PAKISTAN - Tomislav Vitolić, Brođanin koji putuje po Dalekom Istoku javio se opet iz Pakistana u svom blogu Hippie Trail. Web stranice i fotke Tomislava Vitolića sa puta možete naći ovdje: flickr.com/photos/tomvito i
tomvito.com.


Foto (c) T.Vitolic, flickr.com/photos/tomvito



Peshawar-Lahore-Indija ZIV SAM i ne bole me vise usi :)
12.01.2008., subota

Peshawar sam napustio dan nakon eksplozije u kojoj je poginulo 50 ljudi. Nasao sam utociste u gradu Lahore, na istoku Pakistana i dosta blizu granice s Indijom. U malenom hostelu s imenom Regale Internet Inn konacno sam malo dosao sebi sto se zdravlja tice a i dobro mi je doslo drustvo ostalih backpackera.

Nakon tri mjeseca putovanja i bolesti mi se jednostavno nije dalo pisati blog, sorry svima koji su nestrpljivo cekali. :)

Lahore kao grad je zanimljiv po tome sto se osjeca utjecaj Indije. Zene vise ne nose feredje kao u ostalim dijelovima zemlje, hrana i klima su drugaciji. Nije mi bilo do turistickih obilazenja raznih znamenitosti pa sam se odlucio za ljencarenje na terasi i ispijanje cajeva i kave koju nisam okusio dugo vremena. Vlasnik hostela se zove Malik, u Pakistanu je poznat kao novinar i dugogodisnji suradnik Benazir Bhutto, prve pakistanske premijerke koja je ubijena u atentatu u 150 km udaljenom Islamabadu.
Taj dan smo znali da vise nista nece biti kao prije. A okupila se zanimljiva ekipa, par Francuza, par Australaca i Tamara koja je dosla iz Srbije na docek Nove godine u Lahore. Nedugo nakon sto je vijest objavljena, sve glavne TV postaje su prikazivale samo jedno. Trgovine su zatvorene a dosadni prodavaci s ulica su nestali bez traga. Proglasena su tri dana zalosti koja su me vise podsjecala na kriznu situaciju i iscekivanje rata. Ulice grada su bile puste, na svim glavnim krizanjima samo naoruzani policajci. Malik nam je rekao da je bolje da ne idemo nigdje pa smo iduca tri dana proveli gledajuci TV i suncajuci se na terasi, u iscekivanju sta ce se dogoditi.

Hostel je napustilo nas osmero u isto vrijeme. Pola ekipe s taksijem, pola s riksom. Voznja do granice traje kojih pola sata a nakon toga slijedi detaljan pregled prtljage i svega sto bi eventualno mogao sakriti u hlacama ili ispod majice. S indijske strane je dosta bezbolno, samo pregled viza i lupanje zigova.

>> tomvito.blog.hr - Hippie Trail







/SBOL WebDesk/