Komentar na opće društvenu "setuaciju"
 | |
Daklem, držim da mudrost mogu posjedovati samo stari i stariji, nikako mladi.Mladi mogu biti prirodno inteligentni(što nema nužno veze s pameću) i mogu biti pametni (što ovisi o tome koliko su spremni grijati stolicu i učiti).Neki ljudi jako rano upiju osnovne životne postulate,jer ih isti nije mazio.Neki uče.Neki i nauče.To su oprezni i odmjereni.Neki nikada ne nauče, prvenstveno na svoju štetu ,te na štetu svih u svojoj blizini.Uvijek sam cijenio ljude od rada i discipline.Ne govorim sada o dječjim bolestima koje neminovno uz to idu.Dakle, savjesnost i poštenje. Neću iznositi neke svoje opservacije ili pojedinosti ,ali .. što će meni krojačica od koje ja bolje šijem, što će meni dipl. ekonomist ,ako je znam bolje voditi knjigu primitaka i izdataka i knjigu prometa itd. Nesposobni ljudi se okružuju upravo takvim kakvi jesu i gaze svim sredstvima one sposobnije ,pogotovo ako im položaj u društvu ili firmi to omogućuje.Ono što ja radim , da sam na Zapadu, bilo bi za zaraditi milijune u nekoliko godina, a ja radim na dvije fronte i jedva sam došao do kuće i (ajmo općenito reći) do nekog rejtinga u zajednici.Hrvatska je nažalost nešto sasvim drugo, od onoga što sam snio sedamdesetih,i borio se devedesetih i želim sada.Odljev mozgova-su priče za malu djecu. To je umocid nad onima koji su bolji i pametniji.Njih treba potjerati i protjerati , a onda stupamo na scenu mi. Mi, koji se još upravljamo po rodovskoj zajednici, jer drugo ne upoznašmo. Svi smo se smijali-pokondirenoj tikvi i "Gospođi ministarki", a danas se upravo to događa u Hrvatskoj.Ripaši i đilkoši koje se domogaše novca na krajnje upitan način ,glume pojave , a nemaju niti elementarne kulture.Takvi dolaze do vlasti i takvi imaju veze u vlasti, tako da oni samozajtajni nemaju spremnosti i fleksibilnosti kičme, dodvoravati se običnim životnim seljoberima.Imam prijatelja i još više poznanika svuda i svagdje.Lepeza je od raznih direktora,upravitelja, saborskih zasupnika, do čistača ulice.Lagao bih kad bih kazao da je moj odnos isti prema svima.Dovoljno sam SVOJ da se nikome na ulizujem i kada bi rekao da držim da svakoga onoliko, koliko on drži do mene, možda i ne povjeruješ, ali tako je. Uvijek sam izuzetno cijenio iskrene ljude, a to su možda (čak u pravilu) oni koji imaju najmanje.Prostodušni, obični, mali i iskreni ljudi .Imam pregršt primjera ,dugovanja od onih koji imaju i moć i novce. Ti se ljudi prodaju za male pare, ma iznosilo to i milijune eura.A Zašto ? Zato jer se igraju sa svojom i budućnošću svoje djece.Danas jesi, sutra nisi.I kada sam mogao mirne duše biti nepošten, nisam htio.Znam da se to mora nekome vratiti, a najviše boli kad se vraća onome koji to nije zaslužio.Ljudska je zloba velika ,ali ipak kad učinim nešto dobro nekome ,ma bez obzira na "hvala" ,ja sam ispunjen i sretan.Držim da je uvijek bolje biti onaj koji pruža nego onaj koji traži. Ma, neda mi se više, jer skoči mi tlak i zapitam se imam li pravo zadržavati svoju djecu uza se u ovakvoj zemlji?! A onda ipak-možda je hrabrost ostati i pokušati bar nešto promijeniti zbog novih naraštaja.Mislim da svi imamo tu obvezu, zbog onih koji su pali za našu budućnost i zbog svih oni koji dolaze.Bog i Hrvati !
(#)
24.01.06 00.02
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
H. i ja
Danas mi je tužan dan, ali ne želim o tome. Prebirem po sivoj masi i želim se sjetiti nekih lijepih trenutaka jer ću inače svisnuti. Dolaze mi tako pred oči neki dragi ljudi s kojima sam izgubio svaki kontakt. Sjetih se tako ranih osamdesetih, stabilizacije, Šuvara i Usmjenog obrazovanjai i konačno svog vojnikovanja u jednom velikom garnizonu nadomak Metropole. Sjetih se i H. mog brata po oružju.. Da, o tome ću ovaj put.. Nakon srednje upisah faks da što prije odgulim svoje, a u stvari da se sredim i razmislim što sa sobom.Zato sam morao biti što dalje od tadašnje već bivše izabranice mog mlađahnog srdašca-koja ga baci, ne u rijeku kako otpjevaše Indexi, nego negdje u pripizdinu da ga ne nađem Posljednjih kolovoških tjedana jedina tema gdje god se okreneš bila je vojska. Oni "prekaljeni" veterani su pričali i dijelili savjete od kojih ionako nije bilo ama baš nikakve koristi. Toliko je bilo mučno i dosadno da sam jedva čekao da obučem pumperice i SMB odoru. Pripreme su brzo obavljene, šišanje na dvojku, pa se u cijelom gradu znalo tko ide. Nisam dugo čekao kad se počela oglašavati sirena u 6 ujutro i milozvučni glasić dežurnog-"Ustaj vojsko" . K'o da mi mazne sve po biračkom spisku kad drekne. I skinuo sam se, a nisam se navikao na "Ustaj vojsko". Dan po dan i čovjek nakon nekog vremena postane svjestan da je gotovo sa zajebancijom i da mora malkice i poslušati kad onaj brkati čiko s nekoliko zvijezdica, na srpsko-hrvatskom (izmišljenom) jeziku nekom spominje mamu, sestru, tetku i ostalu žensku populaciju. Počeo sam pomalo tražiti srodne poglede u šumi izgubljenih od Vardara pa do Triglava. Bilo nas je pet,šest jako dobrih, ali H. je bio najbliži po nekim mojim normama. Dijelili smo svaki dinar. Kad je on imao cigarete ( tada sam pušio), imao sam i ja i obrnuto. Pakete i lovu koje smo dobivali dijelili smo zajedno. Zajedno se napijali i grlili pisoare jer wc šolje nismo imali. Imali smo čučavce. Jednog vrućeg ljetnog dana pred samo