SAN FRANCISCO, SLAVONSKI BROD, RIJEKA I NEPROSPAVANA NOC
Odavno sam htjela napisati clanak ili dva za ovu kolumnu, no svaki puta kada bih zapocela, cinilo mi se da nemam bas nesto posebno ili drugacije za napisati nego vecina ljudi kojima nedostaje njihov grad, domovina i nostalgicne misli.
Ovaj puta pisem u noci 28. 06. 2003. jer ne mogu spavati… Ne mogu spavati, jer me vuku sjecanja na jednu mladost ciji se zivot ugasio prije dvije noci. Sto ova prica ima s Slavonsko-brodskim web stranicama? Ima i to puno, a vezan je za jednu gimnazijsku generaciju koja je diplomirala krajem osamdesetih i potom polako nestala iz grada malo, po malo, kao i mnoge prije i poslije nje. Otisli smo svako svojim stazama i svatko svojim putem. Neki su ostali i danas grade uspjesne karijere i uspjesne obitelji.
Bojan i ja smo otisli. On je otisao iz Broda puno ranije nego ja. Ja sam otisla za San Francisco sa 30 godina, a on u rat, pa u Rijeku sa 20 i nesto. Jucer, oko njegovog 36. rodjendana i mjesec dana prije moga - Bojan si je odlucio oduzeti zivot. Mnogi od nas razmisljaju o samoubistvu na razlicite nacine, neki to vide kao kukavicki cin, neki gledaju na to s religiozne strane, a neki kao sebican cin. Meni osobno je to sebican cin. Mnoga pitanja ostanu neodgovorena i puno toga nejasno…
Nakon sto mi je brat poslao emailom clanak o ovome nesretnom dogadjaju, sjedila sam u nevjerici, no sve se podudaralo - ime: Bojan Milusic; 36 godina, policajac koji je javnosti bio poznat po jednoj od najvecih zaplijena droge u Hrvatskoj, 1997. u Rijeckoj luci Brajdica...iza kojeg su ostali neutjesna kcerkica iz prvog braka i supruga Lea. Sve se podudaralo, osim da bi on bio osoba koja bi problem rijesila na takav drastican nacin. Citam dalje: "S nevjericom su primili vijest o smrti jer poznaju Bojana kao čovjeka beskrajno odanog poslu, kao dobru i veselu osobu koja je besprijekorno odrađivala sve povjerene policijske zadatke - čovjeka koji se nikad ni na što nije požalio"…
- Bez najboljeg i najodanijeg prijatelja, policijskog djelatnika Bojana Milušića ostao je i njegov vjerni pratilac, 11-godišnji njemački ovčar Buri, heroj iz niza zajedničkih akcija otkrivanja i zapljene droge. Milušić se o njemu brinuo punih deset godina.
- Kad Buri uskoro ode u zasluženu mirovinu, ja ću morati preuzeti neke druge policijske poslove, tako je pripovijedao Bojan Milušić prije nepuna tri mjeseca našem novinaru Branku Škoriću u reportaži o policiji i neizmjernoj pomoći službenih pasa u borbi protiv kriminala. I doista, Bojan je odgajao njemačkog ovčara Burija, dijeleći s njim ugodne trenutke, ali i one manje ugodne vezane uz posao u Sektoru krim-službe, gdje je kao policajac radio...
Jučer, nakon tragične vijesti, Bojanove su kolege pohitale su preuzeti brigu o Buriju - umjesto Bojana odnijeli su mu hranu i vodu u boks "…Novi List, 27.06.2003.
Citam i sve mi vise muka u stomaku, a suze mi se cijede niz lice. Sjedim ovdje tisucama kilometara daleko u San Franciscu i nemam s kime niti podijeliti ovu tugu. Nema nikoga ovdje tko ga je poznavao i tko bi znao nesto o njegovom veselom karakteru. O njegovoj osobnosti i osjecajnosti. Dijelili smo godinama skolsku klupu od sata do sata. Smijali se istim glupostima. Bjezali sa satova i izmisljali kako ih ispricati. Bili nerazdvojni. Putovali u Ohrid (Makedonija) na ekskurziju i spavali jedno drugom na ramenu, drndajuci se satima u vlaku do Skoplja, planirali maturalnu zabavu zajedno, hodali po ulicama Broda na kraju kada smo konacno i zavrsili tu turisticku u havajskim kosuljama i havajskim suknjicama. Poslije toga nas je zivot odnio drugacijim putevima, no uvijek smo jednom drugom bili u srcu, jer kada smo se nasli za petodisnjicu mature, nismo prestali pricati do 7 ujutro, kada su svi odavno vec otisli kuci. Uvijek sam mislila - nema veze i ako nismo u kontaktu stalno, vec cemo to nadoknaditi jednom u zivotu, ima godina, opet cemo se naci na nekoj godisnjici i prepricati sto i gdje smo bili… No bilo je to poslijednje jutro kada sam ga vidjela. Naravno uvijek bih se raspitala sto je i gdje je. Ozenio se drugi puta…jos je u Rijeci…izrezala clanak iz novina kada je nasao kokain u Rijeci na svom policijskom zadatku…
Ovaj puta cu izrezati poslijednji clanak u novinama i vise ih nece biti. Zato sam htjela napisati nesto za sebe i za sve one koji su ga poznavali, pa i one koji nisu. Jedna mladost koja je zapocela na nasem keju, nasoj gimnaziji, nasem Omladinskom klubu i drugim mjestima gdje se mladi okupljaju, postala naizgled uspjesan zivot odraslog covjeka…i onda se zavrsila.
"Pokojni Bojan Milušić bio je inače i sudionik Domovinskog rata u kojem se izuzetno iskazao - kažu nam njegove kolege i prijatelji". Novi List, 27.06.2003. Ja tome samo mogu dodati - Bojan je bio covjek tople duse, inteligentan i drag, sto je uvijek i na svakom koraku pokazivao svima koji su bili bliski njemu. Laka mu zemlja! Brode, ako ga donesu kuci - pozdravi ga poslijednji puta za mene.
Iz San Francisca,
Senka Maricic - Foster
e-mail: kfoster73@attbi.com
(#)
28.06.03 16.31
brodjani-iz-svijeta
komentari (1) dodaj komentar
|
|
• Lijep clanak.Uz lijep pozdrav Brodjanin Zdravko iz Houstona,Texas U.S.A. (14.04.07 02:24 Zdravko Kerestes /mail /url)
|
|
LINKOVI
|