Još jedna nagrada našim harmonikašima

Članovi Brodskog harmonikaškog orkestra i njihov dirigent Bela plemeniti Panthy, opet su nas obradovali i proslavili.

U veoma jakoj konkurenciji 18 orkestara iz 10 europskih zemalja, na II. Europskom festivalu harmonikaških orkestara od 22. do 24. ožujka 2002. godine u Pragu, Brodski harmonikaški orkestar osvojio je II nagradu medunarodnog stručnog žirija.

Tako je svoju internacionalnu riznicu festivalskih nagrada obogatio još jednim vrijednim trofejom europskog ranga.

Uzme li se u obzir činjenica da je od našeg orkestra uspješniji bio jedino orkestar iz Rusije, za koje maestro Bela pl. Panthy kaže da se ispred Rusa još uvijek nemože , da su naši glazbenici svirali na dotrajalim i izraubanim instrumentima, tada ovaj uspjeh dobiva još veću težinu.

Dakle, brodskim su harmonikašima u leđa gledali orkestri iz Njemačke, Češke, Slovačke... Na kakvim su oni glazbalima svirali, i kakvu su opremu imali možete samo naslućivati! No, ni to im nije bilo dovoljno! Treba li još nešto dodati?

Kamo sreće da smo tako uspješni i drugdje! Brodski su harmonikaši u Narodnom domu u samom centru Praga, uz prisustvo brojne publike, u takmičarskom programu izveli skladbu Johna Milesa Music, i skladbu Slavonska rapsodija koju im je davno skladao njihov dugogodišnji prijatelj i suradnik, njemački skladatelj, maestro Adolf Gotz.

Interesantno je da su Gotzow Slavonsku rapsodiju, skladanu na slavonske motive iz pučke glazbe, izvodili orkestri iz Slovačke i Nizozemske.

Publika je izvedbe našeg orkestra nagradila najdužim pljeskom, a pored osvojene nagrade, orkestar je dobio i Pohvalu stručnog žirija za umjetnički dojam i muzikalnost. Uz muzikalnu i majstorsku svirku svih članova orkestra, treba istaći nadahnutu interpretaciju Cadenze (solističkog odlomka slobodnog i improvizatorskog virtuoznog stila) u Slavonskoj rapsodiji, koju je briljantno odsvirao solist orkestra Drago Begić.

Svi članovi orkestra (njih 24) zaslužuju pohvale za dostojno predstavljanje naših dostignuća i glazbene kulture u svijetu.
Neiscrpni i neumorni maestro Bela pl. Panthy, unatoč zdravstvenim tegobama, opet je smogao snage i energije i stao ispred svoje djece kako ih on zove, s kojima je tko zna po koji puta zasjeo na sam vrh. I to u oštroj medunarodnoj konkurenciji!

Recanatti, Speyer, Bamberg, Ancona, Pula, Varaždin....

Tko bi to sve izbrojio? A tek nagrade: grand prix, nagrada ova, nagrada ona.... I to je teško izbrojiti! Sve je to naš dragi Beci sa svojom djecom godinama gradio, stvarao, i zamisli ostvarivao!

Volje i hrabrosti mu nikada nije nedostajalo. Znanja, muzikalnosti i iskustva ima na pretek. Pa, i snage ako je glazba u pitanju.

Stoga i nije slučajno da njegova djeca idu za njim, i osvajaju nagrade gdje god stignu.

Rekoh više puta, i napisah jednom: mladi ne idu za svakim!

NBL, Mihael Ferić