Lopovi ukrali brončane reljefe sa spomenika u Sapcima

SAPCI - Nepoznati lopovi devastirali su spomenik u Sapcima, Istočno od Slavonskog Broda. Nestala je bronca sa spomenika mještanima sela Sapci, žrtvama brutalne odmazde nad cijelim selom. Selo Sapci je spalila njemačka vojska i pobila civile, Hrvate, tijekom II svjetskog rata iz osvete zbog diverzije na pruzi Zagreb-Beograd.

Sa spomenika su skinuta i odnesena dva od tri postavljena reljefa izlivena u bronci, rad akademskog kipara Ranka Stojića. Bronačni reljefi su prikazivali paljenje sela i masovna vješanja i strijeljanja mještana, Hrvata, tijekom 1942. godine u znak njemačke odmazde zbog diverzije na pruzi Zagreb-Beograd koju su izveli partizani.

Kako priča mještanin Dragutin Petrović (59), primjećeno je da su se oko spomenika dva dana muvale četiri osobe koje je primjetio vozač autobusa koji kraj Osnovne škole "Vjekoslav Klaić" parkira autobus. Ponašali su se sumnjivo pa je vozač autobusa zapisao broj njihovog Golfa. U ponedjeljak ujutro spomenik je osvanuo bez dva od tri brončana reljefa i seljani su pozvali policiju koja istražuje ovaj vandalizam.

Netko je zbog sitne zarade od preprodaje ukradene bronce pogazio našu svetinju, spomenik na nedužne povješane ljude i temeljito spaljeno selo u kome je od zgrada ostala samo jedna krušna peć, kaže s tugom Dragutin, dragovoljac Domovinskog rata, čiji otac je bio inicijator da se u selu podigne spomenik suseljanima poginulim u osveti njemačkih vojnika nad nasumice izabranim hrvatskim selom.



/SB WebDesk, foto: ŽM/







Iz PROVJERENOG: Gdje završava ukradena roba?

S groblja, crkava, mostova, vijadukata i drugih objekata, krade se sve iole vrijedno. Ekipa Provjerenog krenula je tragom ukradene robe. Gdje završava, tko je kupuje?

Iako se često gledaju kao bizarne krađe, riječ je o zločinima s milijunskom štetom. Naime, šteta za poduzeća u ukradenom materijalu mnogo je veća od same vrijednosti gole sirovine. Primjerice, HŽ na godinu pretrpi 2,5 milijuna gubitka zbog nestalih dijelova pruga i drugog materijala, dok Željezara Sisak na godinu izgubi čak dvostruko više. Ovakve krađe sve su češće.

Nije bilo teško primijetiti da ovakvi zločini jednostavno nisu na popisu visokih prioriteta bilo kojoj instituciji. Ovlašteni prikupljač otpada iz Rijeke Tomislav Edorov tvrdi da se 'više, manje zna i vidi tko krade, tko uzima, tko otuđuje. Ti ljudi su primjetni i svakodnevno na cestama, na ulicama, a gdje to sve završi, malo se zna.'

No, Tomislav smatra da to nije teško saznati. Pokušali smo upravo to, saznati gdje se prerađuje ukradena roba. Jednostavno, ne postoji toliko puno mjesta u Hrvatskoj koja mogu prešati i preraditi komade, željeza, bakra, aluminija. Prema Agenciji za zaštitu okoliša trenutačno je 66 ovlaštenih otkupljivača u Hrvatskoj. Oni bi trebali poslovati legalno, no te ne čine. Nitko ih ne nadzire.

Novinar Provjerenog sam je odnio oko 40 kilograma bakrenih kabela jednom velikom, ovlaštenom, otkupljivaču u zapadnom dijelu Zagreba. Prema zakonu o otpadu, svaki otkupljivač trebao bi pitati osobnu iskaznicu i trebao bi zatražiti da se ispuni propisani obrazac u kojem se navode osobni podaci. Upravo tako policiji se olakšava traganje za ukradenim sirovinama. Jedno ukradeno crkveno zvono dobiva ime i prezime.

Prilikom dolaska novinara na blagajnu otkupljivač mu je rekao da mora dati neko ime. 'Reci ime nekog svog prijatelja'. Novinar je mogao napisati i izmišljeno ime i izmišljenu adresu. Ovo je zapravo rutina za lopove. Bez ikakvih komplikacija za ukradeni plijen lako dobiju novac. I naš je novinar prošao bez problema. Na ovaj način doslovno se ismijava sustav otkupa. Nekakvi podaci moraju biti u računalu, no očito nije važno kakvi jer ih ionako nitko ne provjerava. Na ime Pero Perić, uredno s računom, našem novinaru isplaćeno je 1.440 kuna. Osim bakrenih kabela, najčešće se kradu tračnice.

Nakon što se prerade sirovinama je nemoguće naknadno utvrditi podrijetlo. Prešani materijal najčešće otkupljuju velike industrije, paradoksalno, iste one od kojih je ta sirovina i ukradena. Ovo je jednostavno zločin koji se tolerira. Iako krše zakon, otkupljivači nemaju straha od policije ili inspekcije. A najbolji je primjer Željezara Sisak. Iz njihovog dvorišta na mjesec se ukrade 150 tona raznih sirovina. Direktor interne logistike Željezare Sisak, Ante Miličević, u očaju poručuje da je to rat. 'Nažalost, ne mogu drugačije to opisati, jer napad na nas zadnjih šest mjeseci je bez milosti, napadaju nas sa svih strana', rekao je Miličević.

Ne može se ništa, postavlja se novi video nadzor, zapošljava nove zaštitare, bez učinka. Koliko su kradljivci hrabri, ekipa Provjerenog uvjerila se za vrijeme snimanja. Zatekli su ih kako kopaju tunele ispod ograde željezare, no nisu pobjegli. Kroz tunele, koji se vrlo lako mogu urušiti, izvlače goleme količine materijala. Situacija je apsurdna, kradljivci i dalje bezbrižno kopaju pred našom kamerom, policija dođe, oni odu, policija ode, oni opet natrag dođu, i tako iz dana u dan.



Dnevnik.Hr