Rajko Radovan Svilar - Deset godina poslije

SLAVONSKI BROD - Izložba Rajka Radovana Svilara "Deset godina poslije", salon Becić, 6.10.2011. u 19 sati.

U trideset godina profesionalnoga bavljenja likovnošću, Rajko Svilar – umjetnik je koji ima potrebu svoju vizualnu znatiželju zadovoljavati velikom kreativnom energijom; stvarao je cikluse koji su se logično nastavljali prepoznatljivom poveznicom koja se utemeljila u njegovom vlastitom djelu.

Logičan slijed osobnog razvoja nije imao prekida već je neprestano rastao i obogaćivao se novim nastavljajući se u nizu. Umjetnik je to čiji izraz je sazrijevao u etapama i pomalo mjenjalo predodžbu o svom slikarskom nazoru, ali uvijek na način da osobni znak nikad ne nestane i da stilska homogenost nekad ne bude dovedena u pitanje. Otisak prsta se ipak ne može mijenjati.   Slikar koji se tematski okušavao u okviru koji se kretao od figuracije do apstrakcije, od klasičnog slikarskog prosedea do upotrebe neslikarskih materijala, nadenih predmeta, grafičkih aplikacija, stvarao je nove svjetove i iznenađujuce cjeline.

Živjeti i raditi na obali Jadrana u Rovinju znači i tragati za izazovom nove tematske topografije, a time i likovnih iskustava kakvih na kontinentu možda i nema. Ta granica dvaju suprotstavljenih geografskih sastavnica za njega je postala potvrda nadrealnog i oniričkog iskustva koje njegov Mediteran nosi (ROVINJ 1998., CRKVICA 1999.). Svilar je i osebujni slikar – kaligraf, sklon egzotici i ritmu oblika glagoljaških slova (ALPHABETUM GLAGOLITICUM 1999) ali i lirskim ženskim portretima (ŽENE MEDU KRALJICAMA 1994.).

Tematski i vremenski Svilar nam na ovoj izložbi naslovljenoj „Deset godina poslije....“ nudi pogled na vlastito djelo unutar minule decenije svoga djelovanja i to mediteranskom rutom punom pejzažnih simbola južnjačkog podneblja jedara, magičnog doživljaja morskog i nebeskog plavetnila, gradova i kopna svedenih na eteričnu siluetu uz završne akorde ekspresivnih silnica koje dinamiziraju prostor slike. Svilarove kompozicije odvijaju se u prostorima koji su određeni koordinatama vlastite imaginacije, a ne geometrijske iluzije.

Njegov mediteran nije deskriptivna turistička razglednica sa pobrojanim pejzažnim inventarom već fantastični prostor kontemplacije uz minimum naracije. Apstraktne kompozicije, ispražnjene od prepoznatljivog sadržaja cjelina su za sebe; lišene svake veze sa predmetnim svedene na cistu energiju, pokrenutost, pulsiranje njegovog slikarskog nerva i njegove organske osnove – kao da su nastale u jednom dahu. Slikareva paleta kreće se registrom gustog tkanja primarnih boja uz kontrapunkte bijele i crne. Kolorizam mediterana zadanost je koja se nametala od strane slikara sa juga; svjetlom i otvorenom paletom Svilar okreće leda tonskom sivilu sjevera koje pamtimo u njegovim radovima iz osamdesetih. Cijeli niz bogatih vizualnih senzacija prati površinu umjetnikovih platana u isprepletenosti boja i slikarevog rukopisa. Omekšanost i ukošenost oblika upućuje na unutrašnju živu fiziku Svilarovih slikarskih svjetova. Slike pune asocijacija i matafora doimaju se kao meditativna polja u kojima još ima puno mjesta za pristup slikarstvu kao estetskom doživljaju.


Galerija umjetnica grada Broda, Branimir Pešut