skidanje, odlučišmo se malo sunčati na zgradi.Bio je to ravni betonski krov. Kako smo već bili stara vojska , zadnjih dana smo se vukli po kasarni kao posljednje vucibatine i naravno bili smo pijani. Popnemo se tako i dovršimo drugu litricu Vekije, skinemo iz zajebancije goli i zaspemo. Meni je bila muka i probudim se,ispovraćam i siđem dole te legnem pod bor. Predvečer se probudim i laganini na večeru, kad tamo H. nema. Ostao je mnogo duže na krovu i dobio opekotine po intimnim dijelovima da je potrošio cijelu veliku Niveu dok je mogao normalno hodati. Pred rastanak je bila zakletva guštera. Zapovjednik svih trbušastih zaposlenika u smb-u, dva civilna kuhara, mnogobrojnih, nadobudnih, isplašenih likova i nas-dezorijentiranih u vremenu i prostoru, stoji ponosno i pozdravlja. Pozdravlja tako Broj 1, s "Drugovi vojnici zdravo" , svi odgovaraju "Zdravo" i tajac. Kad jedno gromoglasno pprrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr. H. je pustio golubića kao svoj doprinos politici miroljubive i aktivne koegzistencije svih naroda i narodnosti na onim prostorima. Smrad prženog kupusa s flekicama obrađenog u H. probavnom sustavu tijekom noći, polako se uspinjao do svečane tribine. Rulja se popišala od smijeha, a on od straha da ga ne otkriju. Bilo je još na desetke zgoda od kojih bi se mogla napisati malo duža basna (djelo u kojem su glavni likovi životinje), ali dosta za ovaj put. Kada sam odlazio vojska me nosila do kapije. Plakali smo kao mala djeca. H. sam vidio zadnji put kad je bio moj gost mnogo prije Domovinskog rata. Javio mi se prije dvije godine iz Banja Luke. " Jebi ga bio sam na Orašju"-bile su prve njegove riječi." Morao sam ". "Bio sam i ja"- rekoh iako me Orašje nije niti vidjelo. Da, H. je bio na drugoj strani. Mobiliziran je u specijalnost koju smo zajedno polagali u vojsci. Lakše mi je jer to nije uključivalo prvu crtu i oružje. Ipak nije pucao po našima. Zvao me da dođem do njega, a ja evo dvije godine razmišljam. Toliko se toga ispriječi među ljudima tijekom godina ili ih život odnese na razne strane i ljudi se udalje, da je neshvatljivo kako su nekada toliko toga imali zajedničkog. Tko zna? Možda se ipak uputim jednog maglovitog jutra preko Save , da popijemo koju. Zaista, tko zna?
(#)
22.01.06 23.55
arsen_lupiga
komentari (1) dodaj komentar
• A jeste i vi morali zadužiti kišobrane kad ste se zaduživali za opremu :-) Pozdrav, šogi (24.01.06 10:56 Šogi, ofkors)
Sretan ti rođendan TATA !
..i neka ti je laka HRVATSKA gruda.
(#)
22.01.06 16.07
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
Živjele nenasilne sapunice
 | |
Tek je nešto iza 22 sata, a na programima naših dalekovidnica za mene ništa. Izgleda da gledam TV u krivo vrijeme. Stvarno se ne sjećam kad sam zadnji put pogledao dobar film, koji bi mi zaposlio sivu tvar i nakon the end-a. Scene nasilja su poprimile dokumentaristički prikaz, pa bi se neke od njih mogle koristiti za obrazovanje kirurga-novaka. Odsijecanje udova, raznih dijelova tijela dok žrtva vrišti, a krv šiklja po ekranu predstavlja jednu u nizu scena na koje bi samo poremećena osoba ostala bez reakcije. Ponižavanje, ubijanje, sakaćenje i ostale izvedenice nisu baš pravi recept za dobar san. Možda sam ja odavno ostao bez živaca, ali takvi prikazi mi samo dižu tlak u doslovnom smislu. Nemam ništa protiv takvih filmova, ali imam protiv termina Stavi ti njih brale poslije ponoći pa nek barabe gledaju. Ma, ustvari u koji termin spadaju filmovi gdje se kuha i jede ljudsko meso? Odgovor ne znam , ali zato znam gdje spadaju takvi umovi koji snimaju budalaštine. Maknemo li se od filmova, tu su reality show programi. Neću ni nabrajati za svaku tv ponaosob, ali koji su to promašaji. Koje su to doslovce trule kapitalističke tvorevine koje nemaju ama baš ništa edukativno. Poruke isčitavaju svi i mladi ih razumiju. Pokaži malo guzu, lezi, jedi, pij sve džabe i pokušaj tako što duže. Nagrada je par intervjua i zaborav vrlo brzo. Slike sa ekrana se uredno pokušavaju kopirati na život, na ulicu , obitelj. Pederi se ljube u podne, skidaju i guze u podnevnim terminima, dok lezbače onanišu danonoćno. Nažalost sve bolje i bolje ženske nam odoše u krivom smjeru.Nisu samo one krive , krivi su i muški – prvenstveno urednici. Neke stvari su nam postale sasvim normalne, svijet se pokvario skroz na skroz. I dalje tvrdim da kad god dođe smak svijeta da je zakasnio. Ma nisam je neki puritanac ili moralist, svetac ili jedini pravednik , ali moral nam se srozao do poda. Što očekivati od djece kojima su takvi uzor, a uzorom ih prave mediji. Kako stvari stoje ova današnja moderna djeca su odmalena pripremana za takve kvazi sadržaje. Pa na prste mogu izbrojati crtiće bez nasilja i sa nekom pozitivnom porukom. Humoristični program je nešto sasvim drugo.Mućke, Bračne vode i ostali, jedina su svijetla točka zbog koje i dalje plaćam pretplatu. Eto onda na kraju ostaju spunice, za koje sam tvrdio da treba dekretom zabraniti, jer sustavno zaglupljuju narod. Da mi je samo znati pišu li scenarije osmoškolci ili umobolci. Ipak ima jedna dobra stvar. Nastavaka je toliko da kad god se uključiš nisi ništa propustio. Ajd moram priznati da, po meni, ovo što naši rade je još u neku ruku ok, ali meksikanci… Eto toliko, olakšah se i odoh u krpe . Da mi je sad jedan primjerak Alan Forda.
