Kad mu se prije devet godina rodio sin, tata Zdravko ga je kako kaže "štosa radi" slikao kraj notebooka. Nije ni slutio da će se malac notebooka čvrsto prihvatiti čim prohoda i uskoro pokazujući odraslima svoje uratke, govoriti "to je jednostavno i nema se tu šta objasniti". Matija Marić, učenik 3.a razreda osnovne škole I.G.Kovačić iz Slavonskog Broda, prodao je svoj program za SMS glasovanje lokalnom radiju, osvojio prvo mjesto s tim radom na županijskoj informatičkoj smotri i pobijedio starije konkurente na natjecanjima iz informatike.

Sa malo više od dvije godine Matija je počeo učiti pisati i čitati a od četvrte godine su mu omiljeno štivo dječje enciklopedije kojih danas ima već desetak. Već nekoliko godinu uči engleski u "Društvu naša djeca" po programu koji polaze stariji od njega. Računalima rukuje kao od šale od četvrte godine. Brzo je naučio "rasturiti" Windowse ali i sam sve popraviti a kada je krenuo u osnovnu školu mami je pomagao u savladavanju Office-a, učio ju kako organizirati mape, prečace i drugo pa je ona to brzo naučila. Kada je imao 6 godina novinari INFO Trenda i Klika su pisali o njemu kao "čudu od djeteta na Info sajmu" pa se tako našao na naslovnicama zajedno s vijestima o novoproglašenim predsjednicima Mesićem i Bushem i Ivom Majoli koja je osvojila turnir. Novinarima Jutarnjeg je dao interview pa je cijela Hrvatska čitala o "malom kompjuterskom genijalcu iz Slavonskog Broda".

Matija je odličan učenik 3.a razreda osnovne škole I.G.K. u Slavonskom Brodu, voli tenis i kao svi njegovi vršnjaci ima prijatelje s kojima se druži u slobodno vrijeme. U igri s računalima prešao je jako brzo u kreativnu fazu a s 9. godina već je prodao svoj softver. Zadnje tri godine zaokupljen je programiranjem u VB-u, a od prošle godine počeo je koristiti i SQL bazu. Prvi radovi su mu bili programčići poput: "upiši JMBG a ja ću ti kazati da li si muško ili žensko i kada si rođen", pa onda "Termometar", "Lopta", "Kuća"... Skidao je sa mreže free source, zavirivao u kodove tatinih projekata i na tome učio. Sve do čega dođe gleda, proučava, pa onda mijenja i pravi iz toga nešto novo.

Kada je u školi trebalo odabrati slobodne aktivnosti htio je "samo informatiku i ništa drugo". No, za profesore koji vode te aktivnosti bio je "premlad". Rekli su mu što i njegovoj prijateljici Dori iz istog razreda, koja se nakon TV emisije Dizalica proslavila svojim e-zinom NextG kao najmlađa online urednica u Hrvatskoj, kada je htjela u informatičku sekciju, "pričekaj još koju godinu, to je za malo starije".

Nakon insistiranja, profesor ga je ipak pozvao da malo vidi što to rade stariji učenici pripremajući se za takmičenje iz informatike ("u čemu će za koju godinu i on moći sudjelovati"). Drugi dan profesor Bagarić je nazvao Matijina oca hvaleći malca: za pola sata savladao je osnove Qbasica a mogao bi ipak možda i na natjecanje iako to nije po regulama. Svakim danom čuđenje u ekipi koja se spremala za natjecanje je bilo sve veće. Mali, iako nema znanja iz matematike kao učenici osmog razreda, "tukao" je bez problema starije klince logikom i jasnim preciznim razmišljanjem koje brzo vodi prema rješenju zadatka. Na školskom natjecanju iz informatike, najmlađi u konkurenciji učenika od petog do osmog razreda, Matija iz 3.a je skupio bodova koliko svi drugi zajedno.

