Petstotina trideset i osam (538) tamburaša, i staro i mlado iz slavonskih posavskih mjesta, gdje god je hodila noga nestora slavonske tamburaške glazbe čika Šime Seletkovića (86) i njegovih sinova - tvorilo je te predivanjske večeri veličanstven sastav dostojan Guinnessove knjige rekorda.

- Iz Londona su nam poslali propozicije i javili kako bi u klasi nacionalnih instrumenata, sudeći po ovoj brojci, ovo mogao biti najbrojniji orkestar nacionalnih instrumenata na svijetu - kaže Neno, jedan od četvorice Šiminih sinova, koji je i dirigirao ovim orkestrom.


Da li je to novi rekord, dostojan Ginnessove knjige, uskoro ćemo doznati. No, najvažnije je da su Donji Andrijevci te večeri bili svjetsko središte tamburaša, a više od 1500 posjetitelja zajedno s izvođačima pjevalo je "Ej, Slavonijo, zemljo plemenita" i zavjetnu pjesmu "Odavno smo graničari stari". Nije bilo razlike: od dvogodišnje Lucije, Šimine unuke, 20-ak školskih tamburaških sastava od Lužana, Oriovca, Pleternice, Stupnika, Sibinja, Kupine, Slavonskog Broda, Đakova... do Vere Svobode, Slavonskih lola, Šime Jovanovca, Mladih šest, Ele, Marije Pavković... - orila se pjesma. I kanula pokoja suza. Onako od radosti, ali i sjete. I sve pod reflektorima nacionalne dalekovidnice, pred radijskim mikrofonima, pred očima novinarskih pera i fotića svih značajnijih novinskih kuća. Bili su tu i župan Mato Dorić s dožupanima, Mato Gavran, predsjednik županijske skupštine, pročelnici ureda.

Andrijevčanke im to potvrdiše gizdavošću svojih k"o snig bilih nošnji i pjesmom: U Andrijevci k"o u malom gradu/malo nas je al" smo za paradu!

...Uzeo sam violinu staru/što mi čika Šima do/svud se vrata otvaraju/nek se znade to... - pjevao je Tomislav Cindrić (14), sa svojim nekadašnjim Čajkovačkim, a sada Slavonskim biserima, svom učitelju. Inače, Tomislav je i čika Šimin miljenik koji podjednako dobro svira violinu i još desetak žičanih i drugih instrumenata. Bili su tu i oni poznati. Kao Slavonske Lole koje voditelj Branko Uvodić predstavi i najavi kako uskoro obilježavaju 30 godina rada. - Isusa ti, skoro ko Šima - i sam se začudi njihov frontman Darko i zapjeva iz puna grla: Slavonijo, volim te. No, da se Šima ne bi previše "podig"o" te da se zna da i učitelj ima učitelja, pobrinuo se gospodin Vilim Ažman (92) koji je također došao na koncert i koji je prije 65 godina učio Šimu Seletkovića notnom sviranju.

- Završio sam u Sarajevu glazbenu školu, izvrsno sam notno svirao, ali "na sluh" nije bilo baš najbolje. Kod Šime je bilo drugačije. Note nije poznavao ali je "na sluh" znao sve odsvirati. I tako, spojio sam Šimu s notama i eto recepta kako se stvara najbolji tamburaš Slavonije - kroz smijeh priča živahni gospodin Vilim inače Šimin vjenčani kum. Bio je tu i Šima Jovanovac, direktor "Brodfesta", u okviru kojeg je održana "Tamburaška večer obitelji Seletković". Ništa neobično da i Jovanovac nije svojedobno bio Šimin učenik. - Svir"o je bas i znao je ponekad "falit". A vidi dokle je dogur"o! - smije se čika Šima dok zajedno poziraju pred našim fotoaparatom. - Ma, daj što bi ti pis"o. Pa, sve si o meni već napis"o u Jutarnjem. Znaš o men" više neg" ja sam - šeretski se smije Šima ispod oka pogledavajući suprugu Maricu koja ga, kako kaže "trpi toliko godina". Insistiram na obiteljskoj fotografiji. Jer, Šima i njegova četiri sina i kćer Zdenka - svi su glazbeno nadareni. Tako Neno, Kruno i Zdenka predaju na brodskoj Glazbenoj školi "Ivan pl. Zajc" dok su Danko i Vlado "u poslovnim vodama".

- E, kad se sastanemo onda trebaš čut tu svirku - veli Šima. Ne sumnjam jer je Neno priznati glazbeni pedagog dok je Kruno svojedobno svirao s Dragom Diklićem.

I tako, uz pjesmu i svirku proletješe sati i završi službeni dio programa. No, pjesma se nastavi do ranih jutarnjih sati, a kako šokci vole reći "šljive su tresli sve do prvih pet sati slijedećeg dana".


Tena