Kako su ovih dana pisale novine, u samom centru grada, na području istočnog dijela tvrđave Brod, pod zemljom se nalazi velika avio bomba iz drugog svjetskog rata. Lokacija velike bombe je točno poznata, no po svemu sudeći će tu ostati.
Blizu Tvrđave je gusti promet putničkih i teških vozila, jer tu ide sav promet prema graničnom prijelazu na Savi au okolici su stambena naselja, škole, centar županije Brodsko-posavske, turisti se pozivaju na obilazak Tvrđave a djeca se igraju na travnjacima ispod kojih vreba bomba. Neki tvrde da ta bomba nije opasna i bolje ju je ostaviti na miru.

No na širem području grada još ima zaostalih mina iz zadnjeg rata, za razliku od pomenute bombe, na nepoznatim mjestima. Dva - tri kilometra od centra grada neki dan su poginula dva iskusna pirotehničara, Ante Kelić i Siniša Brizar, dok su za mizernu plaću i navodno u ne baš najsjanijim radnim uvjetima (tržišna utakmica na poljima smrti...) radili na razminiranju obale Save. Poginuli su od mine na mjestu gdje su do neki dan ribiči znali gacati po pličaku. Ante i Siniša spasavali su od pritajene opasnosti naše sugrađane, našu djecu, slučajne prolaznike, ribiče, kupače i plivače. Svojim životom spasili su možda mene, vas ili nekog drugog koga je čekala ta mina.

Krivci za bačene bombe i postavljene mine su poslije ratova heroji, uživaju u ordenju, priznanjima i penzijama a žrtve su samo nesretnici koji su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu. Oni koji bi trebali pronaći novac za uklanjanje tih bombi i mina, ljubomorno čuvajući novac iz našeg poreza za potrebe i prioritete koje će sami umjesto nas i bez nas smisliti, u tom ruletu glume neutralce i nemoćnike.

Kada će slijedeća eksplozija pronači svoju slučajnu žrtvu u ovom gradu? Tko je od nas na redu? Koliko dugo ćemo životima nevinih otplaćivati protekle ratove?

Željko Klindžić