MIR TEBI GARDO

kolumna Dalibora Zvonarevića: o dragovoljcima, braniteljima, vojsci...

12.hodočašće hrvatske vojske i policije Lurd 11.-18.05.2004.
Pod geslom "Gospodin je moja snaga, on je moja stijena" oko 850 pripadnika hrvatske vojske i policije te braniteljskih udruga i povijesnih hrvatskih postrojbi hodočastilo je Djevici, Kraljici mira u Lurd.

Put je započeo svetom Misom u zagrebačkoj katedrali. Blagoslovljeni hodočasnici u koloni od 17 autobusa uputilo se preko Slovenije i sjeverne Italije prema Lurdu. S misom za hrvatske hodočasnike u katedrali u Avignonu, te obilaskom najveće srednjovjekovne utvrde u Carcassoneu, hodočasnike je cijelim putem pratilo tmurno vrijeme i kiša. U Lurd su stigli u večernjim satima. Dva autobusa hodočasnika, predvođeno vojnim kapelanom Pavlom Mokrim, smješteno je u međunarodni vojni kamp u brdima iznad Lurda, a ostatali po gradskim hotelima.
U programu prepunom vjerskog slavlja, hrvatske odore na francuskim ulicama i svetištima dočekivane su s dobrodošlicom, kao i pjesma po kojoj su hrvatski vojnici bili svima prepoznatljivi. U ozračju vjerskog slavlja hodočasnicima su se pridružili podpredsjednica vlade RH Jadranka Kosor i ministar obrane RH Berislav Rončević koji su se susreli s Vojnim ordinarijem monsinjorom Jurajem Jezerincem te prisustvovali svetoj Misi u bazilici Pia X.
Ovom, inače 46. vojnom hodočašću prisustvovala su izaslanstva preko 30 vojski svijeta. Hrvatska je jedan od 14 organizatora.
17. svibnja kolona autobusa s hrvatskim hodočasnicima krenula je kući. U večernjim satima zaustavila se nakratko u Nici gdje je upriličen susret s Hrvatskom katoličkom zajednicom. U nastavku putovanja, 18.svibnja, posjet Padovi i crkvi sv.Leopolda Mandića i bazilici sv.Ante Padovanskog.
Od Slovensko-Hrvatske granice autobusku kolonu osiguravala je Hrvatska policija do katedrale u Zagrebu, gdje su se, nakon kratke zahvale biskupa Jezerinca, Lurdski hodočasnici oprostili i razišli. Dalibor Zvonarević
(#) 21.05.04 01.13 mir-tebi-gardo komentari (0) dodaj komentar

Civilna služba popunjava ispražnjena radna mjesta u MORH
Preustroj Ministarstva obrane i oružanih snaga pripreman je dugo i njegova najružnija manifestacija otpuštanjem zaposlenika iskazala se u protekloj, 2003.godini. Program Spektra kao prethodnica zbrinjavanja otpuštenih bacio je malo prašine u oči ljudima koji su mogli očekivati da će se naći među onima koji će dobiti rješenje o prekidu službe, pa se mnogi nisu pretjerano uzrujavali zbog mogućeg otkaza. Vojnicima je kao olakotna okolnost, između ostalog, poslužila mirovina. Kako je to proteklo u uredima u kojima ne rade vojnici već službenici, po Zakonu punopravni i ravnopravni zaposlenici Ministarstva obrane? Na mjesta nekih otpuštenih dolaze mladići upućeni na civilno služenje.

Posao je ostao isti. Jednak broj dokumenata, jednak broj ljudi u evidenciji, novi poslovi koji pristižu iz pojedinih službi rasformiranih ministarstava. I sve to treba odraditi sa 30 do 50 posto manje ljudi nego prije godinu dana. Na računalima koja se ne popravljaju, s pisaćim mašinama za koje se ne dobiva potrošni materijal, s poklonjenim rashodovanim računalima, starijim i lošijim od postojećih, pristiglim iz ustanova koje su imale sreće i novaca da nabave nova. (Pamti li još tko osnovne karakteristike 286, 386 i 486-ica i 133 megabajtne diskove? Kazete u kazetofonima (nismo ni blizu CD-a) imaju više memorije). Djelatnici koji nisu dobili otkaz, sigurno nisu u tako ružnoj situaciji kao oni koji jesu, ali kažnjeni su odlaskom otpuštenih kolega jer njihov posao, pojačan i ponekim dodatnim, moraju bez njih odraditi u istim, a često i kraćim rokovima nego prije, a za manju plaću.

