Svila šuška, šlingeraj se širi ...

SLAVONSKI BROD, PODVINJE – Jeste'l čuli što se dogodilo, u Podvinju pekmez zagorio! U Podvinje išo' sam kolima/ Točak zeza nemamo pekmeza! - pjevalo se ovoga vikenda na 6. folklornoj priredbi „Svila šuška šlingeraj se širi, a Podvinje po rakiji i pekmezu miri“.

Kišovito i hladno vrijeme uskratilo je onaj pravi ugođaj ali nije omelo 200-ak folkloraša iz Slavonskog Kobaša, Siča, Kutine, Donjeg Miholjca, Punitovaca, Josipovca, Piškorevaca, Kupine, Zadubravlja, Slavonskog Broda i iz Bosanske Posavine da pjesmom i igrom podsjete na stare običaje. Posjetitelje su do suza svojim doskočicama i pričama nasmijali pučki pripovjedači bać' Roka i did' Tunja, a predstavljeno je i drugo dopunjeno izdanje knjige Duni vjetre ladovane (zbirku narodnih rugalica) etnologa Zvonimira Toldija.

Između 15 kandidatkinje izabrana je i najljepša Šokica u narodnoj nošnji Brodsko posavske županije. To je Kristina Ćupić, djevojka iz novogradiškog mjesta Siče. Kristina je nosila 120 godina staru svilenu svečanu nošnju, naslijeđenu od prabake, zlatom vezenu rubinu i oko vrata dvadeset zlatnih dukata. Posjetitelje je zabavljao Stjepan Jeršek Štef, a nebo iznad Podvinja obasjao je i pravi vatromet. U parku Trga Svetog Antuna gradonačelnik Slavonskog Broda, dr. Mirko Duspara, otkrio je bistu „Šokac i Šokica“, djelo kipara Ive Krajnovića – Blaževog, zagrebačkog Podvinjca.

Mimo ovoga službenog dijela programa odvijao se onaj u kojem se kuhao pekmez, a rakiju su u svojim kazanima pekli Grga Perković (kazan iz 1928.) i Josip Gomboš iz Budrovaca. Iako je ovoga puta nedostajao ambijent prošlogodišnjeg etno-dvorišta, ipak je to bila još jedna prigoda da se Podvinjci i njihovi gosti prisjete Vojne Krajine, graničara, dudovih svilaca i svile tkane za potrebe bečkog dvora. Baš kao i priče zbog čega ih i dandanas zovu "pekmezarima". Kažu da su prije 70-80 godina u nestašici kolomasti za kolske osovine svoja kola podmazivali šljivovim pekmezom. No, nevolja je nastajala kada se pekmez po vrućini razrijedio pa bi kolski kotači toliko škripali tako se škripa kola čula na daleko. I tako prozvaše Podvinjce pekmezarima. No, Podvinjci baš i ne mare za rugalice već vragoljaste snaše pjesmom odgovaraju: Mojoj diki brci od pekmeza / diko moja ti si iz Podvinja!

/Tena/