(#)
19.01.06 23.26
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
Tisuć-ka u mjesec, dva
 | |
Evo nakon svih onih gluposti po TV-u, koje ipak moram pogledati, dam si malo oduška. Ustvari ovaj blog doživljavam kao pisanje dnevnika kojeg nikada nisam pisao u djetinjstvu jer sam uvijek imao nešto zanimljivije za raditi. Nije me privlačilo prevrtanja po utiscima minula dana, u nakani da napišem nešto što će mi jednom u budućnosti biti zanimljivo. Ja sam vodenjak i možda se tu krije kvaka da nikada nisam volio nametnute obveze. Volio sam kad si sam nešto zadam, jer je to onda bilo nešto što ću raditi najbolje što mogu, ali opet dok me to ispunjava. Čim mi to prestane biti zadovoljstvo, okrećem novi list i idem dalje. Radio sam tako razne stvari u životu, bavio se amaterski s par sportova i što je najgore bio dobar, a ništa ne uradih do kraja. Prvo nogomet, pa košarka, pa taek kwon do Dokazivao sam se drugima , a kad mi to ne bi bio izazov onda sam se dokazivao sebi. To me više palilo jer sam tako trenirao upornost i disciplinu. Vodio sam disco, kada je to bilo najposjećenije mjesto u gradu. Svirao gitaru i pisao stihove i glazbu zanj. Oko 200-tinjak pjesama mirno počiva u moje tri bilježnice . Kada sad razmislim pa kao da sam imao dvije mladosti ( i još sam mlad) kad sam sve to stizao. Ma nisam Spartanac, jer disciplina je bila rezervirana samo za probrane stvari. Tako sam npr. da bi dokazao sebi da mogu, upisao faks i uz rad ga završio. Naravno da od njega nemam trenutačno nikakve koristi na poslu koji radim , ali nema veze. Svejedno to ne doživljavam kao Pirovu pobjedu nego dokaz da –sve se može kad se hoće. Izgleda da sam ipak malo omatorio kad mi takve glupe, narodne padaju napamet u ovo doba noći. Napisah tako i stotinjak članaka za novine i napravih zavidan broj priloga za krugovalnu postaju i kad sam se utrenirao i kad je gotovo svaki uradak objavljen, nešto me puklo i stadoh. Par puta me pokazaše i na dalekovidnici. Drobio sam tamo svašta i kažu bijaše dobro. Prije otprilike sedam godina, kada je net za mnoge bio veliko X , noći sam provodio s grupicom ljudi na chatu na Iskonu koji je tada bio puno manje posjećen i poznat. Bili su tu ljudi doslovce iz cijele zemlje. Trajalo je to mjesecima i onda nam je dosadilo. Evo napisat ću i to: Na SBLOG-u imam dvadesetak postova i u dva mjeseca kako se glasam, čitali me preko tisuću puta, a jučer je moj post "Kuća sretnih ciglica" preporučen na MojBlog.hr. Hvala svima. Kad bolje razmislim sve moje aktivnosti na računalu se odvijaju uglavnom u zimu, a kako se primiču ljepši dani više je posla i druge stvari uzimaju svoj danak u vremenu. Na kraju ne žalim za bilo čim i vrlo vjerojatno bih sve ponovio. Možda mi je malko krivo zbog jedne crnke , a kad pomislim da bi ona moja mogla ovo pročitat, moram napisat i to da sam sretno zaljubljen do ušiju. Eto moj dnevniče, ha ha ha, tipkovnica i dalje trpi sve, odoh na počinak, a "sutra je novi dan za… klađenje", kako reče moj stariji sin kad mu omane listić.
(#)
18.01.06 23.55
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
Kuća sretnih ciglica
 | |
Priča ide ovako…Stjecajem nesretnih okolnosti, nemarnošću roditelja ili iz nekog drugog razloga djeca završavaju u raznim državnim ustanovama tj. domovima. Tu im se nastoji nadoknaditi sve ono što se jednom osjećajnom biću kao što je dijete, i ne može nadoknaditi ali..Ljudi od struke se uglavnom trude i pomažu. Ima par loših primjera koji su punili novinske stupca, ali o njima možda drugom zgodom. Dakle, koliko god potisnuli traume i nastojali živjeti normalno i školovati se, ipak nakon završene srednje škole dolazi još jedan šok. Djeca moraju iz domova i praktički završavaju na ulici. Ma tko još danas u feudalnoj Hrvatskoj po završetku srednje škole ili faksa može sigurno računati na posao? Takvi su rijetkost. Više ne pomaže niti kuverta eura, nego uz to treba i dobra veza i razni daleki "rodijaci". Tako je barem u slavonskim osiromašenim sredinama poput naše. Da se vratim na ono što bi trebalo biti tema ovoga posta. Čitajući posljednji broj lokalnih novina zapazih podugačak spisak. U prvi mah pomislih da se radi o izvučenim dobitnicima neke nagradne igre. Ali ne, nije, nego popis 64 pravne i fizičke osobe koje su donirale novac za "Kuću sretnih ciglica" tj. kuću gdje će mladi ljudi koji napuštaju silom zakona već pomenute domove, moći nastaviti živjeti dok se ne osamostale.Skupili oni tako 233.104,55 kn. Ljudi pa to je nevjerojatno. Međutim, svi znamo da se time ne može napraviti puno, e a tu sad dolaze još 102 osobe koje su pomogle u materijalu, opremi i raznim potrepštinama ili su ponudili svoje mišiće i besplatno radili. Pade mi napamet onaj pjesmuljak iz Vlaka u snijegu "Kad se male ruke slože " Baš tako. Svatko od ovih humanih ljudi s popisa dao je onoliko koliko je mogao ili htio i učinio nešto dosada neponovljivo na ovim prostorima, za nepoznatu i tuđu djecu, ali u konačnci - ipak za našu djecu. Za naše sugrađane koje život u samom početku nije mazio. Da tako je Brod je prvi u Hrvatskoj po ovako humanom djelu, Brod čija je županija sa 23% -tka ispod prosječne plaće u Lijepoj našoj i na posljednjem je mjestu. Slavonsko je srce VELIKO, repa Shorty u najnovijem hitu.I je veliko je, a to srce ne čine samo autohtoni žitelji, nego svi koji ovdje žive i čija prezimena podsjećaju na Hrvatske krajeve u susjednim državama.Hvala im što nam pokazuju da i u ovakim vremenima ima ljudi. I na kraju moram izdvojiti jednog Matu. Matu koji je rođen preko Save i Matu koji je "stara komunjara". Mato koji nije čovjek –kako vjetar puše, nego čovjek sa velikom srcem. Od njega je sve poteklo. On je povezao sve konce i animirao ljude. Ima tu svih i SDP-ovaca i HDZ-ovaca i drugih stranaka, a i apolitičnih poput mene. Svi oni imaju dušu, onu toplo ljudsku dušu koja grije i daje snagu za dalje.Svi oni imaju velike ruke koje pružaju, a ne traže i svi oni imaju nešto zbog čega završavam ovu putešestviju iskreno ganut.