Na upozorenja da bi se zbog smanjenog broja zaposlenika moglo kasniti s tekućim i planiranim poslovima, pretpostavljeni u Zagrebu smislili su odlično rješenje; u jedan od slavonskobrodskih vojnih ureda stigao je momak koji je izrazio prigovor savjesti i ne želi koristiti oružje, da zamjeni sve one otpuštene službenike koji su godinama kvalitetno obavljali svoj posao i službeno bili ocjenjivani izvrsnim ocjenama. Rješenje je više nego ekonomično; njega ne treba plaćati, ne mora primati naknadu za prijevoz, topli obrok, a i lako ga se nakon 8 mjeseci riješiti. Zaposlit će najmanje jednog već zaposlenog službenika, koji ne zna koji bi posao prije uzeo raditi, da ga obučava na poslovima kojima i pripravnički staž traje duže od njegove službe i za koje su vojni službenici dužni položiti državni stručni ispit ili dobiti otkaz. Svi otpušteni u toj ustanovi imali su položen državni ispit koji im je u tom trenutku garantirao posao u državnoj upravi na upražnjenom mjestu u slučaju smanjenja obima poslova na njihovom radnom mjestu pod istim platežnim uvjetima kao u trenutku otkaza. Paradoks je da obim poslova nije smanjen, a oni su ipak otpušteni.
Povjerenstvo za civilno služenje u Zagrebu konačno je ime ustanove u koju upućuje "civilnjaka" napisalo kako treba, iako je adresa promašena i nazivom ulice i kućnim brojem. Bolje nego prije nekoliko mjeseci kada niti nadležno ministarstvo kamo je "civilnjak" upućen nije navedeno kako treba, a o nazivu i adresi da ne pričamo, pa nitko nije htio preuzeti rizik i primiti tada upućenog dečka jer je zapravo bilo nejasno kome je on upućen.
Udomljuje li Povjerenstvo mladog čovjeka koji je izrazio prigovor savjesti u ustanovu u kojoj njemu po savjesti o nošenju i upotrebi oružja, u kojoj njemu po radnim i svim ostalim kvalitetama spram otpuštenih hranitelja obitelji, nema mjesta? Gdje je prigovor savjesti prema tom mladom čovjeku, prema otpuštenim ljudima i prema Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci uopće?
(#) 02.03.04 00.03 mir-tebi-gardo komentari (0) dodaj komentar

Vodi li nas John J. Rambo u Europu
Kad naši graditelji sagrade most ili kakvu zgradu, na ulazu ili negdje na vidnom mjestu stoji tabla na kojoj piše tko je radove izveo. I koja firma i koji arhitekt. Oni su u ta zdanja uložili svoje znanje, sredstva, trud i kreativnost. I za to su plaćeni.

Graditeljima Lijepe Naše imena nisu ispisana nigdje osim na groblju. I na ponekom spomeniku. Za one koji su uložili najviše - svoj život. Za one koji su uložili malo manje - svoje noge, ruke, oči i zdravlje, nema tabli sa imenima. Tek popisi u činovničkim uredima koji se reduciraju i smanjuju iz dana u dan. A onima koji su uložili samo svoj strah, ratovali rame uz rame s onima koji su poginuli i koji su ranjeni, a sami nisu pretrpjeli vidljivu tjelesnu štetu, s njima ništa. Imena lagano blijede ili nestaju sa popisa, ostaju okvirne brojke. A sa brojkama se lako može baratati kad je platežno sredstvo po srijedi.

Još tijekom Domovinskog rata ushićeni zakonodavci definirali su prava graditelja Lijepe Naše. Pa dodatno, ustreptalih srca po završetku rata, još prava. Kao bonus na dobro i konačno izvedene radove.

I tu prestaje sličnost graditelja. Ne znam za slučaj da su nekom arhitektu pet godina po izgradnji mosta rekli da su ga preplatili. Da njegov posao danas ne vrijedi onoliko koliko je on plaćen prije pet godina i da je dužan vratiti 30%, 70% ili čak 100% plaćenih sredstava, a u ime novonastalih okolnosti. Zamislimo situaciju da osvane zakon koji kaže da svi građeni objekti idu na reviziju procjene vrijednosti. Koji su u redu - u redu. Koji nisu - obustaviti isplatu ako je još u tijeku, smanjiti isplatu ili zatražiti povrat uplaćenih sredstava. Za veliki broj izvedenih radova voditi postupak da li isplatiti išta ili ništa.

