rimska vojnicka diploma iz Slavonskog Broda

Roman Military Diploma
from Slavonski Brod
English Summary

Uvod
Rimske diplome
Diploma iz Broda
Vespazijanova mornarica
Breuci
Literatura




Imperator Vespazijan je, nakon cara Augusta, prvi veliki reformator rimske vojske, posebno mornarice, koja je odigrala važnu ulogu u njegovoj borbi za osvajanje vlasti. U "godini četiri cara" (68.-69.), u borbi za prijestolje između Galbe, Otona i Vitelija, konačno je pobijedio Vespazijan.

Seksto Lucilio Baso, kojega je Vitelije postavio za prefekta ravenske i mizenske flote, prešao je na stranu Vespazijana zajedno sa svojim mornarima i veteranima. U znak zahvale, imperator je Basa i njegove vojnike nagradio, jer bez njihove pomoći teško bi izvojevao pobjedu tijekom građanskog rata.

vespazijan Vespazijan je osobitu pozornost posvetio dvjema carskim italskim flotama u Misenu (Misenum) i Raveni (Ravenna) pobrinuvši se za njihovu uspješnu organizaciju i ustrojstvo. Zbog svog povoljnog položaja mizenska flota je postala jača i važnija od ravenske. Njen osnovni zadatak je bio očuvanje mira na Tirenskom moru te nadzor nad dovozom žita iz Sicilije i Egipta, a isto tako flota je nadgledala obale Sredozemlja i Atlantika. Posebnim dekretom Vespazijan je dvije italske flote spojio u jednu prefekturu davši joj status najviše vojničke službe dostupne vitezovima. Tako je Seksto Lucilio Baso imao čast biti zapovjednikom glavne italske flote - praefectus classis praetoriea Misenensis čime je postigao vrhunac u svojoj karijeri.

Veterane mizenske flote Vespazijan je uglavnom slao u Pestum, o čemu svjedoče primjerci diploma iz 71. godine. Za na su posebno zanimljive dvije diplome izdane istog datuma kao i brodska, 9. veljače 71. godine. Radi se o suborcima našeg Likaja iz Marsunije, centurionu Hezbenusu, sinu Dulacena, Sapejcu iz Trakije i Tuciju, sinu Buta, Dačaninu iz Mezije. Njih dvojica kao i naš veteran Likaj nisu ostali u južnoj Italiji, nego su se vratili u rodni kraj, gdje su diplome i pronađene. Veterani ravenske flote slani su u Panoniju, kako se to vidi na diplomi iz Salone (Solin) izdanoj 5.travnja 71.godine. Naseljavanje (dedukacija) veterana u Panoniju dovodi se u vezu s planom Vespazijana da ojača riječnu flotu na Savi, jer je njihovo iskustvo i brodarska vještina mogla biti od velike koristi. Po nekima autorima ravenskoj floti pripadao je i nositelj diplome iz Grabarja, koja je izdana 14. ili 30. travnja 71. godine. Kako je sačuvana samo prva pločica i to oštećena, nije vidljivo njegovo ime, nego samo ime oca i narodnosna pripadnost "..LENSI F.PANNONIO". Iz teksta se razaznaje da se radi o floti, ali ne zna se kojoj. U svakom slučaju, veteran, sin Lensija s grabarske diplome bio je vjerojatno Breuk, koji se kao i Likaj iz Marsunije, vratio u svoj zavičaj. Vespazijanova vojna djelatnost bila je od ključnog značenja kako za cijelo carstvo tako i za naše krajeve. Nesigurnost obrambene linije na Dunavu nagnala ga je da se pobrine za pojačanje tih granica i širih prostora. Izvršio je reorganizaciju i jačanje riječne flote na Savi i ubrzo zatim osnovao dvije glavne luke u Sisciji i Sirmiumu (70.-73.), koje su postale kolonije rimskih građana. Naš veteran iz Marsunije kao centurion imao je važu ulogu u mizenskoj floti. I u okviru mornarice je postojala pomorska centurija, ustrojena po uzoru na kopnenu. Posada ratnog broda smatrala se centurijom, a njezin zapovjednik - centurion. On je nadgledao vježbe vojnika, upravljao njihovim vojnim akcijama, a po potrebi ih i kažnjavao. Za razliku od trijerarha, zapovjednika broda, koji je redovito bio primorac, centurion je mogao biti podrijetlom iz unutrašnjosti, jer je za to mjesto bila presudna duga i uspješna služba u mornarici. Sastavnim dijelom brodske centurije smatrao se i pomorski dio posade, iako samostalan u navigacijskim poslovima, bio je podčinjen centurionu.

Služba u mornarici trajala je 26 godina, ali se obično ostajalo dulje. Za sam časni otpust (honesta missio) po obavljenoj službi nije trebalo posebnog carskog dekreta, jer se on svake godine dijelio određenog dana, što je bila dužnost prefekta flote. Samo se na diplomama cara Galbe iz 68. godine spominje podjela časnog otpusta zajedno s građanskim i bračnim pavom, a inače se navodi da je otpust već prije podijeljen ili se niti ne spominje kada je označen broj godina službe, pa se to samo po sebi podrazumijeva. Tek po primitku diplome veteran se stvarno otpuštao iz vojske.


Published by SB OnLine
design & webmasters
Jasmin & Zeljko Klindzic

Ova elektronička publikacija je nastala korištenjem materijala iz kataloga Rimska vojnička diploma iz Slavonskog Broda, Muzeja Brodskog Posavlja, Slavonski Brod, 1998 (ISBN 953-96101-3-3).