(#)
17.01.06 11.00
arsen_lupiga
komentari (1) dodaj komentar
• Da,Slavonsko je srce VELIKO. (17.01.06 14:42 )
Samo za Frendicu i simpatično društvo iz ćoška
 | |
Kako obećah,u zamjenu kolača, evo jedan, zgodan, i nadasve nadobudan...recept. "Piletina a la Arseen Lupiga" Za ovo jelo potrebujete: 1 paket pilećih prsa 10 dag maslaca; 1 glavica luka 1 žlica curryja 3 cijele jabuke možda malo bijelog vina 1 kiselo vrhnje 1 svježa paprika sol,papar,vegeta Pazi vamo: Prsa narežite na ploške i posolite te prepržite na maslacu.Ja meso ostavim u posudi te dodam sitno nasjeckani luk i to dinstam dok se luk ne skaši.Kada je luk već pri kraju, dodam oguljene jabuke,izrezane na kockice nešto veće od kocke šećera, te sirovu papriku izrezanu na rezance.Dolijevam vodu da ne bude gusto.Ako imate curryja sad je trenutak zanj, te papar.Kada malo prokuha dodam vrhnje ,ali ne za kuhanje nego ono kiselo punomasno.Oprostite,ženskinje, ali sad dođe na red i malo vinčeka.Sve se prokuha i opet proba pa po potrebi i ukusu doda još soli i vegete. Kao prilog može skuhana riža. Ovo je vrlo brzo napravljeno i jako ukusno,a umjesto piletine mogu poslužiti i nešto skuplja pureća prsa. Dobar tek Frendice i ostale blogerice te čitateljice i ne padajte u trans kad probate.Imam još par dobrih,ali to opet kad dođe u pitanje moj narušeni ego. Evo nekih linkova gdje ima dooobrih hrvatskih jela P:S: Ako sa 50 budem izgledao kao ovaj lola s fotke , vjerojatno ću iza sebe imati bar tri braka ha ha ha .
(#)
16.01.06 00.10
arsen_lupiga
komentari (2) dodaj komentar
• AKO BUDES OVAKO IZGLEDAO,BUDI SRETAN DA SI IMAO I JEDAN BRAK? (16.01.06 17:51 ) • haha ima i toga (16.01.06 18:14 arsen)
Doživjet ću stotu (sto posto)
 | |
Daklem..., bila dva brata koja doživješe sto i neku.Pitali prvog što je po njemu recept za dugovječnost."Od rane mladosti pio sam i pušio i mnoga jutra dočekao s društvom. Žene su mi bila potrošna roba." Hedonizam brale re´ko bi Splićo.Upitaše isto i drugog brata."Nikada cigaretu nisam stavio u usta.Alkohol također.Vjerovali ili ne još sam djevac."Koga poslušati i doživjeti stotu?Moj odgovor je - niti jednog.Genetika, lega tu je ključ, i uz to još po malo od svega onoga od prvog brata.Evo jednog uistinu znanstvenog recepta kolega istraživača triju bolnica u Franfurktu.Da bismo (mi muški) izbjegli moždani udar ili infarkt trebamo svaki dan bar deset minuta gledati velike ženske grudi.To ima potpuno isti učinak kao 30 minuta aerobike.Na taj način produžavamo si od 2 do 5 godina života.Vjerojatno mozak gušta i odmara ili zbog nekih bezobraznih mišića,nema dovoljno krvi da previše razmišlja.Poboljšava se bilo i smanjuje krvni tlak.Nije šala, jer je (oba)vijest jučer objavio monitor.hr.Sve ovo se odnosi na muškarce starije od četiri banke.Sva sreća da se ono prije ne računa jer šta sam se svega nagledao do 40-te, živio bih bar dvostruko duže od Dragutina Tadijanovića.Za ženske bar zasada nema nikakvih uputa glede produljenja života.Vjerojatno zato što one ionako žive znatno duže od muškaraca.Moj strikan inače čovjek u godinama, kad ne može zaspati broji..., ali ne ovce i janjiće nego udovice.Izbroji on tako u svom prigradskom naselju blizu 60-tak udovica."Žive k`o kornjače"-reče mi neki dan.Možda se antipatija prema ženskinjama krije i u tome što on vjerojatno ima previše sijedih dlaka u gaćama i premalo bilo kakvih na glavi.Međutim, činjenica je da nježniji pol ipak potroši malo više kisika tijekom ovozemaljskog života nego mi-njihovi neravnopravni partneri.Vratimo se temi večerašnjeg sijela.Drugovi i braćo po muškosti izvolite evo fotografiju na vr´ posta i vježbajte, a ako vam treba još neki link za dugovječnost javite se na mail.Prigodom ocjenjivanja ovog posta, ocjenjujte njih dvije gore na slici, a ne ovo lakoumno prozaično štivo.Dame,gospođice,drugarice i ostale blogerice, koje se tako osjećaju, isprika zbog one grozne fotografije s početka.Stoga vas molim da kod ocjene ne vodite računa o mom poslovično muškobanjastom jeziku nego da samo stisnete broj koji odgovara vašem grudnjaku, prslučiću iliti košarici.Ne, nije ovo seksistički ili nedaj bože šovinistički poziv jednog pritajenog perverznjaka nego praktika, jer poznavajući epitete slavonki, to je (možda jedini)način da dođem do boljih ocjena za ovaj post.Eto toliko.Odoh si produžiti život bar desetak minuta prije nego ona moja skuži da opet nešto kopkam po netu.Bilježim se sa štovanjem.
(#)
15.01.06 00.25
arsen_lupiga
komentari (15) dodaj komentar
• Zaboravi na bilo kakvu ocjenu,sve dok nesto ne napises za nas,dame koje bi rado zeljele zivjeti do 100 i......
Potrudi se malo i pronadji recept i za nas?Pozdrav. (15.01.06 01:56 good frend) • Neme problema frendice ,ali i sama možeš pretpostaviti što bi bilo na fotografiji za dugovječnost dama,žena i ostale nježnije populacije ,pa se bojim da bi me cenzurirali.Pozdrav i zahvaljujem na komentima. (15.01.06 12:01 arsen) • Vi muskarci necete nikada u potpunosti upoznati zene.Netrazimo ekstrimnost(kao vi).Zadovoljne smo sa vrlo malo.Nevidim razloga za cenzuru,ako se stavi slika lijepo gradjenoga muskarca,naravno do pojasa. (15.01.06 12:31 good frend) • Ali zar nisi skužila?Ako ćeš gledati samo do pojasa ondak ništ od stotke.Uostalom možda je stikan u pravu hahaha. (15.01.06 12:49 arsen) • mislim da bi vam trebao jedan dobar kolac pogledajte na est operae prteium mozda ipak pronadete nesto za sebe (15.01.06 14:20 ) • ma taj opearae set pretium on samo pise pjesme i neke recepte za kolace ovo je muski blog pogledajte vi samo sto je ovdje na slici ...mmm.. ali ja ipak salu na stanu mislim da su oba posta jako dobrai da im treba odsti priznanje sto vi mislite (15.01.06 14:42 pozdrav plavooka iz australije) • Ha haha, a šta ako već imamo dobar kolac?Frendice, upravo ručah i mjesto kolca mogao bih dobar kolač.Inače drago mi je da se rasplamsala raspra o temi zadnjeg posta.Ubo sam u sridu.Evo popravit ću se i ak večeras kod šogija budem pristojan glede opijata,možda Vam večeras i ja napišem jedan recept.Sve to pod uvjetom da me se tijekom slijedećih sati nešto jače na dojmi jer ipak sam je muško.
