Na redu je Sirija: UN dao suglasnost za akciju

Ministar vanjskih poslova Alain Juppe predlaže da međunarodne vojne snage stvore sigurnu zonu za civile u jednom dijelu Sirije Ponavlja li Sirija sudbinu Libije? Zasad je scenarij isti - nakon što se još od siječnja vlast vojnim sredstvima obračunava sa pobunjenicima Francuska je i u ovom slučaju najprije priznala novu sirijsku vlast - Sirijsko nacionalno vijeće koje okuplja opoziciju Baširu al Asadu - te predoložila da međunarodne vojne snage stvore sigurnu zonu za civile.

Radi se o prijedlogu francuskog ministra vanjskih poslova Alaina Juppea kojeg je iznio lideru sirijske opozicije Burhanu Ghalioun u Parizu na sastanku u srijedu, javio je Reuters. Juppe je u razgovoru s novinarima pojasnio da ne dolazi u obzir zabrana leta kao u libijskom slučaju jer bi vojna intervencija mogla prouzročiti pravi građanski rat u toj zemlji. No, dodao je: »Mi ćemo kod naših europskih partnera ispitati mogućnost pokretanja humanitarne operacije kako bi se smanjile patnje građana Sirije«.  

NoviList

Prostor Sirije nalazi se na razmeđu civilizacija i stoga je redovito kroz povijest bio poprište sukoba. Sirija je bila središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija, Eble. Na ovom su se prostoru izmjenjivali Feničani, Egipćani, Hetiti, Aramejci, Asirci, Babilonci, Perzijanci te na kraju Aleksandar Makedonski. Tada helenizam prodire u Siriju od strane Seleukidske dinastije.

Zemlju kasnije osvajaju Rimljani i u tom je periodu jedna od najrazvijenijih provincija. Bila je prva kristijanizirana pokrajina u Carstvu. Pri podjeli Carstva pripala je Bizantu. U 7. je stoljeću osvajaju Arapi koji šire islam. Damask je tada bio prijestolnica Omejidskog Carstva (660. - 750.). U srednjem je vijeku poprište borba između Bizanta, Arapa, križara i Turaka Seldžuka. U tom periodu zemlja je uglavnom razjedinjena, a najvažniji arapski vladar je Saladin. Od 16. st. zemljom vladaju Turci Osmanlije i provode daljnju islamizaciju.

Nakon prvog svjetskog rata postaje francuska kolonija, a protufrancuski je ustanak (1925.-1927.) krvavo ugušen, ali Francuzi pristaju na neke uvjete.  1941. proglašena je nezavisnost koja je ostvarena tek 1946. Borbe sa Izraelom, vojni udari i neuspješno ujedinjenje 1958. sa Egiptom u UAR, miješanje u prilike u Libanonu te Zaljevski rat obilježile su modernu Siriju.

Prvih 25 godina neovisnosti bilo je obilježeno političkom nestabilnošću s čestim prevratima i neuspješnim pokušajima stvaranja arapskih federacija s Egiptom i Irakom. Dominirali su arapski nacionalisti i socijalisti iz stranke Baas koja je bila na vlasti i u susjednom Iraku. Izrael je u šestodnevnom ratu 1967. okupirao strateški važnu Golansku visoravan na jugozapadu zemlje.

Državni udar ministra obrane Hafiza al-Asada, pripadnika manjinske islamske sekte Alawita 1970. označio je kraj razdoblja nestabilnosti. Al-Asad se kombinacijom političke represije i ustupaka ključnim skupinama stanovništva uspio održati na vlasti sve do svoje smrti 2000., a nasljedio ga je sin Bašar. Sirija igra dominantnu ulogu u političkom životu susjednog Libanona u kojem je sve donedavno držala jake vojne snage i brojne agente.

WikiPedia