Bila je to vesela družina- Ješe, Malog i Strica. Ješo je bio precizan, uredan u poslu i vrlo savjestan. Mali je bio čovjek-zbljotka, i mislim da sam time sve rekao o njemu. E, a Stric …samo o njemu se može napisati zbirka basni. Ponekad bi svojim izljevima i naletima pameti nadmašio i čovjeka koji je imao papir da mu nisu sve na broju.

Osnovna djelatnost vesele družine je bila uzimanje para udovicama i svima koji su eto bili gospoda pa nisu htjeli raditi ili pak nisu nešto znali napraviti i popraviti.

Oni su dapače sve znali i sve radili.

Stric je bio legenda vožnje auta slobodnim stilom. Trijezan je vozio samo na polaganju. Položio je i to od 18-ti put kada je već počeo "misliti" da ga po nacionalnoj osnovi zajebavaju i ne puštaju.

Možda i nije bio u pravu, jer bi pri pokretanju auta guzicom gurao sjedalo prema naprijed , valjda da brže krene. Ili možda zato što je po prvi put kako je sjeo u auto od "pozitivne" treme isčupao kuglu mjenjača te pogleda prikovanog za vjetrobransko staklo, pokušavao desnicom napipati mjesto gdje kugla i pripada.

Za njega se pričalo da je u prošlom životu bio Englez, jer bi "mokar" stalno vozio lijevom stranom.

Jednom je tako nakon dužeg posjeta omiljenoj krčmetini (njegovim rječnikom –gostionici) nabio na haubu, a zatim i na "šofer šajbnu", čovječuljka na biciklu koje je vozio "krivom", desnom stranom. Nije to Stric ni primjetio jer je mislio da grmi i da će kiša. Taman je htio krenuti preko nečega što se ispriječilo pred aždajom (fićo od 850 kubika), kad se nečija glava počela pomaljati uz staklo vozačevih vrata Možda je to vidio Spilberg i uzeo kao podlogu za ET-ja

Adrenalin je proradio i nagazi na gas, ali afto ni makac. Trebao mu je tada Mali da u tom trenutku ubaci u prvu, što se inače znalo dogoditi pri povratku ,u bazu, u sitne sate, ali ovoga puta nije ga bilo.

Ipak krv u alkoholu se probijala od omamljenog mozga, do desne noge koja je uporno davala gas, i nosila informaciju, da to nije vampir, vukodlak ili neka druga spodoba nego susjed tj. komšija Rudo. Rufolf kako mu je bilo pravo ime, je bio veseli čovječuljak, bosanac kojeg su ratni vihori natjerali da se nastani kod "škrtog svijeta" na lijevoj obali Save.

Posve je jasno da miliciju nisu zvali jer su sve prometne nesporazume riješili u gostionici preko puta na opće zadovoljstvo. Sutra je Stric pričao svojoj gospođi Mandi da su mu staklo razbili neki pijani mladići koji su prije toga izbubetali Rudu.

Rudo se držao iste priče jer on i onako u svojoj memoriji nije zabilježio ništa od sinoć.

Sunce je već bilo visoko iznad horizonta , a Trio još nije bio na "baušteli" Odlučili su se sredinom tjedna za slobodan dan. Jedini posao tj. obaveza je bila otići do kolodvora i kupiti kartu za Ješu i njegovu curu. Te su godine trebali na veliku baru, da se malo "razodonišu" kako bi se još bolje upoznali, jer ljubav je već bila za službeni papir. Krenuše tako po kartu i preživješe do odredišta.

Na povratku netko neodgovoran predloži da se malo okrijepe u lokalnoj birtiji Kod veselog.

Usaglašavanje je trajalo, koliko je potrebno stati i ugasiti motor.

Stric je "parkirao" na proširenom dijelu ceste odmah iza ugla nepregledne ulice,gdje bi autobus onako na brzinu, jer za to nije imao dozvolu, iskrcavao dio putnika, koji su živjeli u tom radničkom naselju. Zatim bi se bez po muke punim lijevim okretom upravljača, vratio na cestu i nastavio do uređenog stajališta kilometar niže.

" Sad će da ga dernemo", misleći na pivu, Stric otvori vrata aždaje i u tom trenutku… Ješo pomisli da nikada više neće vidjeti Katicu, ni more, ni…..

Udarac je bio toliko strašan da je par centimetara pomaknuo zgrbljenog fiću prema naprijed..Mali je završavao Očenaš i prelazio na Zdravo Marijo, kad je nešto crno i sklupčano jezdilo zrakom ispred njih. Bila je to drugarica Melta (Melita op.a.) koja se na mopedu vraćala s posla, a sada se odjednom našla u bestežinskom stanju kao Jurij Gagarin.

Stric i Mali su već bili priskočili u pomoć drugarici Melti, a Ješo je na zadnjem sjedalu još uvijek mislio da ih je zguza udario aftobus.

Stric - ništa nije bilo

Melta- ugasite motor

Stric- ništa nije bilo

Melta- ugasite motor

Tko zna koliko bi trajala visoko umna konverzacija da nije Ješo već vidno uznemiren opsovao naglas, gotovo plačući od straha.

Prolaznik- Ješo šta je bilo?

Ješo- pojma namam i ja sam tek naišao?

Sav špeceraj za juhu se razbaškario cestom, posutom lešom i šljunkom. Bilo je tu i jabuka i naranči, nešto crvenog luka i kila netom ispečenog bijeloga kruha čiji se miris širio mjestom nesreće.

Drugarica Melta se već vidno pribrala i sjela na klupicu uz cestu.

Stric- zajedno smo krivi

Melta- a?

Stric – da ti nisi naišla, nitko se ne bi zabio u vrata

Melta-?

Ipak Stric je bio velikodušan i pokupio sve derivate rasute po cesti i pridodao još koji crvendać(10 dinara) da si drugarica Melta kupi nove najlonke jer ove su se malko poderale na koljenima.

Nakon svega Trio se ipak zaputio Kod veselog da ispije koju pivicu zbog sretnog svršetka prometne kalvarije.