(Barem (15.01.06 14:55 arsen) • (Barem mislim) Pozdrav plavookoj od plavookog Arsena (15.01.06 14:58 arsen) • doslo je do zablude ... u vezi pojam kolac ... i jas svima izvinjavam ja sam jedna vrlo fina zena plavooka iz au pozdravlja vas sve svi ste mi vi jako dragi i vi i onja est.. samo nastavite tako ovo vase me stvarno opusta i kamo srece da je vise ovakih bologova kao sto je ovaj vas i koa sto je est... (15.01.06 16:24 ) • Pozdrav svima od zabrinute strine. (15.01.06 16:44 /mail) • Zašto je strina zabrinuta? Jel zbog one "U mog strica sedam kobasica, sedam prži osmu strina drži." hahaha.Ovo nije blog da se bilo tko ljuti(bar ne tako zamišljen),nego da se malo "razonodišemo" i prokomentiramo neke trenutke.U prilog tomu ide slijedeći post negdje oko ponoći po slavonsko-brodskom vremenu. (15.01.06 17:05 arsen /mail) • Evo, koliko komentara privuče slika previše nadarene (za moj ukus) dame. Freud je dakako imao pravo. Naročito oko važnosti seksa za muškarca. A što se tiče ženskih potreba, daj šogi neku sliku super opskrbljenih izloga ... i svi zadovoljni ... Pozdrav ekipi! (15.01.06 18:00 već spomenuti šogi :-)) • Dobro,sad su svi vidjeli,svi cete dozivjeti 100-tu idemo dalje sa novim postom? (15.01.06 21:10 good frend not for long!) • why not for long? (15.01.06 23:56 arso) • šogi nije samo slika ,valjda ima nešto i u tekstu (16.01.06 00:11 arsen)
Žabac Kermit
 | |
Ugodno iznenađen čitancijom ovoga bloga,odlučih se obratiti biračkom tijelu, da ne kažem masama i u ovaj kasni sat. Inače nisam svoj zadnja dva dana, jerbo me ždere neki virus i puca mi ... ovoga puta samo glava i nešto me guši.Popijem tako jutros Amoxil da ubijem marvu u stanicama,te još jedan oko 18 sati.Kad eto ti prvih komšija (ljudi nisu susjedi jer su izbjeglice) nešto prije 20 h.Već sam se bio uzvrtio cijelo posljepodne u hamletovskom pitanju dal da popijem ili ne bar jedan bambus, kad eto vidi vraga,sad moram - gostiju radi.Počesmo ćaskati utom eto i "lijevih" tj .onih s druge strane.Pro`šo Božić i Nova,a nevidjesmo se i dedera ožeži.Red meze red vatrene vode i odoše svi prije nekih pola sata, a meni se otvaraju neke nove spoznaje. Pa tek sad mi je jasno zašto alkosi prvo popiju koju tabletu pa tek ondak alkohol.Opiči me par piva ko da sam cijelu noć i dan pio.Dobar ovaj Amoxil pa on štedi lovu.Tabla tabletica i koja piva i eto novih tena (obuća za sport i razonodu.op.a.) Pošto je već noćna ura, a sjutra treba raditi jer netko treba sve ovo izvlačiti iz (zagorskog) dreka, još samo jedna svijetla besjeda tj. konstatacija- Sav sam se prostituirao.Više pišem na SBLOG-u nego na blog.hr iliti na mojblog.hr. Vjerojatno zato što mislim da je bolje biti veća žaba u maloj bari ,nego mala žaba u velikoj. Pozdrav i komentari su uvijek dobro došli pa makar i dobri bili.
(#)
13.01.06 00.11
arsen_lupiga
komentari (6) dodaj komentar
• Zaboravi ti blog.hr.Samo ti pisi ovdje gdje mi uzivamo u tvome pisanju.U nadi da je glava bolje,srdacan pozdrav. (13.01.06 13:24 good frend) • Konacno da netko razumije i te izbjeglice... (13.01.06 16:19 green kornjaca) • Necemo sada dijeliti za muske i zenske.Svi bi mi zeljeli dozivijeti stotu!!!!!! (13.01.06 16:22 good frend) • amoxil+pivo=silapen+vino ... to je moj šogor, a kako znam da voli matematiku, sigurno će isprobati je li vrijedi u maloprijašnjoj jednažbi pravilo komutativnosti :-) (13.01.06 17:30 šogi) • Hvala svima ,a zamolba na "žandara" da se ne skriva pod hobitskim nickom. (13.01.06 17:34 arsen /mail) • eto vidis da je sve moguce,cak i ono sto tebe nisu ucili,,,i nemoj prestati uciti,jezik se moze iskoristiti i za prepoznavanje okusa i boje vina,,,bez vise matematike(za sogora) (13.01.06 18:11 )
KUMOVI i PRIJATELJI
 | |
Danas sasvim slučajno (ako slučaj postoji) naletjeh na lika,koji pozdravlja iz daleka sve Brođane.Pročitah pozdravljene i djelić sekunde sa zadrškom prepoznam ih sve. Prepoznam i autora.Pa to je moj kum.E, otkada se nismo vidjeli.Da, a zašto? Uvijek postoji razlog ili razlogica, mislim da je to ovdje slučaj, da se ljudi udalje, a opet mislim ma kakav razlog može biti da se dva bliska bića više ne pozdravljaju i neposjećuju ili pak ne nazovu telefonom.Pa mi si više ne čestitamo ni Božić ni Novu godinu.Ma, koliko smo samo dana proveli doslovce od jutra do jutra.Koliko kilometara u nogama, koliko dobivenih korpica od nježnijeg pola,koliko... koliko.A danas me nema na njegovom spisku, danas nemam niti njegov broj telefona ili mobitela.Osupnut i s nekim pomalo tupim osjećajem prepredam misli u ovoj svojoj već pomalo sijedoj glavi.Pa i u Brodu imam još četiri kuma.Možda ih čak i Hamdija ima manje od mene.I od sva četiri samo s jednim se vidim češće.Svi ostali vrte svoje ili tuđe filmove po glavi kao uostalom i ja i tako nam teku dani.Jednostavno nemamo vremena, ne jedni za druge, nego općenito patimo od nedostatka nečega.Kad malo bolje razmislim to nešto nije nužno vrijeme.Patimo mi od nedostatka tolerancije, patimo od potrebe da smo stalno u pravu,patimo od točkova većeg cola i građevinskih kvadrata, u konačnici patimo od nedostatka ljudskosti.To je nekada vezalo ljude.Pomoć u nevolji, a ne zavist, ispružena ruka koja daje, a ne traži , razumjevanje, a ne tračanje itd. Danas svi kronično patimo od nedostatka pravih,ali i onih manje pravih prijatelja, danas ni mi sami nismo uvijek raspoloženi da budemo pravi prijatelji.A nekada je to bilo nešto.Pokojni stari mi je znao reći- Bog ti daje braću i sestre,a prijatelje si sam biraš.Viši status (nazovimo to tako) bar za mene imaju kumovi.To su izabrani ljudi koji se još i pred Bogom obvezuju biti ti od pomoći i pri ruci, a vidi gdje smo došli.Jasno mi je da u životu srećemo usputno i druge ljude i da neki od njih postaju dio naše svakodnevnice i nisu više usputni.Jasno mi je i da ljude prvenstveno vežu interesi i potrebe i da je to proizvod društva u kom živimo, ali nije mi jasno da smo baš svi ili skoro svi utamničeni potrebama, nestizanjima, raznim moranjima i kašnjenima i sve to do jednom kada će biti kasno za sve ispravke i popravne.