Nakon tog uspjeha, profesor Bagarić predlaže Matiji da napravi neki rad za županijsku informatičku smotru iako ga komisija možda neće primiti u konkurenciju za nagrade (jer je premlad). Matija je prihvatio izazov i napravio rad kojim je zaprepastio i svoje učitelje pa i poneke IT znalce. Njegov program za SMS glasovanje, lokalni radio je otkupio nagradivši autora umjesto novcem Pocket PC računalom MDA II vrijednosti 5500 Kn. Ne treba ni reći da je Matija odmah počeo za MDA pisati programčiće u VB.Net-u. Program za SMS glasovanje je Matija predstavio na županijskoj smotri i natjecanju iz informatike.

Komisija na natjecanju je nakon prezentacije "Programa za SMS glasovanje" malo zanijemila a kada su se sabrali zamolili su da se računalo opet spoji na projektor da malac objasni neke stvari. Počelo je s provokacijom "Je si li ti to stvarno sam napravio?" a nastavljeno ozbiljnim pitanjima: "Hajde pokaži kako si to radio i objasni detalje. Kako si riješio izdvajanje nevažećih SMS poruka" i slično. Kada je Matija progovorio, zasuo je komisiju rafalnom paljbom detalja, stručno i samouvjereno. Većina prisutnih nije više mogla pratiti što, ne više "klinac kome je možda tata napisao zadaću" nego pravi programer, priča. "Koristio sam tri tabele istovremeno i tri recordseta, dva grida, nekoliko kombo box-ova a ove dvije fukcije koje sam napisao rade ovako ....". Pitanje "je li to tata napravio..." začas bi zaboravljeno a komisija poslije nekog vremena više nije ni smjela previše pitati. Matijin rad je predložen kao najbolji uz još dva iz gimnazije.

Već nakon prezentacije Matija je postao senzacija, svi su ga htjeli nešto pitati. A njemu je to dosadilo i počeo se osjećati nelagodno. Nije imao pojma koliko drugi imaju bodova i nije mu to bilo važno. Premda je bio na takmičenju cijeli dan od ranog jutra do večeri, tri puta je izlazio po diplome i nagrade i svi su ga nešto zapitkivali, nije bio ni malo umoran. Kaže da bi "išao svaki dan na takmičenje, to je - nice party".

Natjecanje u rješavanju zadataka, za koje je Matija ipak dobio dozvolu, bilo je konačni obračun s skepticima. Osvojio je čak dvostruko više bodova od kategorije u kojoj su učenici 7. i 8. razreda.

Kao stručnjak iz IT branše i vlasnik IT firme, Zdravko Marić je ponosan na sina ali sinovo prebrzo napredovanje ga ponekad zbunjuje i dovodi u dileme:

Sjediti pokraj njega dok nešto radi, posmatrati ga kako rješava probleme je, najkraće rečeno, šokantno. Nije stvar u načinu kako koristi alate koje i ja svaki dan koristim, niti u kodu koji on napiše već u tako dubokoj i složenoj logici koju mali ima, to je zbunjujuće za mene. Kada mi pokaže što je napravio a ja zapanjen zamolim "daj Matija objasni tati kako si to riješio, ništa nisam skužio" a on me pogleda u čudu: "a kako da ti objasnim, to je jednostavno tako, nemam ti tu šta objasniti". Seki za pola sata napiše program za unos leksikona u bazu podataka a bratu pokaže kako se u VB-u crtaju forme a onda mu u pozadini stavi malo koda da i on može kazati kako je napravio "PROJEKT". Kada supruga ima problema s računalom više me ni ne pita - tu je Matija. Tako ispada da svi u obitelji učimo od njega. Pitam se što su njegove granice i kako mu pomoći a ne učiniti nešto krivo, jer on je još dijete.

Jedno sam siguran: kada bih danas u firmi imao dva-tri takva inžinjera, kakav će moj Matija možda za desetak godina biti, srušili bi smo svijet, kaže Zdravko.