
Stolnjak, krajevi - čela ulagana na grožđe, vl. Vera Vučinić-Zagarina
iz Donjeg Slatinika

Stolnjak - slobodanska bora, vl. Vera vučinić-Zagarina

Ulagani peškir na kruške, tkanje prostiš, vl.Marija Ružičić
iz Donjeg Slatinika
|
Danas se najviše tka prostiš - bijelo tkanje, otkano s
pamukom po 60 ili 80, kojem su u pravcu osnove usnovane
deblje niti pamuka - bičevi, šibe, obično
po tri na pravilnim razmacima od 3 do 5 cm. Upotrebljava se
za stoljnjake i ponjave - pokrivače kojima se zastiru kreveti.
Ako se u prostiš utkivaju - ulažu
raznobojni motivi s pamukom u boji (ruže, grožđe, kruške, šljive,
tulipani, karanfili...) to se tkanje upotrebljava za ručnike - peškire,
stoljnjake, salvetice.
Ulaže se s pelgarnom - pamukom u boji, na daščicu koja
podiže razbrojene niti natre.
Ulagani peškiri, stoljnjaci, ponjave, dio su djevojačkog ruha.
Ponjave se rade u paru, stoljnjaka od svake vrste po jedan, a
peškira djevojka za udaju mora imati i do šezdeset. Te će
peškire djevojka pokloniti u prošnji, zarukama i svadbi.
U prošnji daje tri peškira, momkovoj majci, njegovom tati i
bratu, ili sestri onima koji dolaze u prošnju, Na zarukama,
već prema tome kolika je momkova rodbina, podjeli 30 do 35
peškira, a u svadbi: kumu, kumi, starom svatu, starosvatici,
djeveru, momkovom ocu i materi, didi, baki, djetetu koje joj
stavljaju u krilo... najmanje 15 peškira.
|