(#)
09.01.06 21.41
arsen_lupiga
komentari (4) dodaj komentar
• Izgleda da sam ja uvijek prva sa komentarom.Ovaj put zelim reci samo jedno.Kroz zivot sretnemo i upoznamo tisuce ljudi i mozemo reci da smo sretni ako jedan od njih je stvarno iskren i pravi.Zalosno zar ne? (10.01.06 01:58 good frend) • Bog ti je dao sestru, a ona izabrala muža i onda smo postali šogori! Koji je naš status? Niži od kumova :-( definitivno ... ali nadam se viši od prijatelja :-) Mi smo negdje u Međuzemlju ... Osjećam se kao hobit :-) (10.01.06 10:24 Šogi) • samo sam navratila da vidim dali je netko uspio ispraviti ocijenu.za ovako pisanje zadnji broj treba biri uvijek 5 ili 0 a to znaci da je ocijena uvijek 5.srdacan pozdrav. (11.01.06 19:20 good frend) • Hvala frendice i eto mene za dan-dva.Pozdrav. (11.01.06 23:53 arsen)
K(r)užni tok
 | |
Pročitah danas blog ženskoga čeljadeta iz Metropole o kružnom toku, pa se iznenadih o neznaju "uporabe" toka u gradu gdje ih ima preko nekoliko.Ustvari radi se o uljučivanju žmigavca (nije znala hrvatski naziv) pri izlasku iz kružnog toka.Neki od vozača ne daju tj. ne uključuju pokazivač smjera kad izlaze iz kružnog toka. Silom prilika, prirodom posla, ili iz ondašnje perspektive , okrutnom sudbinom, prije nekih petnaestak godina, morao sam špartati Zagrebom uzduž i poprijeko by zastava 128.Što sam sve proživio mogao bih napisati nekoliko kartica zanimljivog (čitaj -smiješno žalosnog) teksta ,ali to nije tema ovog posta.Dakle, u gradu gdje se nazivi ulica sakrivaju u krošnjama drveća ili ih naprosto nema, pa je orijentacija novopečenim vozačima iz manjih gradova nemoguća, nabasah na KRUŽNI TOK između Kvatrića i Vlaške.Pametnim,plavim očima veličine "gedore 40", zamijetih tada pravilnu uporabu pokazivača smjera ili po naški žmigavaca.Uredno pri ulasku i pri izlasku davahu svi redom desni žmig, a i ja sve do danas.Danas sam se htio napraviti prometno pismenim i ovim postom održati lekciju iz prometne kulture, ali imam ja već previše godina u stražnjici, pa odlučih za potrebe bloga ipak pitati prometnjake iz Slobodnice. I... Pri ulasku u kružni tok nije potreban žmig (što nisam znao) nego samo pri izlasku.I tako i sam idem u red onih vozača koji griješe.Sve do večeras.Jedva čekam slijedeći okršaj kod kružnog toka.On i ja oboružan znanjem.Majko moja što sam ja sve naučio krivo u praksi po bijelom svijetu. Možda i otkrijem kad u Brodu instaliraju tramvaj.
(#)
07.01.06 17.06
arsen_lupiga
komentari (5) dodaj komentar
• Ma koji tramvaj,ni ovako se nemoze proci po Brodu od nepotrebnoga saobracaja.Mislim da ce i tvoja djeca imati puno godina u "straznjici" prije nego vide tramvaj u Brodu. (07.01.06 19:28 ) • Kružni tok podsjeća me na život: Uđemo bez žmigavca, vozimo, malo idemo ravno, malo krivudamo, dođemo do pola opsega, onda izlazimo iz kružnog toka, smanjujemo snagu motora, usporavamo i bez da opet dadnemo žmigavac izađemo s onu stranu. I kud onda??? Predlažem iduću temu našem inspiriranom Arsenu: Vjerujemo li u život poslije smrti iliti nakon izlaska iz kružnog toka?! Sretno ... šogi (07.01.06 21:58 žandar) • kakve su sad ovo dvojke ovdje?Ako neznate dati pravu ocjenu suzdrzite se od davanja ocjene.Pozdrav autoru i samo naprijed. (09.01.06 14:34 ) • Hvala na podršci šogi-žandaru i drugom, ako tako mogu napisati, bezimenom ili nepotpisanom, ali vrijednom komentatoru.Komentari uvijek dobro dođu pogotovo kad su OK.Baš nešto mislim,počeo sam puno pisati, pa da zatražim i kakav honorar od administratora Blog sustava.Neću, ali jedna (za)molba...Kad god otvorim SBLOG ugledam zadnje javljanje administratora ili nekoga od managera s datumom od 16. (09.01.06 19:52 arsen) • ....od 16.travnja prošle godine,pa znači li to da smo prepušteni sami sebi.Zato "pljiz" može li nekakav komentar novijeg datuma? Unaprijed blagodarim tj. bilježim se sa štovanjem. (09.01.06 19:55 arsen)
Gruntovnica i Vesnica
 | |
Pa, eto na lokalnoj dalekovidnici se pojavi i ONA, ministrica Vesnica i par visokopozicioniranih likova njoj iza leđa.Bila je prije dvije godine u službi -španjolske inkvizicije- jerbo naša gruntovnica bijaše najgora u zemlji.Ipak, nakon samo dvije godine eto Vesne nama s dobrim vijestima. Brodske knjige su najsređenije u Lijepoj našoj.Svaka čast Vesna, treba odati priznanje vodstvu -Mirjani, Mariju i ostalim znanim i neznanim junacima cijele priče, stvarno kapa dolje. Ali.... Nitko ama baš nitko ne pohvali one ljude koji su primljeni na određeno i koji su svojim zalaganjem čitav posao iz svoje domene dovršili čak tri mjeseca prije roka i priskrbili si epitet najboljih u državi. Možda naivno, jer vjerojatno bi se rok na koji su primljeni zbog naizvršenosti posla pomakao, pa bi si time osigurali i još dodatnih šest mjeseci rada.Ljudi gdje čuli i nečuli svaka vam čast i hvala na trudu i poštenju.Vjerojatno ste dobili interne pohvale ali trebala je to Vesna ponoviti i na telkaču.Ipak pravde ima, bar u ovome slučaju jer su naši glavni akteri dobili još posla i produženje Ugovora o radu na određeno vrijeme. Živjela pravda i ono malo dobrih ljudi koji me okružuju i zbog kojih se isplati boriti za svako novo bolje sutra.
