Može li žensko čeljade biti prijatelj?

"Kak ne more, samo onda to žemsko mora biti jako ružno"-reče jednom Stric (lik iz prošlog posta).

     Uistinu, pitam se da li su i koliko nama muškima  prijateljice bolje od prijatelja? Dakle ne dvojim u odgovoru na početno pitanje. Odmah moram razočarati mušku vrstu i reći da su ONE po meni i prema mojim iskustvima bolji prijatelji od prijatelja.

Kad se samo sjetim "naštimavanje" nekih ljepotica kojima nisam mogao baš tako lako  prići. E, tu je onda bila ONA, moj propagator, odvjetnik, poštar i sve ostalo.

Mogao sam joj sve reći kao i najboljem (muškom) prijatelju, ali njemu nisam mogao, a radilo se o čovjeku s kojim sam proveo predškolsko vrijeme pa  sve do faksa. Čak smo bili i brucoši na faksu (koji niti jedan od nas nije završio).

    ONA je bila ono što kažu pravi drug. Tješili smo jedno drugo boreći se sa prvim ljubavima koje su nas opterećivale više nego svi problemi koji su nas dočekali u životu. Neke prijateljice sam upoznao poslije, u gimnaziji. E, koji su to cure bile.

A pred vojsku… Bilo nas je oko tridesetak što muških, što cura i svi smo imali potrebu da se svako veče nađemo i idemo zajedno u provod. Tek u vojsci sam skužio ono što sad pričam. Svaki dan, doslovce svaki dan dobio bih  najmanje jedno pismo. Bilo je tu pisama i od kolega, ali mi muški smo malo "tvrđi" po pitanju osjećaja.

 Četiri prijateljice su, kao da su se natjecale, uredno slale pisma jednom vojniku, kojem to bila jedina veza s gradom, malim brojem muških koji su ostali i s bivšom. Ma kao da sam bio u Brodu. Povrh toga,  koji sam ugled imao kod ostalih u četi. Mislili su da sam veliki frajer ,a ja im nisam htio "kvariti" sliku o sebi.

 Istina je bila da su to stvarno bile prave prijateljice. Nekima sam  između ostalog, dijelio savjete glede ljubavnih problema, drugima predlagao kako "zbariti" ovog ili onog, pa sad kad razmislim , ponašao sam se kao petokolonaš prema muškarcima.

Ne znam je li mi prednost ili mana što sam imao više prijateljica nego djevojaka, ali ovako imam nešto čime se baš ne mogu svi pohvaliti.

      Oduvijek sam imao naklonost ženski, valjda je iskrenost ono na što su mogle računati. Ma, nisam ja svetac. Kako sam se samo znao folirati. Glumac je… glumac je… glumac je …ali to je bilo za one druge.

     Neke više nisu u Brodu ,pa ni u Hrvatskoj, a  neke rijetko sretnem. Međutim, kad se vidimo, jednostavno primjetiš u očima da imamo i dijelimo nešto što je mnogo složenije od ljubavi i običnog poznanstva.