Uhvatih se u razmišljanju na -12 stupnjeva C koliko izmjeriše jutros u Brodu. Pa  ja kao da sam neki ovisnik. Skoro svaki dan neki post. Počeo sam to pripisivati sebi kao obvezu. Zanima me samo pročita li tko cijelo štivo i ono od kartice i po?

    Gledam jutros našu nacionalnu dalekovidnicu. Izgleda da netko od urednika čita Mojblog. Pustiše prilog o Kući sretnih ciglica. Netko ne obavi posao kako treba, ili novinar ili montaža ili urednik. Sjetih se starog mačka s lokalnog radija kako je novopridošlom kolegi objašnjavao razliku vijesti i obavijesti.

     Inače jutro protječe u znaku zadnjeg, od nekoliko veselih dana , kada je moja ljubav starija od moje malenkosti tri godine. Od sutra se vraćamo u kolotečinu od dvije godine prednosti u korist slabijeg pola.

     Sinoć na privatnoj TV rekoše kako je trend oženiti mlađeg, e otkad je to ona znala. Uvijek sam tvrdio radije manje lijepa nego glupa. Doduše ova je i lijepa (po mojoj skromnoj prosudbi) i pametna. Moju početnu prednost u duhovitosti, tijekom ovih godina, apsolvirala je do te mjere da ja sada  moram misliti što je pisac htio reći.

        Sjećam se prije nekoliko godina, povodom desetogodišnjice moga sluganstva, odlučišmo to malo obilježiti opće narodnim veseljem. Njezin prijedlog je bio da zakoljemo i ispečemo gicu , ali odustade od toga zbog mojeg komentara- " Što je jadna gica kriva". Eto kako me sredila ode više od pola posta ne nju.

      Za drugu polovicu više i nemam materijala, valjda se misli izgubiše na putu do glave i mozga.

     Eh, da reče neki dan Šogi br1. da bolje sviram gitaru nego što pišem postove, pa nisam još odlučio jel to kritika zdravog uma ili zavist hehehe.