home	sitemap	kontakt

KOLUMNE

BEĆARSKI SOKAK

ASTROdesk

GLAZBARIJ

Brodske priče

e-Pedagog

ZOOMIX - svijet fotografije

Centar Mladih SB

Mir tebi gardo

KOMENTARI KOLUMNI

MICA TROCJEVKA (Čaruga br. 4)
Ili: Mile, Čarugin psihijatar

Imam tri cijevi i najsretnija sam kada su sve tri pune. Tvrdila je birtašica Mica njišući ogromnim sisama što su pratile ritam njenih ruku. Zbog toga su su je zvali Mica Trocjevka. Ona se na to nije obazirala, već bi, vidjevši požudne oči i grabežljive ruke šumskih radnika umazanih blatom s bezbrojnih trupaca koje su tog dana prevalili preko pleća, prislonila prsa na šank od grubo tesanih hrastovih dasaka. Sise, našavši se u procjepu između ostatka tijela i šanka, doslovno bi kipjele iz širokog bijelog oplećka na radost i jad radnika Gutmannove pilane.

Uživala je gledajući slinave šumske i pružne radnike kako bespomoćno zure u izrez koji je dijelio njene podrhtavajuće sise nalik svježe nadignutim hljebovima koji čekaju toplinu krušne peći. Nije Mica bila škrta. Davala je ona šakom i kapom. Najviše za novac. A, znala se ona sažaliti na mlade momke koji su, daleko od kuće mjesece provodili u šumi sijekući gorostasna hrastova debla koja je Salamon Heinrich Gutmann izvozio u Francusku. Ondje su pravili bačve od slavonske hrastovine jer konjak nigdje nije bolje dozrijevao doli u dugama od slavonske hrastovine.

- Mlado je mlado, a dobro djelo je dobro djelo – govorila je. A nekadašnji seoski đilkoši, sada iscijeđeni cjelodnevnim rušenjem debala i njihovim izvlačenjima kroz šumske prosjeke – do neba su bili zahvalni Mici za trenutke njene darežljivosti i mjesecima bi drkali misleći na Micu i njenu raskoš.

Mica Trocjevka nije bila kurva i nitko ju nije smio tako oslovljavati. Bila je na neki poseban način poštovana od tih priprostih ljudi, ubačenih u tisućljetni mrak slavonskih šuma sa kojima je mađarski veleposjednik Gutmann odlučio povećati svoj imetak. Bez obzira što ih je povremeno usrećivala, Micina glavna mušterija bio je Jovan Stanisavljević-Čaruga. Kad kod bi ga put naveo u taj dio Krndije, bilo da se vraćao iz svog rodnog sela, bilo pljačke ili se skrivao od žandara, Čaruga je pohodio Micu s kojom je provodio burne noći, a po odlasku Mica je bila zadovoljna, a u unutrašnjem džepu svojih krilaca imala je dinara dostatnih za novu krčmu. S takvom zaradom nisu se mogle pohvaliti ni najskuplje zagrebačke kurve.

- Mica mi pruža ono što mi ni jedna žena do sada nije - govorio je Čaruga svojim „tićima“.

- Ima u njoj nešto - znalački je klimao glavom Drago Kovačević, čovjek herkuleskog stasa, bikovskog vrata i glavurde tako velike i tvrde da je s njom mogao klade razbijati.

- Al', vrijedi li baš toliko, harambašo? – neoprezno upita Prpić Mali.

- Čaruga se smrknu. Nije volio da mu se proturječi, a kamoli spočitava kamo troši opljačkani novac.

- Novac je da se troši. Ionako ćemo umrijeti u čizmama i nikome ga ne nemamo ostaviti - odgovori Čaruga ciljajući na Prpićevu pohlepu za novcem i njegovo sakupljanje kao da će doživjeti duboku starost.

- A Mica - tu se Čarugi lice pomalo ozari - budi uvjeren zaslužila je svaki novčić. Znaš li ti vole neuki da nije važno samo jebati. To možeš svagdje. Važnije je da te žena razumije. Da te sluša, pa čak i savjetuje – tiho, kao za sebe, nastavi Čaruga.

Nastade tišina. „Tići“ su uvidjeli da o Mici ne mogu razgovarati no samo lijepo jer je Čarugi nekako smutila glavu. Znali su da Jovo tuca po cijeloj Slavoniji, uzima milom i silom i rijetko se kojoj vraća dva puta. Ali Mica Trocjevka bila je nešto drugo.

- Sjećate li kada smo bili u Vinkovcima u kupleraju – odjednom veselo prozbori Šimić. Družba zadovoljno zagraja jer je to bio seks gdje je bilo više ženski no „tića“ tako da su mogli birati i izmjenjivati. Doslovce, bio je to grupnjak u kojem se nije znalo tko koga ševi. Bančilo se tu do slijedećeg podneva, a na vratima je visio natpis kako je kupleraj zatvoren „zbog renoviranja“.

