Slavonski Brod History: obrtnistva

Povijest organiziranja obrtništva u Slav.Brodu

Nakon oslobođenja od 155-godišnje turske vlasti i mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine, pa sve do razvojačenja 1871. godine ili praktički do 1881. godine i političkog sjedinjenja sa ostalom Hrvatskom - Brod i okolica su sastavni dio Vojne granice.

Od 1756. u Brodu je bilo sjedište pukovnije sastavljene od 12 kumpanija (četa) sa po 206 vojnika. Vojna granica je bila van utjecaja feudalnog hrvatskog Sabora. Graničari nisu, dakle, imali vlastelu za gospodare, ali su uz vojne službu ipak davali carsku, pukovnijsku i kapetansku rabotu. U pretežnoj većini su bili seljaci - vojnici. Graničarski varošani živjeli su u "slobodnim vojnim općinama" i Brod je taj status imao od 1753. godine do 1787. i od 1820. do 1873. godine.

Uglavnom, sve do ukidanja Vojne granice 1871. godine i okupacije Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske 1878. godine Brod je mjesto izrazito vojno strategijskog značaja, čiji je položaj ojačan gradnjom Tvrđave Brod (1722-1741). Takav, on je središte obrtnika i trgovaca, no njegov razvoj kontrolira vojna uprava rušenjima, zabranama gradnje čvrstim materijalom u okolici tvrđave, kontrolom priljeva stanovništva. Tako na primjer Brod 1780. godine ima 1574 stanovnika, a gotovo stotinu godina kasnije 1870. tek 3380. Budući vojska dozvoljava samo drvenu gradnju, naseljem haraju požari, a poplave su sve do početka 19.stoljeća uobičajena i očekivana pojava. Uz stalne epidemije zaraznih bolesti zbog močvara i zagađene vode s jedne strane, a Save kao plovnog puta od Istoka prema Zapadu, Brod postaje prolazno mjesto i samo zemljopisno interesantna tranzitna točka. Prema podacima iz 1817.godine u Brodu postoji 49 trgovaca i sitničara, a po broju obrtnika, Brod je na trećem mjestu, odmah iza Zemuna i Petrinje. Godine 1842. u Brodu ima 280 obrtnika na 2.500 stanovnika.

Statistički podaci iz godine početka razvojačenja Vojne granice pokazuju veliku zaostalost, slabašnu gospodarsku razvijenost i faktični interes Austrije, da se ovdje razvija samo ono što ne šteti interesima početaka industrijalizacije carevine. Devedeset posto stanovništva živi od poljoprivrede, a začeci građanskog staleža regrutiraju se iz obrtničko-trgovačkog sloja.

Financijski kapital stiže sporo i oprezno, tako da 1871. u Brodu postoji samo štedionica "Brodersparrkasse". Obrtnici počinju polako osjećati konkurenciju industrijske robe i gubitak privilegija koje su imali dok su njihovi cehovi suvereno kontrolirali lokalno tržište. Cehovi su dobili privilegije 1773.godine od Marije Terezije i one su bile sadržane u 34 člana. Naime, ono što seljaci nisu proizvodili unutar svojih starih porodičnih zadruga, kupovali su kod brodskih obrtnika, pa su neki od njih kao na primjer ćurčije, opančari, seoski krojači, živjeli isključivo od seljaštva.

Cehovi u Brodu, kao i u čitavom tom području imali su šest odjeljenja. U prvom su bili krojači i opasači, u drugom konopari, mesari, bačvari, stolari, kolari zidari, dimnjačari i bojadisari. U trećem cipelari i ćurčije. Četvrtom kapari, kovači, sapunari, bravari i zlatari. U petom remenari i sedlari i šestom opančari.

Između pedestih i sedamdesetih godina 19.stoljeća, zbog početka parobrodskog prometa na Savi i gradnje željezničkih pruga počinje sitno-obrtnička proizvodnja stradavati od uvoza i konkurencije jeftinije, industrijski proizvedene robe iz uvoza s ekonomnski razvijenijih područja carevine. Mnogi obrtnici počinju sve teže opstajati. Takozvani obrtni red od 1859. nastao za vrijeme Bachovog apsolutizma ukinuo je cehove i umjesto njih uveo osnivanje obrtnih zadruga i zborova. On međutim nije stupio na snagu u banskoj Hrvatskoj sve do prvog Obrtnog zakona iz 1872. godine. U vojnoj granici obrtni red je stupio na snagu 1860.godine, pa je u Brodu Obrtna zadruga osnovana 1865.godine.

