|
|
|
Događaji - Slavonski Brod
IN MEMORIAM: Duško Svilar
![]() U četvrtak u jutro zatekla nas je tužna vijest: netom iza ponoći zauvijek nas je napustio naš dragi prijatelj i kolega Duško, čovjek neobično široka karaktera i dobrote kojom je plijenio sve oko sebe. Dušan, Duško, Svilar rođen je 10. ožujka 1948. u Slavonskom Brodu i, kako je često znao reći, po nacionalnosti je bio - Brođanin. Doista, svojom je plemenitom dušom i svojim širokim srcem prije i iznad svega uvijek je bio Brođanin. Tu je svoju ljubav iskazivao na nebrojeno načina, fotografijom, radijskim, televizijskim i video snimkama te tekstualno bilježeći i skupljajući podatke o Brođanima, brodskim događajima i mjestima. Stvarajući bogatu arhivu Broda i sam je postao dio brodske povijesti. Stasao u vrijeme začetaka rock glazbe, i sam je bio među onima koji su rock donijeli u Slavonski Brod, kao član jednog od prvih brodskih rock sastava – Eggs, čime se ugradio u povijest brodske glazbene scene šezdesetih godina. Plesnjaci u gradu, u mjesnim domovima po selima diljem brodske općine, natjecanja mladih glazbenika... nezamislivi su bili bez njegove pojave. Ne samo da je bio ljubitelj glazbe i kolekcionar ploča i nosača zvuka, nego je bio i njezin izvanredni poznavatelj, o čemu je mogao izvanredno zanimljivo i tečno govoriti, a njegove radijske emisije uvijek su bile prepoznatljive ne samo po njegovom specifičnom, ugodnom glasu, nego i po vrhunskom izboru glazbe. Sve to neumitno je dovelo do serije članaka u "Posavskoj Hrvatskoj" i - nikad završene - knjige "Povijest brodskog rocka". Karijeru je započeo u brodskom dopisništvu "Večernjeg lista". U tadašnjem "Brodskom listu i Radio Brodu" počeo je sedamdesetih raditi kao vanjski suradnik, a stalno je zaposlen 1977. godine. Bio je urednik i voditelji izvanredno slušanih radijskih emisija te novinar i fotoreporter "Brodskoga lista". Svojim je fotoaparatom zabilježio neke od najznačajnijih događaja u Brodu i okolici sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina. S jednakom je pozornošću i osjećajem za atmosferu snimao masovne skupove, detalje građevina, prizore iz naših tvornica, kao i portrete suvremenika, od uglednih političara i kulturnih djelatnika do radnika, piljarica, prolaznika... stvarajući galeriju portreta umjetničke razine. Stoga ne čudi da su njegove fotografije postale i nezaobilazan dio knjiga, monografija i izložbi o Slavonskom Brodu. Osamdesetih je postao i dopisnik-snimatelj Televizije Zagreb, pa je i kao televizijski snimatelj značajno pridonio bilježenju najvažnijih događaja u Brodu i okolici. Posebno se iskazao devedesetih, na samom početku Domovinskog rata, kad su njegove snimke bile svjedok i prenositelj istine ratnih zbivanja na ovome području. Radio je potom kao novinar i urednik na Radio Brodu, da bi posljednje godine svoga života bio zaposlen na Radio Slavoniji. Duško Svilar, ponosni i pažljivi otac Rajne, Luke i Nike koje je imao sa suprugom Tijanom, bio je iznad svega plemenita osoba koja je nastojala da nikoga ne povrijedi svojim izjavama i postupcima, stoga su ga mnogi u ovom gradu smatrali dragim prijateljem. Bio je rado viđen u mnogim društvima, a on je uvijek nastojao živjeti u skladu sa svojim karakterom - mirno i usporeno, uživajući u svakom trenutku. Upravo zato, svim je prijateljima neobično teško prihvatiti činjenicu da je njegov život tako rano i naglo završio. Njegov će odlazak nesumnjivo ostaviti veliku prazninu u našim životima i u gradu kojeg je smatrao svojim izvorištem i utočištem. Ne čudi pritom njegova posljednja želja: da njegovi prijatelji umjesto vijenaca i cvijeća uplate prilog za obnovu starih orgulja u Velikoj crkvi. S Duškom Svilarom oprostit ćemo se u Maloj dvorani Krematorija u Zagrebu u ponedjeljak, 11. svibnja u 12,10 sati, komemorativni skup bit će upriličen u velikoj vijećnici Brodsko-posavske županije u srijedu, 13. svibnja u 11 sati, a na posljednje počivalište ispratit ćemo ga potom na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu u 15 sati. /PH/ Osvrt na jednog Brođanina Napustio si nas Duško! Bez pozdrava, bez onog obligatnog ...ajd, pa vidimo se! Teško je shvatiti da se više nećemo vidjeti. A viđali smo se dugo, dugo vremena. I uvijek nedogovoreno ...onako iznenada. Kratak small-talk ...na korzu, na šetnici... Najčešće u prolazu. Kad god sam dolazio u Brod, znao sam da ću vidjeti Klasije, Savu, korzo ... i tebe. Znamo se od „šezdesetih“. Uvijek si bio u pokretu ...u traženju za novim. U rukama si imao često najnovije ploče, koje se nisu mogle nabaviti u Brodu. Bili smo ti zavidni. Možda su to bili samo omoti, a u njima nekada nije niti bilo ploča. To nećemo nikada saznati. Bio si „glavni“, ali tebi kao da nije bilo stalo do toga. Tebe je zanimalo samo novo a ne kako će se to nas dojmiti. Tada su traperice ... super-rifle i inozemne gramafonske ploče bile ono što su danas skupi automobili i mobiteli. I sve si to prvi ti donosio u Brod. Ploče si „skidao“ i sa svojim bendom pravio glazbu koja je ...na ja ...ali nećemo sada o tome. Ipak ...bila je to najbolja glazba, koja se u to vrijeme mogla čuti u Brodu. Imala je sve što je nama trebalo ...bila je glasna i riječi su bile na engleskom. Bili smo zadovoljni s malo. Moto je bio ... manje je više. Materijalno smo bili siromašni, ali duha je, zahvaljujući i tebi, dragi Duško, bilo u izobilju. Nikada nisi volio stereotipe, niti si bio jedan od njih. Bio si jednostavno ...Duško ...po mnogome prepoznatljiv. Cijenili smo tvoj neposredni pristup, tvoju jednostavnost. I kada negdje u tuđini pomisliš na Brod, padnu ti na pamet tvrđava, Sava, korzo... Pomisliš li na ljude u njemu, padne ti na pamet Duško. I to je od „šezdesetih“ ostalo nepromjenjivo. Brod ti je bio sve ...i vjera i nacija i život. Morat ćemo se priviknuti živjeti bez tebe. Neće biti lako, jer praznina koju ostavljaš nije mala. Uz bol i tugu, koja me obuzima, javlja se i neki osjećaj krivnje. Osjećam se krivim što ti nikada za života ovo sve nisam rekao. Sada to više nećeš nikada saznati. Trebao sam ti reći ...ali jebiga ...mislio sam da nije važno. Sada, kada više nisi tu ...znam da je. Emil Cipar
|
|