Sarajevska narodno-oslobodilačka borba

U vreloj ljetnoj noći,
tam’ gdje je internet,
nabasah na rokenrol,
zaboravljeni svijet…


Vrludajući netom naiđosmo na sajt Protest.Ba, a u sekciji Centar za šutnju i trpnju intrigantni naslovi i odmah nam upade u oči ovaj: Sarajevska narodno-oslobodilačka borba.

Pomislili smo - ah opet neka priča o borcima za vlast (ja vas oslobodio, meni dajte sve), privatizacijskim muvanjima (oslobađanje domovine od imovine), politički brain washing (ne troši vrijeme na svoje misli, evo ti moje) i slične balkanske političke teme i priče koje možemo vidjeti i ovdje oko nas... priče od kojih nam već muka...

No, kad smo već na sajtu hajde samo da virnemo jel' baš sve isto kao i kod nas u Brodu i Slavoniji... No - iznenađenje, nije to ta priča! Priča je sasvim druga, nova inicijativa (i vapaj) za preživljavanje preostalih normalnih Ostalih...


Nermin Čengić počinje intervju s grupom S.N.O.B. ovako: Sam naziv Sarajevska narodno-oslobodilačka borba da naslutiti nekakvu revoluciju, protest, šta već kome na um padne. Skraćenica je S.N.O.B. što plitak um poput mog dovodi do zabune, pa se u kontradiktornosti zadah da istu raskrinkam. Promješam po internetu, malo fejsa, malo jutjuba i imam šta čut’ i vidjet’. Hem znam ko su šta su, hem mislimo više manje podudarno, hem baca na Major. Zaredam preslušavanje, odvrnem do daske, i drmnem onog (Aleksandra) Brezara, gitaristu iz mira, da mu postavim par pitanja. Kontam, bolje da on to fino izloži nego da vam ja sad valjam i dovodim vas u dilemu da li da mi vjerujete ili da mi ne vjerujete… Ne bi Saši mrsko i evo šta bi.

NČ: Ko ste, šta ste i zašto “S.N.O.B.” (Sarajevska narodno-oslobodilačka borba)?

AB: Sarajevsku narodno-oslobodilačku borbu su započeli sarajevski umjetnici Anur i Ajna još 2006. godine na blogu istog imena. Tu su oni predstavili neke svoje radove u vidu postera, koji su bili svojevrstan otpor ovom psihičkom ratu koji se vodi protiv ono malo normalnih ljudi u BiH nakon prestanka onog pravog rata 1995. godine.

Bend kao ideja se desio nakon što je Anur proveo neko vrijeme pišući pjesme, pa smo se polako projektu priključivali, jedan po jedan. Prvi je došao Anurov dugogodišnji prijatelj Nebojša Šerić – Shoba na mjesto basiste. Njih dvojica su inače svirali zajedno još prije rata u sarajevskom bendu Sing Sing, pa je tako bilo i logično da će Shoba svirati u S.N.O.B.-u. Zatim se projektu pridružio i Dženan Selmanagić kao jedini profesionalni muzičar u ekipi, čovjek sa praktično savršenim sluhom i dovoljno živaca da trpi naš povremeni nedostatak istog. Ja sam se pridružio slučajno, jedne noći kad smo sjedili i svirali – tada je nastao Kapitalista, i od tada mi ne daju da idem. (Inače sam prije S.N.O.B.-a svirao bas u par bendova uključujući Marginalac Margarin, Haremetak i Mickey Rourke band, ali sad su mi uvalili gitaru jer bi bilo bezveze da imamo dvojicu basista; polako postajem sve bolji.)

Još uvijek nemamo bubnjara, ali s obzirom da još nemamo namjeru nigdje svirati, a nemamo ni profesionalni studio, i ne treba nam. Kao gosti – vokali nam se pojavljuju Darko Jelisić – Dare, jedan od najboljih vokala u Sarajevu ikad, i Almir Kurt – Kugla.

Samo ime benda je kritika sarajevskog mentaliteta i poruka da se moramo prestati ponašati kako smo se dosad ponašali, u skladu sa sarajevskom politikom ‘ta će on, vid’ ga kakav je i da je vrijeme da se okrene novi list i svi normalni građani počnu da sarađuju i zajedno grade, i našu državu i našu zajedničku budućnost.

Sarajevska je zato jer smo svi iz Sarajeva i većinom živimo i djelujemo u Sarajevu. To, naravno, ne znači da nas ne mogu slušati i prihvatiti oni koji nisu iz Sarajeva. Naprotiv.

