Ivanin Hlapić popularan je i u Japanu

Izdavačka kuća Komine-shoten prvi put tiskala je Hlapića 2006. godine s naslovom “Putovanje šegrta Hlapića”, da bude razumljivije Japancima. Prvo je izdanje tiskano u četiri tisuće primjeraka. Zanimljivo jest da je i Udruga japanskih školskih knjižnica odabrala “Hlapića” i preporučila ga kao literaturu za školske, ali i za javne japanske knjižnice. Tu je knjigu japansko Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi proglasilo kulturnim dobrom.

Samo pola godine nakon prvoga, tiskano je drugo izdanje, za godinu dana i treće izdanje knjige koju je prevela profesorica Ikuko Yamamoto iz Tokija. To je najpopularniji prijevod na japanskom jeziku, iako se gotovo istodobno kad i taj, u Japanu pojavio i prijevod “Čudnovatih zgoda...” koji je došao preko esperanta.

– Iznimno mi je drago što je mali Hlapić, pomoćnik majstora Mrkonje, tako specifičan lik, stekao veliku popularnost u Japanu. Gotovo svaka gradska knjižnica u Japanu ima po nekoliko primjeraka knjige koja “Putovanje šegrta Hlapića”. Knjiga se našla u knjižnicama odmah kad je izašlo prvo izdanje – kaže na tečnom hrvatskom prevoditeljica Ikuko Yamamoto koja je ovih dana boravila u Splitu, Rijeci i Zagrebu na kratkom odmoru i usavršavanju hrvatskoga jezika.

Pitamo je kako je bilo prevoditi “Hlapića” s obzirom na to da je Ivana Brlić-Mažuranić napisala priču s puno metafora, poput one čuvene da je Hlapić bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce? – Nije bilo jednostavno. Kad sam živjela u Rijeci, knjigu su mi preporučili prijatelji. Pažljivo sam je čitala i često pitala što znači neki izraz, jer se jezik vaše književnice razlikuje od suvremenoga koji sam ja imala priliku učiti. Zapisala sam prijevod toga djela, nisam očekivala da će to biti javno objavljeno jer izdavači u Japanu vole djela velikih nacija i glavnih svjetskih jezika. Željela sam da japanska djeca nauče nešto o Hrvatskoj preko najbolje dječje književnosti.

Uskoro će u hrvatskom veleposlanstvu u Japanu koje vodi Drago Štambuk, s kojim Ikuko Yamamoto izvrsno surađuje, biti predstavljene i “Priče iz davnine” koje su upravo kod izdavača.

– Prevela sam i knjigu o djeci izbjeglicama iz Vukovara “Ubili su mi kuću” Mladena Kušeca, te “Primorske bajke i pripovijetke” Drage Ogurlića. Za slijepe i slabovidne “Hlapić” je otisnut na Brailleovu pismu. Bivši predsjednik Mesić jednu je knjigu za svog posjeta darovao caru Akihitu – tumači prevoditeljica Ikuko Yamamoto.

Kao i svaka japanska knjiga, i ova se čita s desna na lijevo, stoga je poseban osjećaj držati je u ruci. Na finom papiru otisnute su i ilustracije Eigoroua Futamata, umjetnika starije generacije. Imao je problema jer nikad nije bio u Europi. A trebao je prikazati krajolik, šumu i kuće u Slavoniji, postolarsku radnju, kola i fizionomije ljudi. Da mu bude jasnije kako izgleda krajolik, skupljala sam mu turističke prospekte i fotografije s interneta, kaže Ikuko Yamamoto o suradnji s ilustratorom Futamatom.

/Večernji/