Postoji jedan jako zanimljiv pravni pojam koji se zove - stečena prava. Postoji i naš sustav zakona koji se izjasnio o stečenim pravima. Slobodan bih bio ustvrditi da je riječ o temeljnim ljudskim pravima. A ona se, frazirajmo to malo izvan pravnih konteksta, gaze.

Hoćemo u Evropu. Onu istu koja nam je postavila tisuće pisanih službenih pitanja i zadataka kao uvjet za članstvo. Skupa s njima odredili smo i datum ulaska u članstvo. Kao veliku zamjerku i jedan od razloga zašto do sada nismo primljeni je gaženje ljudskih prava. Čijih?
Nije li Evropa potakla kršenje prava branitelja jer ih nismo pitali koliko da im damo i kolikima da damo. Ušli smo u cjenjkanje, potiho.
Sustavno se gaze prava branitelja iz Domovinskog rata, već nekoliko godina, pred očima Evrope. Neki dan su prava vraćena pred očima javnosti, jer su pred očima javnosti i ukinuta, a to je tek jedan slučaj. A koliko je onih koji su morali prodati stan, kuću, auto da bi namirili obaveze koje do prije godinu dana nisu bile upitne. I koliko je onih koji nemaju što prodati, a ostali su bez prava ili su im umanjena.
Njemačka država bila je poražena u II svjetskom ratu. I proglašena krivom za rat i nastale ratne štete koje je morala platiti. A ipak je svojim borcima, a prvenstveno ranjenicima, desetke godina nakon rata po saznanju gdje su, isplaćivala zaostale mirovine, invalidnine i odštete za izgubljene dijelove tijela. I osiguravali im posao u skladu sa ranijim sposobnostima, ne bi li još koju godinu poživjeli imajući dobro mišljenje o sebi. I bivši njemački vojnici koji su toliku štetu napravili u Evropi i svijetu, a danas još živi, uživaju mirovine dostojne čovjeka u životnim uvjetima dostojnim čovjeka.

Našu zemlju kao da je netko proglasio krivom za II svjetski rat. Još gore - mi smo sebe sami prepoznali kao krivce u svjetskoj katastrofi, proglasili krivim i osudili na poniženje poraženih. A heroje našeg Domovinskog rata, na šikaniranje državnih i Haških institucija, pa što god to značilo.

Na nacionalnoj nam dalekovidnici u tijeku je ciklus filmova o američkom ratniku, Johnu J.Rambu. Epizode pune dinamične akcije, jurnjave, eksplozija, borbe i američkih nacionalnih fanfara, usput spominju kako se američka država ponijela prema svojim ratnicima iz minulih ratova, a za kraj - prve Rambove suvisle rečenice (a na kraju filma): "U borbi sam imao dečke. I oni mene. Ovdje sam sam. Tamo su mi dali da upravljam strojevima vrijednim milione dolara, a sada ne mogu zadržati ni posao parkiranja auta na parkiralištu." "Ne mrzim ja svoju domovinu. Samo, zašto stalno imam osjećaj da ona mene ne voli?". Da to izgovori u našem filmu neki Štefo ili Mata, zvučao bi smješno? E pa ne bi. Presnažne su to riječi za takav film, pa samo nisu emotivno usklađene sa radnjom takvog filma.
Ipak, mora li to reći John J.Rambo pa da te riječi nakon osrednjeg akcića dobiju težinu? Ili treba čekati "Prvu Krv" da se sazna čiji je
sljedeći potez? Samo, Rambo je svoj bijes na nepravdu iskaljivao u
Vijetnamu i Avganistanu i on je filmski lik. Naši ratni heroji nemaju
tako zvučna imena, sa galopirajućom nepravdom se susreću svaki dan, a teško da će svoj bijes na doživljenu nepravdu iskaljivati u Haagu ili Beogradu. Prije će biti da će njihov poligon za akciju "Bijes"
biti naša životna sredina.
Nedavni parlamentarni izbori donijeli su novu postavu ljudi u vlasti i
volju i želju da se prema našim herojima bolje postupa. U kojoj mjeri pokazat će vrijeme koje ne ide u prilog našim ratnicima. Problem pomoći braniteljima u Americi i kod nas je isti - novac. Jedni ga imaju a ne daju jer broj boraca puta broj novaca je igra velikih brojki, a naši ga, možda na sreću,nemaju, pa nisu u dilemi dati ili ne dati. I bar su to pošteno danas i priznali. Sada imamo čvrsto uporište za dalje rješavanje problema - istinu, bez mazanja očiju i muljanja o nacionalnim interesima koje narušavaju bivši borci. S mirom možemo gledati nacionalnu TV, zabavljati se, veličati Ramba i njegove maksime, puno boljih baš i nemamo u ponudi. Ulazak u članstvo Evrope sam će doći za koju godinu, a tada sudbina naših momaka neće biti važna ni onima u Haagu.

