Za dozrelu životinju u uzgoju, može se postići cijena u prosjeku 50,00 DEM po komadu, a za kvalitetnije primjerke i više. Uzgoj činčila je jednostavan. Zahtijeva malo zračnog i grijanog prostora, hranjenje i čišćenje se odvija periodično, pojenje je automatizirano. Najveće ulaganje je u opremu i početna matičan legla činčila. No, cijena na tržištu i siguran otkup, dovoljan su poticaj za ozbiljnijeg uzgajivača.

Organizaciju uzgoja u Republici Hrvatskoj nosi čakovečko poduzeće Chinchille, koje je jedno od najvećih, ako ne i najveće poduzeće i Europi takve vrste. Jedna od najvećih prednosti u uzgoju činčila jest siguran otkup, koji se organizira svaki mjesec. Naime, kod sklapanja ugovora Chinchilla se obvezuje da će životinje otkupljivati po 33 dolara. Nakon tri godine svaka životinja se procjenjuje, pa otkupna cijena može biti veća, ali i manja, što ovisi o trudu i znanju uzgajivača. Južnoamerička činčila ezgotični je glodavac podrijetlom iz Južne Amerike, a pripada u porodicu miševa viskača. Kao stepska životinja, glodavac, hrani se biljem i vrlo je otpoma. Pripada u noćne životinje, danju miruje, a aktivna je i hrani se noću.

U prirodi je došlo do njezina gotovo potpuna istrebljenja, jer južnoamerička činčila ima najfinije krzno od svih sisavaca. Njezina je dlaka izrazito meka i rastrasita. Standarna boja jest tamnije siva po leđima, a prema trbuhu svijetlosiva do bijela.

Krzno južnoameričke činčile spada u red triju luksuznih krzna, i treće je po skupocjenosti na svjetskom tržištu krzna, a ujedno i jedino od njih koje se može uzgojiti farmski. Da nije bilo američkog inžinjera EM.Champana, koji je 1923. godine izdvojio iz prirode nekoliko još preostalih činčila i započeo ih uzgajati na farmi, pitanje bi li svijet imao da zadovoljstvo poznaje ovu visokovrijednu i interesantnu životinju. Stoga uzgajavači činčila nisu samo proizvođači krzna, nego i oni koji održavaju jednu životinjsku vrstu.

Uzgoj činčila podrazumijeva posjedovanje zatvorenog prostora koji mora biti čist, suh i prozračan. Veći uzgajavači grade zasebne farme specijalizirane za uzgoj, a mnogi drze životinje u praznim prostorijama svoga stana, izoliranim gospodarskim zgradama, garaž,ama ili priručnim prostorijama. Uzgoj je jednostavan, zahtijeva malo prostora i vremena. Činčile se uzgajaju pofigamno, u porodicama, po pet do osam ženki i jednog mužjaka. Svaka ženka ima poseban kavez u dnu kojega se nalazi hodnik koji povezuje kaveze jedne porodice i služi za prolaz mužjaku. Svakoj ženki stavlja se specijalna plastična ogrlica koja je sprečava da izađe iz svog kaveza.

Za higijenu se koristi piljevina u sistemu za čišćenje ili hoblovina od suhog mekog drva u posebnoj posudi u sastavu kaveza. Čišćenje je potrebno obavljati svakih sedam dana. Dva puta godišnje potrebno je uzgojni prostor temeljito očistiti i dezinficirati.

Svakodnevna njega životinja podrazumijeva kupanje u pijesku, hranjenje i pregled životinja. To činimo jednom dnevno, i to navečer jer je činčila noćna životinja. Otvaranjem posebne posude sa specijalnim pijeskom za odmašćivanje krma omogućavamo činčili održavanje čistoće kupanjem u pijesku. Bez toga je krzno bezvrijedno. Južnoamerička činčila jest biljojed pa su troškovi vrlo niski, a zbog istih razloga ona nema agresivnu narav. Hranimo je specijalnom briketiranom hranom za činčile, kojom punimo hranilicu svakoj životinji jednom dnevno. Važno je da životinja uvijek ima hrane. Hrana mora biti dobro uskladištena, uz poštivanje roka trajanja. Vodu dajemo putem sustava za napanje.

Najugodnija temperatura prostorija u kojima uzgajamo činčile jest od 16 do 20 oC. Vrlo je važna prozračnost prostora i dobra cirkulacija zraka. To su osnovni preduvjeti koje moramo zadovoljiti da bismo bili nagrađeni uspjehom u bavljenju ovim poslom.
Činčila je vrlo otporna životinja, ali traži pravilnu ishranu, dobre uvjete u prostoru, prozračnost i brižnu higijenu.

Znanih epidemijskih bolesti nema, postotak uginuća vrlo je malen, a uginuće će najčešće biti uzrokovano krivicom uzgajivača. Najčešći problemi jesu crijevne infekcije ili gljivična oboljenja. Ti problemi javljaju se kod neprofesionalnog odnosa prema uzgoju činčila, a uzrokovani su nepravilnom ishranom i nedostatkom cirkulacije zraka.

Mlada ženka dostiže spolnu zrelost sa sedam mjeseci starosti, kad se i stavljaju u rasplod, a preporučljivo je da im damo mužjaka starog devet mjeseci. Izuzetno je značajno obaviti pravilnu selekciju životinja za rasplod jer je kvaliteta u ovom poslu puno značajnija od kvanitete. Činčile možemo u rasplodu imati do 10 godina, iako im je životna dob 20 godina. Gastacijsko razdoblje činčile jest 111 dana i najčešće istoga dana kada koti ponovno zanosi. Stoga je moguće da ženka ima i tri okota godišnje, iako su uobičajena dva okota koja ženku manje iscrpljuju.

Činčila može okotiti 1 do 5 mladih, ali uobičajena su 2 do 3 mlada. Mladunčad se najčešće rađa rano ujutro, ima dlaku i otvorene oči i već nekoliko sati nakon okota skaču po kavezu. Mladi su nakon dva dana toliko jaki da bi mogli izaći kroz prolaz predviđen za mužjaka pa stoga Pristup mužjaku zatvaramo, iako je on vrlo brižan otac. Zenka je izvanredno pažljiva majka i njeguje svoje potomstvo 5 do 6 tjedana, kad se ono odvajaju u zasebne kavez. Razlog odvajanju je upravo visokovrijedno krzno koje mogu oštetiti u igri.

Činčila u pravilnim uvjetima dostiže prvu odraslu zrelost krzna sa 8 mjeseci. Zrelost krzna ne ovisi o godišnjem dobu nego se ponavlja svakih 4 do 5 mjeseci, no dozrijevanje krzna uvelike ovisi o ispravnoj prehrani i dobroj cirkulaciji zraka, a vrijednost krzna neispravnom higijenom biva umanjena.

Uzgajavači u početku šire proizvodnju, stavljajući vlastite ženke u rasplod, a prodajupretežno mužjake, te je u startu čisti financijski prihod manji zbog ulaganja u reprodukciju. Zato su rezultati višestruki u trenutku popunjenja zacrtanog kapaciteta. Sasvim je normalno da do tog vremena mora proći određeno vrijeme. Stoga, uzgojem činčila ne postaje se bogataš u godinu dana, ali se, ovisno o željama i mogućnostima, već s malim brojem životinja mogu ostvarivati solidni prihodi. Dakako, većim brojem životinja, stvaranjem minifarme uzgoj činčila može postati glavna djelatnost.

Obrtnički list, srpanj 2001.