Nakon nekoliko lijepih dana evo nam snijega opet. Nije tako hladno kako je bilo, ali ipak je ispod nule. Padaju polako sitne pahulje snijega i pokrivaju sve za svojim lijepim bjelilom.

Sjecam se dana kada sam isla u srednju skolu u Brodu pa kada snijeg ovako pada, nitko nije bio sretniji od mene. Zimske radosti su bile nesto posebno. I sada ponekad pozelim da mogu opet tako trcati po snijegu bezbrizna i sretna. Prolaze dani, mjeseci, godine i sve se mijenja. Ni ja vise nisam ona stara, ali moramo se prilagoditi svemu sto nam zivot donosi i ici naprijed. U svem ovom neka nova buducnost me ceka i ja se polako pripremam za sve sto zivot nosi. Promjena nije uvijek tako losa iako svi vise volimo da se nista puno ne mijenja, ali zivot nosi svoje i ako ne ides putevima koji ti se otvaraju onda ti bude jos teze naci put.

Ajde idemo svi van na grudanje i snijezne radosti, svima nam treba malo vise vjezbanja i kretanja, a da ne govorimo o veselju i radosti. Tko ce mi se pridruziti?J