- E, bogami smo ih renovirali. Neće im trebati remont barem godinu dana – hvalisavo će Stevo.

- Nije li ona njiova šefica, Magda, bila dobra. Nako namirisana, ucifrana nimalo nije zaostala za svojim duplo mlađim curama? - upita Čarugu Prpić Mali.

- Je, dobra je bila-muklo će Čaruga.

- Bolja od Mice?
- Marš u materinu, sad ću te ubit-skoči Čaruga, a crne mu oči blješte, ubijaju.

- Društvo zamuknu znajući da s Čarugom nema zajebancije. Bio je u onom stanju u kojem lako poteže pištolj i tad ne gleda tko je. Svi su šutjeli, dok je Čaruga stajao razjareno otpuhujući i čekajući da se netko oglasi kako bi iskalio svoj bijes. Nikome nije bilo jasno što to vidi u Mici Trocjevki da je ne smiju ni spomenuti. Nitko se nije usudio niti pomaknuti, a kamoli išta prozboriti. Čaruga postaja još neko vrijeme, a onda otpuhnu, vrati se do svog ležaja, pokri se gunjem i nakon nekog vremena zaspa. Njegov primjer slijedili su i ostali, tako da šumsku brvnaru uskoro ispuni složno hrkanje „Gorskih tića“.

- Spavaš li? - tiho upita Mile Rupčić Matu Krmpotića.

- Skoro - sanjivo, šaptom odgovori Mato.

- Znaš što ja mislim o Čarugi i Mici?

- Što?

- Ma, stalno mi je prid očima Čarugino djetinjstvo. Znaš, njegov ćaća Prokopije oženijo se nakon smrti Čarugine mame Ike s drugom ženom. Čaruga je tad imo deset godina i nikada nije prežalio mater. Pa, ja mislim da ga Mica, nako podsvjesno podsjeća na Iku. Zato on snjom nako priča i sluša što ga ona savjetuje.

- More bit-odgovori Mato. A znaš što ja o svem mislim“

- Što?

- Jebe mi se i za Micu i za Čaruginu mladost. Vodi računa kako skupit što više novaca i što dulje ostat živ- reče Mato, okrenu se na drugu stranu i uskoro zahrka. Jedino je Mile ostao budan gledajući dugo u prašnjavi svod brvnare.

Mica Trocjevka bila je energična, osorna žena. Rano je obudovjela i sama se morala probijati kroz život koji se u sebi nosio ratove, bjegove, neimaštinu…. Život je bio jeftin, prostituiralo se s njim, lepršao je poput otkinuta lista, prepušten vjetrovima i zračnim strujama. Što su one bile jače, toliko je bio u zraku. Čim utihne, padao je na zemlju pregažen ljudskim nogama, životinjskim papcima. Za opstanak se valjalo boriti. Svim sredstvima. Tu za poštene nije bilo mjesta.

Mica se zaposlila na Gutmanovoj pilani radeći sve i sva. Od kuhanja, spremanja, istovara trupaca s vagonetića, a po noći je tijelom opsluživala poslovođe i predradnike. Za dopunsku i nižu tarifu znala je otići i u barake šumskih radnika. I tako je sakupila pristojnu sumu novca s kojom je nedaleko Ferićanaca u jednoj staroj brvnari otvorila birtiju „Kod Mice Trocjevke“.

- Imam tri cijevi i najsretnija sam kad su sve tri pune!- govorila je brišući čaše iza šanka sastavljenog od grubo tesanih hrastovih dasaka. Dvojica supijanih šumskih radnika Gutmanove pilane slušali su zakrmeljenih očiju, klimajući glavama u znak odobravanja.

- Ajde, vas dvojica ni sebi čašu ne bi mogli napuniti, gamadi pijana-siktala je Mica, promatrajući njihove mršave, teškim radom osušene likove i alkoholom ispijena, neobrijana lica.

- Naguzi se, pa da vidiš - ljutito će onaj manji, pogođen u svoju muškost.
Na njegove riječi, sudrug ga munu poluraspadnutom vojničkom cokulom u cjevanicu dajući ma znak da zašuti jer s Micom se nije moglo tek tako razgovarati. Znalo se i Mica nije krila, da kod nje voli zaći Čaruga kad kod bi prolazio tim krajem. Oduvijek ga je neodoljivo privlačila ta krupna, 15-ak godina starija žena koja mu je, kako je pričao „pružala sve ono što mu ni jedna žena nikada nije pružila. A zalazio u javne kuće, tucao žene profesionalke, udane, ostavljene, rastavljene, udovice, snaše i dame… I niti jedna mu nije pružala ono što mu je Mica koristeći svoj raskošni talent darežljivo davala. A Mica je, s obzirom na godine i vrijeme provedeno u prometu prelazeći iz ruke u ruku, bila dobro uščuvana 40-nja, bujnih prsa, široke stražnjice s kojom je i te kako znala baratati.


/Bećar/