zvjezdice snene i netko iz Slavonskoga Broda (05.08.05 19:47 )
• Puno hvala:) (05.08.05 20:37 Livadjanka)
• I dok te na balkonu povjetarac hladi,
znaj da je netko stobom sto zivi u Kanadi. (08.08.05 13:58 )
• Iskrica vedrine za tvoju dušu – S večeri kada nasloniš misli, na zvjezdice snene sjaj - i naše misli - tada žure - k tebi u zagrljaj –
(14.08.05 08:52 )
• Tvoje srce ce naci svoj put, put zivota. Zivot je izbor samo trebas odabrati kojim putem zelis ici. Put patnje i povlacenja u depresiju je najgori put, put autodestrukcije. Izaberi pravi put. Vedrina, sreca ona je oko nas samo je treba znati uhvatiti. Prepreke na zivotnom putu treba preci a ne stati ispred svake i razmisljati (15.08.05 16:10 d)
• Od srca se svima zahvaljujem na predivnim komentarima, na podrsci i posjetama! (15.08.05 20:38 Livadjanka)
Putevi zivota
Ptice pokrecu ljude - negdje sam procitala - a putovi su im doista, doista cudni. Svjesna sam da je tesko, breme koje u srcu u nosim - zonglirati na tankoj niti - nade... niti, koja bi trebala i koja bi morala biti - cvrsto uporiste za sve sto nam ovaj surovi zivot servira. Iako tisucama milja daleko - ja budna sanjam kako setam lijepo uredenim brodskim korzom, kako mi blagi vecernji povjetarac miluje lice i kako njezno poput najdraze ruke miluje kosu ...a onda ...zazvoni telefon i sve odjednom nestane ...podizem slusalicu a ono... Gazda Mrkonja... ja kao SEGRT HLAPIC... tako se osjecam.
A kada zavrsi dnevna smjena - izlazim na ulicu pomalo umorna. Blagi vecernji povjetarac Finch avenije kojom prolazim na putu do svoga stana miluje moje lice i njezno poput najdraze ruke dodiruje mi kosu, ali to je neki drugaciji povjetarac - tisuce milja udaljen od moga srca. Srca - koje neprestano putuje, luta cas gradskom vrevom milijunskog Toronta cas - nepreglednim livadama moga djetinjstva, skolskih dana ...ljubavnih tajni ...srednjoskolskih dana. Moje misli lutaju Polojem i medu tisucama, su oni sto su svakoga dana biciklima ...savskim nasipom odlazili na najljepsu plazu na svijetu. - Ostala su mi u sjecanju sva ona lica... dali bas sva ? Ili vrijeme lagano brise stranicu po stranicu mojih sjecanja - ali jedno je sigurno nikada nece izbrisati iz srca moj Brod i moju ravnicu jer ...Brod je maleni gradic u kojemu svatko svakog zna, stoga ne bi ni bilo cudno i ako bih netko rekao kada se jednoga dana vratim ...o pa ja Vas znam, ili kada bih ja onako za sebe rekla ...o, pa znam ja - ovoga bekriju i becara on je cesto gostovao ...na plesnom podiju hotela Brod u Rupi u 11, i sta ti je znam gdje sve ne ...cesto s drustvom sjedio na Brodjanci glasno se smijao, case razbijao. E moji Brodani ... ej ... prostrana slavonska ravni ...da znate kako je tesko ...biti tu sa vama, a biti tako daleko.
Sve vas pozdravlja Livadjanka
(#)
25.07.05 21.52
Livadjanka
|
komentari (4) dodaj komentar
• Zato smo mi ovdje da te podrzimo i bar malo ulaksamo tvoju nostalgiju.Negledaj sve tako tragicno,jer vidis jutros u Torontu poslije kise i oluje lijep suncan dan.Pozdrav.Javi se. (26.07.05 17:52 )
• Dok sa balkona gledaš dalekih zvjezdica dalekih sjaj iz ovih riječi što sada čitaš ti me prepoznaj.
(26.07.05 20:07 )
• odlično svida mi se (30.07.05 20:57 )
• Kada uvečer nasloniš misli na beskraj nebeskog svoda s tobom su uvijek, zvjezdice snene i netko iz Slavonskoga Broda (03.08.05 06:43 )
[1] [2] [3] [4] [5] [6]
|
|
| posjeta: 22017 glasova: 1449 |
|
|
|
