Podvinjci ovoga vikenda podsjetiše zbog čega ih u okolnim mjestima i Brodu nazivaju "pekmezarima" pokazavši pred oko pet tisuća posjetitelja kako se može napraviti kulturni događaj s obiljem pjesme, nastupima 12 kud-ova, konjskim zapregama, narodnim običajima, vatrometom i koncertom Slavonskih lola i Šimom Jovanovcem.

Mojoj diki brci od pekmeza
diko moja ti si iz Podvinja!

- pjevale su vragoljaste snaše miješajući šljivov pekmez, na manifestaciji "Svila šuška šlingeraj se širi, a Podvinje po rakiji i pekmezu miri".

Ivan Crljen uz pomoć svojih Podvinjaca na mjesnom Trgu je sagradio pravo malo seosko gazdinstvo s eksponatima starim više od sto godina. Sakupljao je to i kupovao Crljen po paurskim selima, a najveći dio u Djedinoj Riki i "preselio" na podvinjski trg. Tu je bio "ambar, pojata, svinjac ili kočaja za prasenje prasadi, seoski bunar, živinarnik ograđen ležećim pleterom i "stubočcem"... Uzidao je Crljen i pravu krušnu peć-zemljaru, s zemljanim ciglama zamazanim mješavinom zemlje i žitne piljevine. Peć je odmah isprobana, a u hipu pojedena pečenka dokazala je da dobro radi. Jedino što Podvinjac dr. Jerković, predsjednik brodskog Gradskog vijeća nije imao vremena dočekati pečenku već je s "ambara zarezao komad viseće slanine i u slast je smazao. Nije mu smetalo što je "eksponat" star barem desetak godina. - A, doktor je pa će si, ako mu zatreba, znat pomoć - šeretski je komentirao Crljen. No, već slijedeći dan, živahni i zdravi predsjednik pokazao je da mu je prijala "sapunjara" dok je u društvu gradonačelnika dr. Joze Metera jeo domaći kruh namazan pekmezom.
Nije jenjavala pjesma Nene Iličić i ostalih snaša koje su dijelile pekmez i starom i mladom, dok su oni stariji iz rakijskih kazana čekali da procuri vruća, "luda" šljivovica:
Jeste"l čuli što se dogodilo,
U Podvinu pekmez zagorio!
U Podvinje išo" sam kolima
Točak zeza nemamo pekmeza!

Kroz pjesmu podsjetiše zašto Podvinjce zovu "pekmezarima". Prema rpiči, prije 70-80 godina u nestašici kolomasti za kolske osovine, Podvinjci su svoja kola podmazivali šljivovim pekmezom. No, po vrućini pekmez bi se razrijedio pa bi po povratku iz Broda kolski kotači toliko škripali da se škripa kola čula na daleko. I tako prozvaše Podvinjce pekmezarima. Čak je i književnik Slavko Kolar napisao novelu "Pekmezari" kako bi se narugao i osvetio Podvinjcu Josipu Staziću (s kojim je bio u nekim privatnim sukobima), nekadašnjem gradonačelniku Petrinje i sudioniku u atentatu na bana Cuvaja.

I tako, te selske rugalice Podvinjci se sjetiše i po zamisli upornog i neumornog Antuna Prislingera (72) s puno truda i ljubavi pretvoriše ju u rijetko viđenu kulturnu manifestaciju.

Tekst i foto: Tena