Komedije koje to nisu
 | |
E, pa nisam se tako dobro nasmijao gledajući omraženi TV već neko vrijeme.Film je počeo u pristojno vrijeme. Uvod, a pogotovo glazba dali su nagovještaj da će to biti vrlo napeto filmsko-umjetnjičko djelo.
Njeki "dotur" do´šo u Amsterdam poslom s ženicom i šćercom koja ne može govoriti nego se sporazumjeva rukama.Ok, početak je bio afirmirajući za nastavak trošenja mog slobodnog vremena.Međutime, kad je ženica (koju znam iz jednog prijašnjeg filma di je glumila sisama i istakla se-glumom dapače) progovorila.Mislio sam da "pozajmljuje" glas nekolicini likova u crtićima. Ajd nije ona kriva, a ondak dolazi do zahuktavanja i prokuhavanja zapleta koji je na kraju izgledao kao kad Arsen Lupiga kuha nakon dva,tri bambusa pa od tijesta napravi neobjašnjiv sadržaj u loncu.
Brate toliko usiljenih i neobješnjivo blesavih situacija da sam se osjećao poniženo kao gledatelj. Rekoh svojoj priležnici,-"A šta ćeš i oni moraju glumiti i zaraditi za kruh, i scenaristi (množina - jer ovakav "zaplet" nije kadar spaćkati jedan um) moraju jesti ,a i mi moramo gledati jer je rano i djeca još ne spavaju.
Kako se još liječim od subotnjih rana zadobivenih od prevelikih količina kole u vinu, nisam sinoć ništa u se, pa svu svoju pozornost ustremih na kraj filma.Već sam se dobro zabavljao s glumcima kojima nije jasno,da to nije gluma ni za trubače iz Dragačevaca, a kamo li za neku ozbiljnu predstavu, kad glavni muški lik (daklem dotur) visi jednom rukom na jurećem kombiju i namiguje šćerci koja leži u istom, jerbo je bolna.Počeo sam se tako smijati da sam dobio opomenu pred isključenje iz dnevnog boravka. Nisam se dao smetati i pod pretnjom da, kraj ovog remek djela ili bolje spektakla, nastavim na malom ekranu u jednoj od soba na katu s 15 inčnim otvorom u svijet.
Dotur koji izgleda suv k'o ćuko, visi jedne ruke,namiguje, i preskače s jedne strane afta na drugu k'o Miroslav Cerar u najboljima godinama na konju s hvataljkama. Ma neda mi se nabrajati ostale nelogične "setuacije" i scene, jer ću zanijemiti od smijeha. Sad mi samo nije jasno u koji žanr ubrojiti ovaj neubrojivi film.
Nastavak večeri je bio u fotelji. Zaspah ko dijete i ostadoh tako do dva "potljam" ponoći. Djeci dobro-gledali TV do 12 , mojoj ljubavi dobro odgodili smo učvršćivanje ljubavi na neodređeno vrijeme, a na koncu dobro i meni jer za SbLog nisam ništa pripremio, a server na Mojblog-u ne radi.
Uštedio sam tako nešto struje i prometa na adsl-u, čiji ću račun ionako morati pomiriti iz crnog fonda, jerbo će me ona moja inače staložena i dobra , staviti u top.
B(l)og i Hrvati !
(#)
31.01.06 16.46
arsen_lupiga
komentari (0) dodaj komentar
SBLOG: arsen_lupiga
|
|
|