Branimir Pešut, novi stari ravnatelj Galerije umjetnina Grada Slavonskog Broda

Gospodine Pešut, krajem 2009. ponovno ste izabrani za ravnatelja Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda. Kakva su Vaša iskustva iz prethodnog mandata i što ćete inovirati u sljedeće četiri godine?

Branimi Pešut: Otvorenjem stalnog postava Galerije „Ružić“ 15. lipnja 2004. godine započelo je novo razdoblje u radu Galerije umjetnina grada Sl.Broda jer ovim činom konačno je dovršen projekt čija je dugogodišnja realizacija iziskivala znatna sredstva, vrijeme i napore djelatnika Galerije, te je konačno činom otvorenja javnost dobila uvid u veličinu i značaj ovog postava suvremene hrvatske umjetnosti, ne samo za grad Brod, već i za cijelu Hrvatsku jer ne zaboravimo to je vrijeme u kojem nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu još nije bila izgrađena, a Moderna galerija nije imala riješen novi postav. Značaj galerije Ružić u Brodu je u vraćanju kulturnog identiteta u Brod (Šimat Banov) u „grad bez stila“ kako ga opisuje Dubravko Jelčić.

Likovne izložbe koje se organiziraju u prostoru Galerije „Ružić“ imaju u osnovi dvostruku zadaću- predstaviti umjetnike i istovremeno podsjetiti publiku na postojanje stalnog postava i staviti svaku povremenu izložbu u korelaciju sa cjelokupnim prostorom i stalnim postavom.Činjenica je da je primarnost promocije postava neupitna, stoga je svaki novi umjetnički projekt mjesto susreta sa živim Ružićem kao i umjetnicima koji participiraju u ovom postavu kroz svoje djelo. Upravo se i izlagačka politika mora, po mom mišljenju bazirati na smjeru koji je odredio pok. Ružić, odnosno da se potpunije predstave opusi umjetnika koji su zastupljeni u stalnom postavu, ali i i oni autori koji slijede Brankovu poetiku . To se do sada i činilo, a nadam se i u buduće. Prostori su poznati; svaka nova izložba u „Beciću“ ili izložbenom prostoru Galerije „Ružić“ je bila ujedno hommage Branku Ružiću. Ružić je uostalom i sam na neki način „odredio“ vrlo visoki standard autora koji izlažu. Prošle godine imali smo sjajnu seriju izložaba iz fundusa Ružićeve galerije od Zagreba, Samobora do Klanjca čime smo i obilježili 90. obljetnicu Brankova rođenja.

Od trenutka otvorenja stalnog postava djelatnici Galerije bili su svjesni činjenice da prostor Galerije ne smije biti nikakav memorijalni centar i da uz činjenicu da pored stalnog postava, postoji i prostor, koji dodouše isprva za to nije bio planiran, za povremene izložbe, manjeg, komornog opsega, idealan za multimedijsku djelatnost, projekcije filmova, za čiju svrhu je nabavljena adekvatna tehnika, prijenosni kompjutori, digitalni projektori, ekrani i zvučnici itd., čime su se stvorile pretpostavke za konačno pokretanje i Multimedijalnog centra.

Pored navedenoga tu treba spomenuti i niz drugih događanja od promocija knjiga i predavanja povjesničara na koje sam posebno ponosan jer smo imali izvanrednu suradnju sa Institutom za povijest umjetnosti iz Zagreba. U „Ružićki“ su gostovali: Željka Čorak, SandraKrižić Roban, Ive Šimat Banov, Nikola Albaneže, Ljiljana Kolešnik, Ratko Vučetić, Stjepan Lončarić... sve sjajna imena i vrsni teoretičari i povjesničari.

Po prvi puta je prošle godine ugošćena i izložba triju stranih autora i to iz Izraela u suradnji sa izraelskim veleposlanstvom. Izraleski veleposlanik g. Meirom je izložbu i otvorio što je bio značajan presedan i događaj za povijest Galerije ali i našega grada.I dalje ćemo proširivati suradnju sa galerijsko muzejskim institucijama, a u vrijeme mog mandata ostvarena su više od trideset, da ih sada ne nabrajam.

Poznat je Vaš angažman, kao i prethodnog ravnatelja akadem.slikara. Predraga Golla, koji Vas je podržao tijekom izbora za novog ravnatelja, na tradicijskom slikarskom mediju akvarela, kao i na njegovom osuvremenjivanju. Okušavate se i kao slikar akvarela, iako ste po profesiji teoretičar, povjesničar umjetnosti. Gdje si vidite mjesto u hrvatskim akvarelističkim kolonijama?