Godine 1872. donesen je tzv. Obrtni zakon, kojim se proklamira slobodno obrtovanje, a cehovi potpuno gube svoje brojne privilegije (vidi članak "Cehovi"). U početku neodređeno i neartikulirano, a vremenom organizirano, javlja se u obrtničkim redovima nezadovoljstvo radi "ukinutih pravica". To je bio i glavni povod sazivu prve obrtničke skupštine 1879.godine u Zagrebu, na kojoj je Obrtni zakon izvrgnut oštroj kritici. Ova skupština bila je prva manifestacija obrtnika Hrvatske i Slavonije, na kojoj su bili prisutni i brodski obrtnici (nažalost nije zabilježeno koji).

Novi, drugi, Obrtni zakon donesen je 1884.godine. Ni on nije odgovarao obrtnicima, koje sve više ugrožava industrijska proizvodnja. Trgovačko obrtnička komora iz Zagreba, u povodu ovog drugog zakona, saziva novu skupštinu na kojoj se polako počinje uobličavati ideja o protrebi osnivanja organizacije obrtnika na razini hrvatske države. Iz Broda na Savi ovom su skupu prisustvovali predstavnici Zadruge četiri obrtničke bratovštine i to Tomo Leitner, Josip Posavac, Ivan Mesić, Stjepan Jančiković i Mato Piškorić. Skupština je dosta uzburkala obrtništvo Hrvatske i pokrenula je održavanje lokalnih obrtničkih skupština, između ostalih i u Brodu.

Sve se događa u teškim političkim prilikama vladavine zloglasnog bana Khuena Hedervarya i hrvatskog Sabora sastavljenog od veleposjednika, svećenika, činovnika i advokata, bez ijednog radnika, seljaka, trgovca ili obrtnika. Ideja osnivanja jedne zemaljske obrtničke organizacije postoji, ali realizacija ide sporo, teško i uz otpore spore, trome i komplicirane carske državne administracije.

Godine 1905. pojavio se u Sisku prvi obrtnički list "Napredni obrtnik". Iste godine varaždinski obrtnici organiziraju lokalnu, iznimno posjećenu skupštinu. Potom Virovitičani izlaze s rezolutnim zahtjevom za zaštitu interesa obrtnika. Siščani prosvjeduju protiv reformi obrtništva, koje se planiraju i provode bez konsultacija s obrtnicima, a 28.svibnja 1905. u Novoj Gradiški obrtnička skupština donosi značajnu rezoluciju u 8 točaka, u kojoj se izravno postavlja pitanje sveopćeg obrtničkog kongresa. Ovu ideju zdušno podržavaju 1906. godine i sisačke novine "Napredni obrtnik".

Gjuro

Nakon peripetija, sa zagrebačkim obrtnicima 8. i 9. rujna 1906. održan je sveobrtnički sastanak u Zagrebu, na kojem je donesen zaključak o osnivanju Saveza hrvatskih obrtnika, te izabran privremeni odbor, koji je dobio nalog da sastavi Pravila udruge. Tek u veljači 1907. napravljen je prijedlog Pravila. Osnivčaka skupština zakazana je za 7.travnja 1907. Na njoj su prisustvovali izaslanici Siska, Petrinje, Varaždina, Ivanić Grada, Đakova, Vinkovaca, Krapine, Karlovca, Ogulina, Virovitice i Zagreba. Brođana i Novogradišćana nije bilo. Poslije ove skupštine Pravila su poslana na usvajanje Vladi. Vlada je tek 8.kolovoza 1908. potvrdila Pravila i 15.kolovoza 1908. održana je prva glavna skuština, na kojoj je izabrana uprava. Tako je konačno utemeljen Savez hravtskih obrtnika. Za predsjednika je izabran Gjuro Matić, rođeni Brođanin, kao predstavnik zagrebačkih obrtnika. Izabrana su i dva potpredsjednika i tajnik, te tzv.unutarnji odbor od 16 članova i vanjski odbor od 14 članova. Tako je osnovan Savez hrvatskih obrtnika.

Šestog ožujka 1909. godine brodski obrtnici održali su osnivačku skupštinu Mjesne organizacije Saveza hrvatskih obrtnika. Od 200 pozvanih odazvalo se skupu samo 36.
Za prvog predsjednika Mjesne organizacije obrtnika u Brodu na Savi izabran je kolar Josip Božičević. Nakon smrti Božičevića za predsjednika su do drugog svjetskog rata birani redom Josip Vilagoš, krojač, Josip Kuhner, krojač, Fabijan Gorupić, postolar, Ivan Eksle, bačvar i Dragutin Schwendemann, zlatar i draguljar.

Stribor Uzelac Schwendemann

Internet postaje SB OnLine 1998.
Design & webmaster Zeljko Klindzic.