Slavonski Brod: Tradicija krpanja asfalta u centru grada zemljom - aljkavost vidljiva iz satelita

SLAVONSKI BROD - Dok se na svojoj web stranici gradska uprava svaki dan hvali novim asfaltiranjem staza po periferiji grada (što je svakako jako pohvalno ali ipak, web domena grada počinje sličiti na reklamni pano građevinske firme...), aljkavost u saniranju oštećenja kolnika i pločnika koja se ne saniraju a napravila su ih u proteklih desetak godina gradska komunalna poduzeća u centru grada se lijepo vide. Čak i iz satelita.

U naselju Kralja Tomislava, ispod desnog ruba kolnika duž cijele zgrade 3 postavljena je cijev gradskog vodovoda koja je od kraja 80-tih do prošle jeseni pucala dvadesetak puta na dužini od 50 metara. Razlog pucanja je neispravna plastična cijev koja ne može izdržati radni tlak. Svaki put bi gradsko poduzeće kopalo rupe da bi zakrpili cijev a zatim bi nemarno i na brzinu popravili oštećenje kolnika betonom umjesto asfaltom. U zadnjih nekoliko godina čak su prestali krpati oštećeni asfalt, samo bi zemljom i šljunkom nasuli iskop i otišli.

Tijekom 80' tih su u gradski vodovod u Slavonskom Brodu ugrađene plastične cijevi koje su po jakom suncu, više mjeseci preko ljeta, stajale skladištene na otvorenom, na prostoru između Svačićeve ulice i željezničke pruge, otprilike gdje je danas robna kuća Billa i INA benzinska postaja. Nestručni ljudi koji su izvodili radove i oni koji su to nadzirali nisu znali jednostavnu stvar: te plastične cijevi nisu smjele biti skladištene na otvorenom suncu preko pola godine! Zato jer ultraljubičasto zračenje oštećuje tu vrstu plastike i dolazi do promjena u cijevima pa iste više ne mogu izdržati čak ni petinu tlaka za koje su proizvedene. Takve cijevi se moraju odmah ugraditi i pokriti zemljom, odnosno skladištiti na način da nisu izložene jakom svjetlu, posebno ne UV zračenju.

Da nešto nije u redu s cijevima ugrađenim u gradski vodovod u Slavonskom Brodu otkriveno je ubrzo, kada su cijevi počele često pucati. Tijekom 80-tih detaljna laboratoriska ispitivanja materijala uzetih sa ugrađenih cijevi su izvršena u Laboratorijima Instituta za strojarstvo Đuro Đaković u Slavonskom Brodu. Po nalazima ovog laboratorija, ovlaštenog za kemijska i mehanička ispitivanja i atestiranja, dokazane su promjene u plastici koje je izazvalo dugotrajno izlaganje cijevi UV zračenju kao i to da su nakon toga cijevi postale krte i nesposobne da izdrže potreban radni tlak. To je bila dovoljna indicija da sve takve cijevi treba odmah zamjeniti sa ispravnima. No to se sakrivalo radi uštede a rezultati su bili veliki gubici vode zbog čestih pucanja cjevovoda, što na kraju plaćaju građani kroz povišene troškove komunalnog poduzeća. Pucanja cijevi traži česta kopanja i kasnija krpanja asfalta, što se radi dosta nemarno, pa će i kasnije kvalitetno kompletno saniranje ovih zakrpa opet platiti građani.

Jedna od takvih neispravnih cijevi je položena 1984. godine ispod desnog ruba kolnika duž novosagrađene zgrade u Naselju kralja Tomislava 3. Od kraja 80-tih, iz gradskom poduzeću Vodovod sasvim poznatih razloga (imali su nalaz Instituta), pa sve do jeseni 2007. ta cijev je na dužini oko 50 metara pucala dvadesetak puta. Iako su imali dokaze i nalaz Instituta, Vodovod nije zamjenio tu cijev već ju u godinama koje su slijedile uporno krpao. Svaki put bi radnici Vodovoda razbili kolnik da okrpe cijev a zatim su rupe na brzinu pokrivali, nekad asfaltom (prije rata) a najčešće betonom a u zadnjih nekoliko godina samo zasipanjem rupe zemljom i šljunkom. Takvo aljkavo krpanje iskopa se pravdalo čak i s 'ma opet će pući, lakše je otkopati ako opet pukne'. Rezultat se lijepo vidi čak i iz satelita (satelit je to snimio negdje 2003.): pjege na asfaltu ispred zgrade u Naselju kralja Tomislava 3, vidljive na maps.google.com, su zakrpe kojih ima na svakih 2-3 metra.

Neispravna vodovodna cijev ispred zgrade broj 3 u naselju Kralja Tomislava, koja je toliko često pucala da gradsko poduzeće više nije ni asfaltiralo rupe - da bi brže i lakše otkopavali cijev, konačno je promjenjena na jesen 2007.

Pri tome je radi provlačenja nove cijevi trebalo iskopati u kolniku još malo većih rupa, na svakih pet-deset metara. Kada je sve bilo gotovo i konačno rješen problem s čestim pucanjem cijevi bilo je za očekivati da će se sada kompletni asfaltni sloj kolnika, uništen u dvadeset godina kopanja i lošeg krpanja, definitivno sanirati. No na žalost nije tako. I najnovije rupe, iskopane prošle jeseni ispred svih ulaza stambene zgrade, zatrpane su zemljom i s malo šljunka a pri tome se i štedilo na materijalu pa su tu ostale udubine u kojima se nakon svake kiše zadržava voda.

Fotografija skoro pola godina kasnije, u ožujku 2008. pokazuje da su nezakrpane rupe još uvijek tu, u stanju kako su ostavljene u jesen prošle godine. I tako, zbog nemara gradskih poduzeća i onih koji nadziru radove, skoro u centru grada Slavonskog Broda, ispred stambene zgrade imamo kombinaciju grbavog asfalta, na kome je moguće spotaknuti se i polomiti ruku ili nogu, i niza rupa ovlaš pokrivenih zemljom u kojima se zadržava voda i koje građani moraju preskakati da bi ušli u zgradu.

Ovaj primjer nije jedinstven, sličnih primjera u Slavonskom Brodu ima dosta, prekopavanje i saniranje iskopa na gradskim ulicama i pločnicima se vrši dosta nemarno pa pločnici i kolnici u centru grada sve lošije izgledaju.

/SWD, K.Ž./