Branimir Pešut: Gospodin Goll je izvanredna i nesvakidašnja osoba koja je svojim dugogodišnjim djelovanjem ostavila ogroman trag na profiliranje likovnog, a time i kulturnog obzora našega grada. Vizionar i intelektualac par excellance, Goll je čovjek koji bi mogao funkcionirati u bilo kojem europskom gradu i svaka bi takova sredina mnogo profitirala od osobe njegova formata. Sreća je da se odlučio za naš grad na rubu i da ga ovdje imamo.

Činjenica jest da sam u Galeriju došao na mjesto kustosa voditelja „Kabineta akvarela“ 1999. godine na Gollov poziv i isto tako je činjenica da sam na čelu jedne vrlo ugledne ustanove i ne samo u ovome gradu. Galerija umjetina je prepozanata kao relevantna insititucija koja je priznata i od ULUPUH-a pošto je ispunila sve uvjete koji omogućuju umjetnicima da ispunjavaju svoja zakonska prava kao članovi ove značajne umjetničke asocijacije. Moje mjesto u akvarelističkoj koloniji „Sava“ je osigurano time što sam samo organizator ove kolonije, koja je jedinstvena u Hrvatskoj jer je jedna od najstarijih kolonija, a ove godine slavi 30. obljetnicu svoga djelovanja.

Izložbe Kabineta akvarela koje uključuju redovne izložbe akvarelističke kolonije „Sava“koja se odvija u lipnju, a ove godine okuplja jubilarni 30. saziv pokazuje kako je moguće jedan likovni projekt održati vitalnim i to u vrlo specifičnom mediju akvarela.Važnost kolonije „Sava“ je priznata i prepoznata od strane umjetnika i povjesničara (Likovna enciklopedija Hrvatske –natuknica „likovne kolonije“), kao jedne od najduže živućih likovnih kolonija s respektabilnim fundusom radova koji se svake godine povećava radovima sudionika kolonije, otkupima i donacijama.Namjera nam je da tu obljetnicu proslavimo probranom izložbom iz Kabineta akvarela u zagrebačkoj galeriji „Izidor Kršnjavi“. Napominjem sa ponosom da je u trideset godina rad ove kolonije kroz nju prošlo preko 250 priznatih domaćih i stranih autora.

Pored organiziranja kolonije Galerija umjetnina nastavlja sa prezentacijama akvarelističkih opusa u ediciji „Suvremeni hrvatski akvarel 19. i 20. stoljeća“ kao i sa suorganizacijom triennala hrvatskog akvarela sa kolegama Gradskog muzeja Karlovac. Projekt od izuzetne važnosti u vremenu „posrnulog“ slikarstva, jer promovira kroz vodeni medij na razini puno većoj od dva grada, na onoj republičkoj, likovno djelo i reafirmira sliku i slikarstvo. U početku triennale se organizira samo u Brodu i Karlovcu, da bi kasnije stigao i do Zagreba (galerija MORH-a „Zvonimir“) i Šibenika (Galerija „Sv Krševana). Stoga moj slikarski angažman podređen je prije svega osobnom profesionalnom radu. Ja sam slikar amater i premda sam član HDLU-a moj posao moraju biti prije svega drugi autori kojih je mnogo i nitko od njih ne smije biti zaboravljen. Bilo bi zaista pitanje mjere i dobrog uskusa ako bih si nastojao praviti prostor i reklamu zloupotrijebivši činjenicu da sam na čelu jedne javne, a nikako privatne kulturne institucije. Takav negativni primjer zaista ne bih htio biti premda ih ima...Mnogi moji kolege kustosi, kojih nije mali broj, pomalo stvaraju, ali se za njihovo djelo vrlo malo zna, tako i moje likovno djelo bolje neka sačeka...

Gospodin Goll se vrlo intenzivno bavio propitivanjem i drugih likovnih stilova i medija, primjerice kubizma i geometrijske apstrakcije, pa kakav je Vaš stav prema eksperimentiranju i inoviranju u umjetnosti, u novim elektroničkim medijima primjerice i prema suvremenoj umjetnosti uopće?

Branimir Pešut: Brojne projekcije eksperimentalnog, animiranog, dokumetarnog i igranog filma (Simon Bogojević Narath, Ladislav Galeta, Davor Mezak, Danko Friščić, Frane Rogić, 17. dani hrvatskog dokumetarnog filma, Festival jednominutnog filma iz Požege ,Noć muzeja, filmovi po izboru režisera Zorana Sudara...a tu su i Margareta Kern, Darija Žmak, Antonija Čačić, Vlasta Delimar i niz drugih koji su se predstavili prošle godine u našim prostorima), pokazale su da interes za ovu vrstu umjetnosti ima svoju publiku, a istovremeno Galerija umjetnina grada Sl.Broda u jednom trenutku postaje istovremeno i jedinom institucijom u Brodu koja ima u svom redovnom godišnjem programu predviđen ovaj segment vizualnih umjetnosti. Time se ponuda sadržaja likovoj publici značajno proširila, pored klasičnih izložaba kiparstva, slikarstva i fotografije, koje se također odvijaju u prostoru Galerije „Ružić“.

