Mina joj odnijela nogu a država tvrdi da je to njen problem

SLAVONSKI BROD – Kada je 27. lipnja prošle godine zajedno sa svojim zaručnikom Ivanom Andričićem krenula na Savu Mirjana Filipović (35) nije ni sanjala kako će joj to nedjeljno predvečerje promijeniti život. Na putu kojim je prije toga kobnog dana, prošla nebrojeno puta, od mine je pred njezinim očima poginuo zaručnik Ivan a ona je izgubila lijevu potkoljenicu. Život joj je spasila prisebnost njezina oca, koji je je za vrijeme rata radio u sanitetu.

To područje, na rubu grada Slavonskog Broda, oko 2 km od centra, je tijekom rata minirala HV a po prestanku ratnih djelovanja nije za sobom pokupila postavljene mine. Razminiranje područja Poloj i Bjeliš, jugostočno od centra grada, je u nekoliko navrata trajalo sve do ove godine, dva deminera su poginula pri tome. Mirjana je stradala 27. lipnja prošle godine u eksploziji mine koja se dogodila na Savi nedaleko Industrijske zone Bjeliš, samo stotinjak metara od prvih kuća u Ulici Ferde Filipovića.

Danas godinu dana poslije nesreće, Mirjani ne prođe niti jedan dan da se ne sjeti tih stravičnih trenutaka, no od mina je strašnija birokracija.

– Još uvijek nemam trajno riješen status invalidnosti, ostala sam bez tuđe njege i pomoći, a država koju sam tužila nakon nesreće kaže kako nemaju razloga da mi isplate odštetu – ogorčena je Mirjana.

U odgovoru na njenu tužbu Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu osporava zahtjev za odštetu s obrazloženjem kako je minsko polje, na dijelu gdje je stradala, bilo obilježeno a da su sve nedoumice oko toga objavljene u medijima (informacija da minsko polje nije bilo obilježeno) rezultat "...neraspolaganja relevantnim podacima u trenutku davanja izjave...". Mirjana kaže kako joj pretrpljenu bol i sve što je izgubila te nedjelje nitko ne može nadomjestiti ali od nečega mora živjeti. Smeta joj što se sada još i špekulira i s tim je li to područje bilo obilježeno kao minski sumnjivo ili nije.

- Ja ne mogu dovijeka biti na teret bratu, moram od nečega živjeti. Nekada sam znala pješačiti kilometrima, igrala sam košarku. A onda mi se cijeli život, zbog nečije nemarnosti i činjenice da to minsko polje nije bilo obilježeno, u trenu srušio - kaže Mirjana, ogorčena na administraciju i neosjećajnost državnih institucija prema invalidima.

Ako treba ići ćemo i do Suda za ljudska prava u Strasbourgu, nećemo stati – poručuju Filipovići.

/Sandra/