Kako obećah svojoj polovinki da ću je za Naš dan izvesti na pićence, a bogumi i na sport za zube, to i učinih

   Skupilo se devet duša i dušica pa usvojismo prijedlog from Šogi br.1 da odemo Tamo.Tamo je inače ugostiteljski objekt u strogom centru grada. Nisam još bio, ali mi je poznat po reakcijama ljudi tj. gostiju od prošlog Valentinova. Naime , bilo je svega od dugog čekanja usluge, pa do neljubaznosti osoblja stoga neki napisaše negativne kritike u lokalnom tiskovnom glasilu.

Kako sve volim probati (nije u ovo uključen seks-bar ne nužno) na svojoj koži uputišmo se tamo.

  Čekajući ostatak ekipe i šetajući najljepšim korzom u ovom dijelu Zabiti (istočno od Metropole) naletješmo na njega? Nosi puno košaru pojedinačno umotanih ružica s mašnicama. Iako sam planirao kupiti neki cvijetak na povratku, odlučih u hodu obaviti kupovinu.

Arsen- pošto?

Lik- 20 kuna.

Arsen-sve to?

Lik- ma jedna.

Arsen-skupo!

Lik-pa Valentinovo je!?

Arsen-pa nije Odratinovo !!!

Lik- ???

U nastavku šetnjice, tiho prozborih najdražoj da mi je dužna kusur od 10 kuna.

Pa znam je koliko dođe umotana ružica. Ali neka.

    Ekipa je inače bila cool. Ambijent-ugodan, atmosfera i stratosfera –prihvatljivo zadimljena, posluga –ugodna oku. Ženskać je bio komaaaaad.

Žandar- a?

Arsen- ma daj.

Žandar-a?

Arsen-ma daj nisam pedofil.

Žandar-a?

Arsen- ma od nas može dobiti samo Salmonelu.

Žandar-a?

 -  Arsen više nije nasjedao na provokacije i ugodno je buljio u primjerak, kojim se priroda izruguje nama ovisnicima o lijepom.Oduvijek sam bio ljubitelj umjetnosti poput Rubensa, a ovaj komad je jedna od prirodnih umjetnina i nažalost samo to.

     Od tri narudžbe koje smo čekali pristojan broj minuta, samo je sve tri krivo zapamtila. Krivo je donijela, krivo poslužila i krivo naplatila, iako je količina kuna odgovarala potrošenim derivatima.

Pitam se tko je kriv. Ona, jer ne zna posao, jer nije dovoljno plaćena, jer…

Ma bez zavaravanja kriv je gazda. Ili ne plaća, ili ne zna voditi posao, ili je drži zbog atributa. Svejedno jedini krivac je on. Znam iz iskustva provedenog u privatnom sektoru (čitaj-kolektoru) da je svaka firma ili obrt odraz određenih stavaka fizionomije i poimanja života, gazde ili vlasnika. Tako je i ovdje.

    Dok sam uspijevao razaznati što je u tanjuru, gospoda susjednog stola su svoju hranu vratili i tražili novu. Za stolićem u kutu, gosti su se izmjenjivali svakih petnaestak minuta, jer su odlazili, a da ih nitko nije niti zamijetio, a kamoli poslužio.

Gazda nije iz te branše, a vjerojatno se i nije potrudio naći nekoga od povjerenja , tko zna znanje. Ovako reklama na lokalnoj TV ide uredno samo ne znam dokad. Ovo je mala sredina i može se opstati samo kvalitetnim i stručnim radom.

  E, Stipe,Stipe  u šta se pretvorilo Usmjereno obrazovanje. Ma kriva je i situacija na tržištu, pa svatko radi sve i petlja u sva.

      Prošlog Valentinova sam svoju najdražu izveo u netom preuređen restoran gdje smo imali pir. Ober-konobar, čovjek od struke već sto godina. S njim radi sin i još nekoliko kolega. Neću sad hvaliti, ali ono je Škola usluge i hotelijerstva zajedno. Cijeli naš posjet jedan je zaposlenik stajao na pristojnoj udaljenosti i čekao da ga pogledam i klimnem glavom. U tili čas bi se stvorio pored stola. A na odlasku se skupila sva ekipa restorana i poželjele nam ugodan nastavak večeri.

     Ovo likovi s početka posta nisu vidjeli ni u filmovima.Inače, večer je za mene bila ugodna. Solidno potrošeno vrijeme i količina kuna.

 Bez obzira na sve, meni je uvijek bilo bitnije društvo nego ambijent, ali kad se sve poklopi to je onda pravi doživljaj.