[Uvod]   [Brod na Savi]   [Most]   [Sava]   [Od granika do granika]

Samo dva put tjedno lađe C.K. Privilegiranog parobrodarskog društva u Beču (DDSG) pristajale su na liniji Zemun - Sisak i u Brodu, nedjeljom iz pravca Siska, srijedom iz Zemuna. Njihov gusti dim vidio se već od Poloja i tamo od ušća Ukrine u Savu, a kada je bradat i kapetan snažno povukao parnu trubu, čopori bosonoge djece trčali su na obalu i do Agencije, da vide ladu »Galatea«, ili »Czigo«. Građanska klasa u Brodu nalazila se tek u procesu formiranja. Njeni glavni predstavnici su zanatlije i trgovci, uglavnom Nijemci i Cincari.

Trgovački registar iz 1878. godine bilježi u Brodu 86 trgovaca, a Obrtnički registar iz 1877. godine 223 obrtnika. Najviše je bilo opančara. A, onda dolazi razvojačenje Vojne Krajine (1873), dvije godine ranije ukidanje Slobodnog vojnog komuniteta Brod i proglašenje Broda na Savi gradom (1871), zatim dolazi okupacija Bosne i Hercegovine i pomak granice sa Save na Drinu.

General feldzeugmeister Josip barun Filipović upravo je Brod na Savi uzeo za polazište iz kojega je pontonima prešao u Bosnu. Brod je tih dana bio pun vojske. Stara tvrdava, gradena za Karla VI i već iznajmljivana brodskim trgovcima za skladišta, opet je osjetila dane slave.

Napredak Broda poslije okupacije Bosne i Hercegovine i izgradnje željezničkih pruga: Dalj-Vinkovci-Brod (1878), gradnje željezničkog mosta preko Save (1880) i pruge Brod-Sarajevo (1882), ogledao se u porastu stanovništva i snažnijem razvitku trgovine i robnog prometa.

Ubrzo će Brod na Savi postati poznat u cijeloj Monarhiji po velikom mostu preko rijeke i vezi sa Bosnom. Tu se presjedalo sa pruge normalnog kolosijeka na uski kolosijek, a još češće provodila bar jedna noć u brodskim svratištima, prije odlaska u novoosvojene krajeve. Brod je bio vrata Bosne. Zato kažemo, Brod je na okupaciji profitirao.

Trgovci se obogatili i stali u dotad prizemnom, drvenom Brodu zidati velebne palače evropskog standarda u stilovima historicizma. Tada se formira Jelačić plac, jedan od najvećih i najljepših trgova u Hrvatskoj, a bogati građani se natječu koji će veću i ljepšu palaču podići. Na placu su tri Radosavljevićeve kuće, Kohnova, Brlićeva, Rakasovićeva, Lackovićeva, D'Elije, dva elitna svratišta, Benčevićeva »Crvena kuća« i Jarićeva »Žuta kuća« i ponos Brodana, Građanska učiona, kojoj je kamen temeljac položio gradonačelnik Jakob D' Elia (1874). Na sve strane se gradi. Primat Banskoj ulici (danas Starčevićevoj) preuzima Široki sokak koji sada nosi vladarevo ime, Franje Josipa ulica. I tu se dižu kuće istog sjaja: Merkadića, Tassovca, Horvata, Benčevića, a velikom sinagogom, sa dva tornja, diči se brodska židovska zajednica, koja u životu grada ima sve značajniju ulogu.

Do 1890. godine grad će narasti na 6.539 stanovnika i postati najznačanije naselje od ušća Une u Savu kod Jasenovca do Zemuna. Zlatno je to doba Broda na Savi, posebno vrijeme načelnikovanja Dragutina Piskura (1895-1901), koji je naslijedio Stjepana pl. Horvata. Brod na Savi je sjedište kotarske oblasti (od 1872), tu je kotarski sud i porezni ured, carinarnica, . . . Od 1870. godine nastaju i prva industrijska poduzeća, pivovara, ciglane, pecare. 1875. godine sagrađena je i treća ciglana, vlasništvo Toffolinia. Prvo veće industrijsko poduzeće bio je parni mlin »Merkadić i Tasovac« (vatrenka), osnovan 1880, jedan od najvećih parnih mlinova u to vrijeme u Slavoniji. Preko Broda ide i veliki transport drvene grade, zbog eksploatacije šuma u Bosni.

Prva pilana u Brodu na Savi utemeljena je 1899, pod naslovom »Parna pilana za izradu liesa« d.d., kasnije je to tvornica »Slaveks«. Razvitku drvne industrije u Brodu pogoduje obilje jeftine radne snage, te dobra povezanost željeznicom i plovni put Savom. 1904. godine osnovano je veliko poduzeće »Slavonija« d.d., te uz pilanu podignuta tvornica namještaja, furnira i parketa. Tako Brod na Savi početkom 20. stoljeća dobiva postepeno industrijski i prometni značaj, dok je slabila njegova funkcija zanatskog i vojnog središta.

Prvi svjetski rat prekinuo je napredak grada, ali ubrzo po stvaranju nove države, Južnih Slavena, položaj Broda na Savi i njegova prometna povezanost postali su prednost koju uočavaju mnogi, pa su dvadesete godine opet »zlatno doba Broda«. Industrija naglo napreduje, niču nove tvornice: Tvornica kovinskih predmeta i pokućstva od željeza, tvornica rublja, tvornica drvenih kuća »Jugo-Henč«, tvornica »Tubus« d.d. parnih kotlova i parnih cijevi i kruna svega, 1921. godine podignuta, »Prva jugoslavenska tvornica vagona i mostova«. Podiže se Palača Prve hrvatske štedionice, Benčevićeva palača i Hrvatski dom.

1921. godine Brod je imao 10.621 stanovnika.
Brod na Savi se tih godina i ludo zabavljao. Zabavu za zabavom, koncerte, čajanke, prireduju elitni hotel »Central«, svratišta: »Tri gavrana«, »Jankomir«, »Evropa«, restauracije: »Kasino«, »Zeleni dvor«, »Velika pivana«, ... Brodske dame, oslobođene specijalnih »Zita« steznika, plesale su po uputama g|e. Ane Funk, vrsne učiteljice plesa, Shimmy, Fox-Trott, Boston, Van-Steep,..

Igrao se tenis, a na Vijušu gledale konjaničke trke koje je priredivalo Kolo jahača »Ljudevit Posavski«, ... Ali, ubrzo dolazi ekonomska kriza koja će pogoditi mnoge . . . Taj Brod više se neće zvati Brod na Savi. Aktom Gospodina Ministra unutrašnjih poslova, rješenjem svojim od 29. svibnja 1934. III. broj 16144. Brod na Savi promijenio je ime u Slavonski Brod. Pred Vama su razglednice tih »zlatnih vremena Broda na Savi«, one govore više od pisane riječi. Knjigu smo dopunili člancima i oglasima iz brodske štampe tog doba, i ponekom originalnom fotografijom onog dijela grada koji se nije našao na razglednicama.

No, ovo je samo uvod onome, što Vam želimo knjigom o Brodu na Savi reći.

[Uvod]   [Brod na Savi]   [Most]   [Sava]   [Od granika do granika]