Dalibor Z.
(#) 04.02.04 21.02 mir-tebi-gardo komentari (0) dodaj komentar

Catania 2003 - 3.svjetske vojne igre

Na Siciliji, u Cataniji, od 04. do 11.prosinca 2003. održane su 3.svjetske vojne igre. U Hrvatskoj su zastupljene s puno manjim publicitetom nego prethodne, u toj mjeri da su i u službenim vojnim glasilima vijesti o igrama objavljene tek ove, 2004.godine. Na igrama su sudjelovale 84 zemlje s više od 3500 sportaša koji su se natjecali u 12 sportskih disciplina; košarka, boks, biciklizam, ronjenje, mačevanje, nogomet, judo, petoboj, plivanje, jedrenje, atletika i rukomet. Osim Italije, suorganizator i pokrovitelj bilo je i Međunarodno vijeće za vojni sport (CISM).
Hrvatska izborna vrsta nastupila je u atletici, judu, boksu, jedrenju i košarci. Jedinu medalju sa natjecanja, brončanu, kući je donio Igor Bilić, član boksačke izborne vrste, koji je i prije četiri godine na vojnim igrama u Zagrebu osvojio brončanu medalju, inače dugogodišnji član boksačkog kluba "Posavina-Kuna" iz Slavonskog Broda. Naši ostali natjecatelji postigli su različite rezultate. Interesantno je da je košarkaški tim osvojio šesto mjesto, za razliku od 1.mjesta i zlatne medalje na igrama u Zagrebu. U Zagrebu smo imali i srebrenu rukometnu ekipu koja ovaj put nije niti učestvovala.
Teško je raditi usporedbe između 2.SVI u Zagrebu 1999. i 3.SVI u Cataniji 2003. kada je naša izborna vrsta u pitanju. Treće igre pratio je niz odustajanja, a našu izbornu vrstu u većini ipak su činili ročni vojnici. Naime, SAD su odustale od organizacije 3.igara. Nakon toga je Španjolska predala svoju kandidaturu za domaćinstvo koju je prije više od godinu dana i povukla. Naposljetku, domaćinstva se preuzela Italija te su igre zakazane za rujan 2003. Naše ekipe za 3.svjetske vojne igre pripremale su se tijekom prošlog ljeta i bile su sastavljene uglavnom od ročnika koji su znali da idu na igre. Na kraju se i termin igara pomakao za tri mjeseca, na prosinac 2003., te se hrvatska izborna vrsta s pripremama ponovno našla na početku jer je većina ročnika odslužila vojni rok i otišla kućama. Košarkaški tim je sastavljen nekoliko dana prije odlaska na igre. Usprkos svim poteškoćama, naši sportaši na borilištima su davali sve od sebe i svi su se primjereno sportski ponašali.
Organizacija, smještaj i hrana, prema riječima naših sportaša, a i prema riječima mnogih sportaša drugih reprezentacija koji su bili na igrama u Zagrebu prije četiri godine, bila je daleko ispod naše razine, iako pritužbi domaćinu u tom smislu nije bilo.
Za domaćina 4.SVI odabrana je Indija, koja će 2007.godine ugostiti sportaše svjetskih vojski u Hyderabadu.
Dalibor Z.
(#) 25.01.04 23.11 mir-tebi-gardo komentari (0) dodaj komentar

Arhiva: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7]

[ Slavonski Brod online ] [ BLOG @ SBonline ]