I naravno, bitna je i ta “narodno-oslobodilačka borba” jer ako se narod ne izbori za svoja prava, ja iskreno ne znam ko će. Neće sigurno ovi što se vozaju u skupim autima na račun države.

NČ: Što vam sve to treba?

AB: Nekad ni mi nismo sigurni što nam sve to treba. U biti želimo probuditi građane, stanovnike Sarajeva i BiH da pokušaju učiniti prvi korak ka promjeni trenutnog stanja tako što će, za početak, glasati. Mi nemamo namjeru govoriti bilo kome za koga da glasa. Shvatiće to valjda i sami. Ovi što su dosad vladali su pokazali da nisu sposobni voditi našu državu. To je dovoljan znak da je u osnovi dovoljno glasati za promjenu.

NČ: Čiji ste bend po, popularnoj, nacionalnoj osnovi i zašto?

AB: S obzirom da te danas tjeraju da budeš nešto, mi smo izabrali da budemo Ostali. Život u kojem ti biraš da budeš ovca u jednom od tri ponuđena nacionalna tora čisto da bi nešto hajrovao, ušićario, kako god, nije život. Ja bih bio najsretniji kada bi svi bili Bosanci i Hercegovci – a siguran sam da se i ostali članovi benda slažu. Dok ne budemo Bosanci, možemo biti ovi zaOstali, izOstali i tako to. Svakako smo građani drugog reda u trenutnom poretku stvari.

NČ: Ima l’ se kartica Narodne kuhinje?

AB: Nema. Mislim da naša generacija nije ta koja je toliko pogođena glađu, koliko generacije naših roditelja jesu. Dosta je starijih ljudi koji su ostali bez posla uslijed rata i poslijeratne politike, dobili su neku socijalu ili su u starosnoj penziji koja nije dovoljna za hljeba i mlijeka svaki dan a kamoli šta bolje. Tragično je to sve i sigurno bi se dalo mnogo, mnogo više pisati i pričati samo na tu temu. Ono što meni nije jasno je da je baš to ona populacija koja u najvećem procentu izlazi na izbore i bira ljude koji ne čine ništa da se njihova materijalna situacija, njihova osnovna egzistencija, poboljša.

NČ: Kol’ko je visoka brana na Bembaši?

AB: Čim kupimo metar, javimo ti. Bolje pitaj kolika je mentalna, kulturna, društvena brana od papanluka u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Iskreno, osim par cigli na dnu, skoro da je i nema. Turbofolk vlada, ne samo u muzičkom, već i u svakom drugom smislu.

NČ: Jeste li za spomenik govnetu sarajevskog goluba (inicijativa koju je pokrenula grupa Sarajlija nezadovoljnih stanjem u gradu njihovog naziva) i ako jeste gdje mislite da bi ga bilo najbolje postavit’?

AB: Shoba je svojevremeno uradio Ikara koji predstavlja spomenik međunarodnoj zajednici i jedini je od nas kompetentan da govori o tome, tako da bi trebali njega pitati. Ako želiš moje mišljenje, u osnovi treba dići spomenik govnetu. Sad da li baš specifično sarajevskog goluba ili recimo sarajevskog papka, to je već druga priča. Nemoj me pogrešno shvatiti, treba nam što više spomenika govnima kojima smo obasuti, a koji ne dolaze samo iz Sarajeva. Recimo, dobar spomenik bi bio i govnetu bosanskog političara.

NČ: Ka’ će album i kad imate namjeru verglat’ po Sarajevu, BiH, regionu, Evropi, svijetu i sazvježđu?

AB: Prvi album je planiran za septembar 2010. jer je tematski, i usko je vezan za izbore u oktobru. Biće dostupan na internetu za besplatan download. Obzirom da je jako teško okupiti nas na jednom mjestu, jer smo u trenutnoj postavi razasuti po zemaljskoj kugli, sačekaćemo neko vrijeme sa javnim nastupima, dok se ne skupimo i dobro uvježbamo. Još jedan od planova nam je da drugi album bude nešto veseliji i raznovrsniji, da pokažemo da znamo pisati i svirati nešto što nije samo politički angažovano. “Raja hoće veselo, ko će slušat’ tuđu muku”…

NČ: E, fala ti ‘dje čuo i ne čuo.

AB. Fala i tebi, gdje nas pušt’o i ne puš’to.

Izvor: Protest.Ba

Priredio za SBOL DJJoza