Na pokladnom jahanju u Sikirevcima prošle nedjelje okupilo se kažu preko 50 slavonskih jahača u organizaciji sikirevačke "Udruge stočara i ratara".
Sikirevčani i njihovi gosti podsjetiše se tako Vojne krajine, kada se s puškom, sabljom i konjem branila Hrvatska i austrijsko carstvo od jatagana i dimiskije. Povorka jahača prođe nekoliko puta sikirevačkim ulicama i sokacima, zaustavljajući se u gazindskim dvorištima, čašćavana ićem i pićem posluženim djevojačkom rukom. Iz jahačevih grla orile su
pisme i bećarci. Na rastanku obvezan stih: Domaćine na svemu ti fala, što je nama tvoja desna ruka dala...

Sjevale su iskre iz asfalta pod kopitama razigranih konja, plavili se šokački štrikeri, svjetlucali kožusi s ogledalcima, po konjskim sapima udarale konjaničke torbe...

Vrela konjska krv, sapinjana ovih zimskih dana u štalama - našavši se na
otvorenom, kipila je na sve strane. Napinjane su dizgine i ulari, ne bi
li se obuzdali žeravi željni trka i slobode. Tako nastrada i jahaČ Đuka
Ćosić dok je jahao na svojoj kobili, kopitama ga udari susjedov
pastuh. Puče noga "k"o staklo" a nesretni Đuka svoje jahanje završi
u bolnici. Konjaničika povorka (naviknuta na takve i slične nezgode)
nastavi s obilaskom sela uz pjesmu - Kad se Šolja rakije narolja / onda
Šolja radi što ga j" volja; Tri sam majko podero kaputa /steruć krevet
curi pokraj puta; Udarilo rudo na dvi dorke/ a na mene garave divojke!

I tako, jahalo se, pjevalo, dok se nisu umorili i jahači, i
konji, a i sunce koje je zalaskom iza sikirevačkih utvaja najavilo
smiraj dana, otpraćajući konje do štala, a jahače do stolova punih jela
i pića prepuštajući ih noĆi i zimskoj mjesečini.

Tena