Nuđenjem konstantnog i raznovrsnog programa Multimedijalni centar bi težio ka nadilaženju uvriježene definicije "izložbene" i “filmske” djelatnosti kao pasivnog prezentiranja radova, te su projekti zamišljeni, selektirani i provođeni kao aktivna događanja sa ciljem da oko sebe na kontinuiranoj bazi okupe publiku koja, po tradicionalnim mjerilima, nije tipična muzejsko-galerijska publika. . Ovakvim pristupom izlaženja u susret potencijalnoj publici, prateći njihov dnevni i informacijski ritam i nudeći više raznovrsnih sadržaja obveza i postigli veću posjećenost nego što je to uobičajeno u “elitnim” kulturnim krugovima.

U svome radu multimedijalni centar vrlo brzo bi stvorio široki krug partnerstva sa
- kulturnim ustanovama i udrugama iz Hrvatske ( Multimedijalni centar MAMA – Zagreb, Multimedijalni centar Rijeka, Moderna galerija Rijeka, Institut za suvremenu umjetnost, Galerija Grad – Rijeka, Filmski festival – Požega, s kojim bi se suradnja nastavljala, Filmski institut…) - praktički svim aktivnim inozemnim kulturnim centrima i fondacijama koje djeluju u Hrvatskoj (British Council, Goethe institut, francuski i austrijski kulturni institut, Fondacija Heinrich Boll, Institut Otvoreno društvo …)


Sada ste tek odgovorili na prvo pitanje o tome što ćete inovirati u sljedećem mandatu, hvala. I na kraju, s obzirom da ste dugo godina radili kao profesor u brodskoj Gimnaziji, razmišljate li o dodatnom obrazovanju, kao npr. upisivanju doktorskog studija i znanstvenom radu u visokom školstvu?

Branimir Pešut: Ovoga trenutka to nije izgledno, premda bi bilo poželjno. Vrijeme je onaj element kojega nikada dovoljno nema, jer voditi jednu instituciju koja u prosjeku ima 22-23 izložbe godišnje zahtjeva ogroman angažman i koji značajno nadilazi prosjek u sličnim ustanovama.Svaki novi projekt je novi početak i premda se možda nekom može činiti rutinerski, uvijek je to i početak sa novim autorima i novom borbom s vremenskim rokovima i zadanim novčanim parametrima.Nastojalo se uvijek za manje novca dobiti više programa i to je princip po kojem se i moglo tako mnogo i raditi.

Također ističem s ponosom izvanrednu produkciju popratnog materijala koji prati svaku izložbu. Naša ustanova se ne bavi samo izložbeno-galerijskom djelatnošću u užem smislu, već i izdavačkom, jer brojni katalozi koje smo tiskali od kataloga stalnog postava Galerija „Ružić“, kataloga triennala akvarela i retrospektivnih izložaba pojednih autora zapravo su male monografije i vrlo dragocjene tiskane informacije koje su važne kako stručnjacima tako i likovnoj publici. Nikada nije došlo do kašnjenja tiska ovih materijala i svaka izložba je uredno otvorena uz popratni katalog koji je stigao na vrijeme. A pogledajte samo koliko je broj izložaba i za svaku treba napraviti publikaciju koja uključuje niz ozbiljnih predradnji koje uključuju cijele timove. Pored ovoga vidljivog posla postoji i onaj za javnost manje vidljiv; vođenje zbirki, njihova evidencija, revizije fundusa i niz manjih ili većih tehničkih poslova na poboljšavanju naše djelatnosti; tu za ilustraciju uključujem i nedavno otvaranje stalnog postava Doma Dragutina Tadijanovića, koji za javnost još nije u potpunosti otvoren zbog niza tehničkih pretpstavki koje još treba riješiti; od popisa knjižnog fundusa do sustava osiguranja.

Posao u galeriji je takav da mora podlijegati sudu i kritici javnosti i stoga neprestano morate činiti sve da ga radite najbolje i najprofesionalnije što možete.On ne ostaje zaključan u uredu. S njim liježete i s njim se budite; uz vas je i dan i noć!



mr.sc. Vesna Srnić,
urednica media-via.info portala