Zbog odličnih borbenih karakteristika u pustinjskim uvjetima, tenk M-84 AB, poboljšana verzija ruskog M-72 koja se pod oznakom M-84 proizvodila u Jugoslaviji je u kuvajtskoj vojsci dobio naziv "pustinjska lisica". Uz vrlo snažan top kalibra 125 mm kojim upravlja računalo, snažan motor koji mu daje priličnu živahnost, nisku siluetu i sve ostalo što imaju tenkovi nove generacije, ima i solidan oklop od specijalnog titanskog čelika kakav se koristi na 'nosu' ruskih podmornica i ne proizvodi se na zapadu (NATO ga uvozi iz Rusije...). Vojni stručnjaci smatraju M-84 odličnim ratnim strojem za pustinjske uvjete jer se dobro pokazao u Zaljevskom ratu (M-84 je koristila 35-ta Kuvajtska oklopna brigada 'Fatah').

Tenkove M-84 je kuvajtskoj vojsci dala Jugoslavija u zamjenu za naftu. Po nekim izvorima Kuvajt ima oko 200 ovakvih tenkova, dio su preprodani polovni ruski tenkovi a dio je proizveden u Đuri Đakoviću iz Slavonskog Broda u okviru projekta jugoslavenske vojne industrije pod nazivom "Kapela". Đuro Đaković je od početka osamdesetih, zajedno s preko 50 glavnih kooperanata i mnogo sitnih, proizvodio poboljšani ruski M-72 pod nazivom M-84. Tenk M-84 proizveden u Specijalnim vozilima Đ.Đ. oplemenjen je opremom (računalni sustav za upravljanje vatrom, komunikacijski sustavi, sofisticirana elektronička oprema i slično) porijeklom iz zemalja NATO-a i postao je ubrzo pravi izvozni hit. Kasnije je razvijen i tzv. lovac tenkova pod nazivom Degman - lagani i brzi tenk koji izgleda izvana kao M-84, ima isti top ali vrlo tanak oklop pa služi za 'plašenje' i operacije uništavanja tenkova iz zasjede uz brzo premještanje (živahniji je od M-84 zbog bitno smanjene težine). No početkom '90-tih je došlo do raspada Jugoslavije i rata pa se raspao lanac proizvodnje ovih tenkova.

Prema nekim informacijama modernizacija oko 150 tenkova M-84 AB za Kuvajt u Đuri Đakoviću otvara mogućnost ugovaranja gradnje novih tenkova za naručitelje iz Kuvajta na čemu bi surađivale vojne industrije Srbija, Hrvatske i Crne Gore. Ni jedna od država bivše Jugoslavije nije sposobna samostalno realizirati takav projekt jer je proizvodnja bila raspršena po cijeloj bivšoj SFRJ. Srbija je prije tri godine napravila tenk na bazi M-84 koji je testiran i u kuvajtskoj pustinji. No zaključilo se da taj tenk, sastavljen od dijelova uvezenih iz Rusije i Bjelorusije, ne zadovoljava i nije isplativ. Ni Đuro Đaković ne može samostalno proizvoditi tenkove bez uvoza dijelova. Ako dođe do sklapanja ugovora, u tom bi poslu mogle sudjelovati uz Đuru Đakovića i neke tvrtke iz Hrvatske i one iz Srbije poput Zastave iz Kragujevca, Remontnog zavoda iz Čačka i Aluminjskog kombinata iz Podgorice u Crnoj Gori. Time bi se glavni moduli projekta "Kapela" opet povezali.

Budućnost će pokazati hoće li se i nakon razdvajanja republika bivše Jugoslavije suradnja vojne industrije nastaviti.

Money turns the World...

/Ž.Klindžić, SBOL/


Neki linkovi u svezi tenkova iz Đ.Đ. i Kuvajta:

Wikipedia: M-84
Moćna kopnena lađa M-84 AB1
Основной танк М-84 Югославия
Povukli tenkove iz Vukovara i prodali u Kuvajt !!!
JNA neće tenkove upotrijebiti protiv vlastitoga naroda, Slobodna Dalmacija
Tenkovi za Vukovar prodani u Kuvajt , Domovinski rat online
JNA neće tenkovima na vlastiti narod, T-portal
Tenkovi za Vukovar usred borbi prodani Kuvajtu, Index.Hr forum