(#)
05.01.06 20.35
arsen_lupiga
komentari (4) dodaj komentar
• lijepo napisano,a bilo bi lijepo od tebe da nam se bar zahvalis na posjeti tvoga posta i na komentarima. (05.01.06 21:38 ) • Ma, naravno hvala tebi i svima koji otvore, i nedaj Bože pročitaju i napose ocijene moj post.Uistinu se nisam nadao da će biti ovako isčitan.Evo malo i patetike-naime, mislio sam se malo ispuhivati i olakšavati dušu,što i činim, ali se nisam nadao ovakvom posjetu.Stoga hvala još jednom na čitanju i komentarima. (06.01.06 01:20 arsen) • Hvala u sekino ime. Svaka čast, majstore! (06.01.06 13:24 zandar) • e,sad je vec bolje.tvoj post i est_operae_pretium su stvarno divni postovi i covijek se jednostavno uzivi u vase pisanje.hvala i samo naprijed uz nasu podrsku. (06.01.06 21:20 /mail)
GRGUR NINSKI
Kako je već počela godina, odmah treba početi i sa željama.A tko je tu svoj na svome ako nije Grgur.Zadnjih sam ga godina držao za palac u Ninu, a prošle sam to "učinija" i u Splitu. Iskreno, bez neke evidencije, mislim da mi se sve ostvarilo što sam ga tražio.Stoga, evo braćo blogeri iako nisam slikao palac možda čarolija ipak uspije . P.S. Ni dimnjačari nisu više što su bili.
(#)
03.01.06 23.50
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
Sretna Nova
Otvarajući blog i na sblog-u nisam mislio da će mi komentari biti toliko politički usmrđeni i opterećeni, nego da će teme biti neobaveznije i lakše.Isprika zato i skoro zaboravih čestitati Novu. Stoga sve najbolje blogerima ma gdje bili.
(#)
02.01.06 18.30
arsen_lupiga
komentari (2) dodaj komentar
• Živijoooooooooo! (03.01.06 02:58 Lega) • Fala Šogi, nisam bloger, ne stignem, ali redovito pratim tvoje uratke i stvarno su za pohvalu, ali bi svejedno bilo lijepo kad bi bilo manje onih s političkim temama. Dakle, uz tebe smo, samo naprijed, pišimo o nekim lijepim stvarima u životu, o sitnicama ... koje život čine ljepšim. Svako dobro svima ... (03.01.06 12:56 Šogi /mail)
JASENOVAC I GRADIŠKA STARA
 | |
E, jesmo mi hrvati genocidan narod ! Pa mi mrzimo sve koji nisu kao mi ,a ako takvih nema onda mrzimo sami sebe.I takvi želimo u Evropu iliti nedaj Bože u Europu.Ovakvi ,kakvi jesmo, nismo zaslužili niti Balkan.A zašto?! Jednostavno jer nemamo jezičine do poda i jer nemamo svjetske medije (čitaj-glasine) da rastrube svime kakvi ustvari jesmo.Pa zar u jednoj genocidnoj zemlji i naciji može u svjetski priznatom i poznatom cirkusu, zvanom Big Brother, u finalu biti ciganin i srpkinja.Pa gdje su tu hrvati- priglupi Ivek bez stava i ortodoksni dalmoš Matko ili ostali hrvati ispali davno prije.Pa po kojim mjerilima hrvati glasuju ako ne glasuju za "svoje". Znate li da je ove sezone i u Češkoj u Big Brotheru pobijedio Rom? Česi su davno, davno prije vrijedili kao jedan od najkulturnijih i najciviliziranijih naroda Europe. Česi su i sada službeno u Europi, pa ondak se možemo ponositi što smo u takvom društvo bez predrasuda.Ali tko to vidi i koga to zanima?... Zanima mene, jer znam da smo, i dok je Škotska imala Senat, a mi se borili protiv otuđivanja jezika i hrvatstva, bili demokrati veći od mnogih koji se sada ufaju u demokraciju. Zanima mene, jer sam sretan da je većina mog naroda pravedna i ocjenjuje ljude po tome što jesu, a ne tko jesu.Zanima mene, jer znam da ljudi i narod koji ne mrze, mogu imati budućnost,ne u pokvarenoj Europi i svijetu, nego u srcima malih ,običnih ljudi koji čine populaciju koja nas okružuje i s kojima trebamo stvarati bolje okruženje za našu djecu.. I zato umjesto podvaljenog naslova, mogu reći- Proud to be Croat.
(#)
01.01.06 23.19
arsen_lupiga
komentari (2) dodaj komentar
• So em I.God bless you!!!!!Happy New Year!!!! (02.01.06 03:57 proudcroat@) • Bravo Arsene, dosad tvoj najbolji tekst. Dakle, glasanjem vecine gradjana Hrvatske za Dacu$Hamdiju smo pokazali da nam je bitan karakter osobe, a ne njena nacionalnost, čime smo zaslužili čistu peticu od moralista EU. Stoga i jesmo kandidat za to društvo profinjenih naroda :-) Ajmo ipak zamisliti je li u danasoj Srbiji moguce da u finalu BB budu Albanac i Hrvatica i da to gradjani Srbije tako zdus (02.01.06 11:50 Sogi /mail)
Moj Božić
 | |
Naj...blagdan - za mene je Božić iliti mali Bog. Rođendan- Isusov.Ovi božićni dani ,pa sve do Nove godine uvijek su me ispunjavali nečim posebnim.Od malih nogu sam se veselio upravo ovome dijelu godine. Kao golobradi mladić; vjeronauk -Jelas, Velika crkva- nedjeljna sveta misa, Međugorje još davne 80 i neke,seminari za evangelizaciju, reiki, svjetlost,ljubav,energija! Nisam.., pogotovo zadnjih godina nešto revan u crkvi, ali živim uz Isusa i često tražim pomoć i molim spontano.Možda će nekome to izgledati pomalo fanatično,ali s tim to nema veze. Jednostavno, znam da je lakše kroz život ako se možeš nadati...Nadam se da moji prijatelji i poznanici iz "Domovinskog" nisu uzalud pali i da ne palim uzalud svijeće za njih, nadam se da će nam ovaj život jednom biti kao san ili kao put koji vodi povratku,nadam se da će sva moja nastojanja da budem pošten biti jednom nagrađena, nadam se da svi koji žele drugima dobro i nisu programirani na zlo nisu naivci i budale,nadam se da se dobro -dobrim vraća i na kraju,nadam se da ću svog pokojnog oca opet jednom vidjeti.Ovo je prvi Božić, a da on nije tu. Tek sad mogu razumjeti sve one koje su izgubili nekoga koji im je bio blizak.Svaki moj osmjeh, svaka pjesma, svaka šala, uostalom svaki sretan trenutak, završi s pomisli na njega.Pa kako je onda onima koji su izgubili djecu, čitave obitelji..? Da , Božić je obiteljski blagdan.Možda se upravo tu i krije ona čarolija koja me drži sve ove godine i čini posebno ozračje?! -Ne znam , ali znam da treba uživati u trenutku, i da treba od svakog lijepog trenutka učiniti vječnost, ne prestajući davati drugima povoda da vas vole i trebaju, jer na kraju iza nas ostaju samo djela i riječi po kojima ćemo se sjećati jedni drugih.Sretan Božić svima koji čitaju moje putešestvije,te svim blogerima i njihovim obiteljima.
(#)
19.12.05 23.30
arsen_lupiga
komentari (1) dodaj komentar
• Vrlo lijepo i osjecano napisano.Suosjecam stobom.Sretan i blagoslovljen Bozic tebi i tvojoj obitelji. (20.12.05 13:28 )
Dan kada je Hrvatska izgubila dostojanstvo
 | |
Što reći umjesto naslova? Gledam ga danas...U sudnici... Daleko od Hrvatske ,daleko od nas ,daleko od onih koji su ga izdali po drugi put. Gledam ga , a vidim sva naša groblja, sve unakažene, sve protjerane, sve one koji su imali hrabrosti reći NE, bratiji s istoka. Vidim na optuženičkoj klupi po tko zna koji put moju Hrvatsku. Bojim se da je točno ono -" Narod ima vlast kakvu zaslužuje" i da je gro Hrvata politički nepismeno, te nam se zato događaju ovakve stvari.Bojim se još više nepismenih i proračunatih političara- vezira i namjesnika.Bojim se za budućnost djece jer naša se budućnost upravo događa.Draga braćo danas nam je pročitana optužnica.Nama i našoj djeci.Jeste li toga svjesni? Od danas sav naš ugled, poštenje i dodijeljena rola u novo-pisanoj povijesti, ovisi o obrani Ante Gotovine.Do sada su nam cenzurirali prošlost i ne dokazašmo istinu od prije 50-tak godina, ali sad zbog mladih koji dolaze Gotovina mora dokazati nevinost, u protivnom naši će sinovi učiti u školi o genocidnom i nacionalističkom narodu hrvatskom. I na kraju isprika svima koji čitaju moje postove zbog ,možebitne patetike, ali danas je dan kada je Hrvatska uistinu izgubila dostojanstvo.
(#)
12.12.05 16.27
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
Ubiše mi moju Hrvatsku
 | |
Uhvatiše Antu ! Karlina inkvizicija i ostali europejski hohštapleri, uključujući i domaće izdajnike (pojam iz komunističke osnovke), dokazuju ponovo koliko "vole " Hrvate.Karla je Beograđanima morala prvima reći radosnu vijest.Opet im se uvlače u guzicu.Ma, nemogu vjerovat....Dok se prebrojavaju na Markovu trgu oni koji poslaše u Hag više generala nego što je Stipe stigao umirovit, pitam se gdje su Čondić i ostala gospoda iz jogurt (čitaj-proljev) mitinga, dok nam odoše najbolji ljudi i dok nas vode na novi sprovod u Europu. Ma ne tražim ja njihovu pomoć jer ni sami sebi ne mogu pomoći, nego mi je dosta lutaka i lutkica na koncu.Nisam desničar nisam niti ljevičar , ja sam mali čovjek Hrvat koji ne mrzi Srbe zato što su Srbi ,koji ne voli samo Hrvate jer su Hrvati ,nego onaj koji cijeni prije svega čovjeka i poštenje.Ne opravdavam niti jedno ubojstvo niti jedan zločin, ali kosa mi se diže i dosta mi je da smo mi glavni krivci. Gdje su oni Karađići i Mladići i svi njihovi klonovi? Kad će oni u Hag? Pa Karla potrošiti ćeš tone žute boje za kosu dok i ako se to dogodi.U svemu tome možda je i ovo dobro jer konačno će netko od formata u Hagu svjedočiti o pravdi i istini, ako mu to naši budu dali i ako ne bude kao s Blaškićem.Možda je naslov bloga patetičan ali tako se trenutačno osjećam, a bolje i to nego da sam koristio stihove drugog pjesnika " Oj Unijo ovo smisla nema, meni ništa tebi sve, ma jebem tebe i sve tvoje žute zvijezdice.."
(#)
08.12.05 15.55
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
DAVIS CUP II
"NEKA PATI KOGA SMETA HRVATSKA JE PRVAK SVIJETA".
(#)
04.12.05 22.32
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
DAVIS CUP
Ma, ste vidli one naše ... danas? Sedam sati sjedim kraj telkaća i gubim živce al´neka, nije mi žao.Bravo Ljubo, bravo (super)Mario, bravo cijela ekipa.Potajno sam se nadao da će Ljubo dobiti i da će zadnji meč igrati Ivanišević,ali i ovako je dobro.Mario je to zaslužio."E, jebote kol´ko nas ima".Sutra treba potegnuti do metropole i dočekati dečke.
(#)
04.12.05 22.23
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
[1] [2] [3]
|
|
LUPIGA svijet kroz obične oči Monitor.hr arsen_lupiga.mojblog.hr
| posjeta: 8939 glasova: 802 |
|
|
|