Okupacijom Bosanskog Broda 6. listopada 1992. godine završena je višemjesečna bitka za Bosansku Posavinu- najkrvavije razdoblje za ljude s obje strane rijeke Save. Pad Bosanskog Broda doveo je do egzodusa hrvatskog i bošnjačkog naroda iz Bosanske Posavine.
"Mnogi su u Bosanskoj Posavini izgubili prijatelja, brata, dom i grob. Nakon pada Bosanske brigade skupili smo se i otišli na druga ratišta, od Orašja, Kupresa, Livna, gdje god je bio hrvatski narod mi smo išli. A opet danas, nakon 27 godina još uvijek pripadnici HVO-a nemaju riješeno pitanje zdravstvenog osiguranja, nemamo se pravo sahraniti sa zastavom i počasnim plotunima, psihosocijalnu skrb nemamo, nego ćemo se nasloniti na ove timove koji će biti formirani. Ne tražimo ništa osim osnovnih ljudskih prava kao što je mirovina." Rekao je Ivo Đogaš, predsjednik Udruge veterana 101. Bosansko-brodske brigade HVO-a.
"Bilo je strašno. Onaj tko nije bio u tom ratu on o tome ne može pričati, iako o ratu u Posavini danas pišu knjige oni koji su to vrijeme proveli u Njemačkoj i zarađuju novce na krvi dječaka koji su poginuli. Podatak srpskih dragovoljaca govori da je u ratu u Bosni poginulo njihovih 25 tisuća vojnika, a od Johovca do Save čak 7 tisuća. Bosanska Posavina dala je preko dvije tisuće branitelja koji su slomili otpor i nakon toga više srpske snage nisu pokazale nikada više svoju snagu na području Bosne i Hercegovine. U Bosni su ratovali i najhrabriji i najbolji sinovi Slavonije i Republike Hrvatske, 108., 157. 3. gardijska. Na žalost naši momci kada danas umiru ne mogu dobiti ni počasnu paljbu niti ukop. To državu ne može koštati više od jedne saborske pauze. Stijeg brigade mora na sahrani postojati, kao i počasni plotun. No do sada se to nije riješilo i nadam se da će to sadašnji ministar koji je ratnik to ispraviti. Ljudi su izgubili povjerenje u sustav i čelne ljude koji su ih vodili u najteže vrijeme, Vukovar nije svetinja ako nije Posavina svetinja, jer Vukovar je jednako Posavina a Posavina je jednako Vukovar. Svi smo se mi na početku borili za svoju kuću i ulicu, za svoj život, a tek onda kasnije mi koji smo ostali za državu i bolji život svih građana bez obzira odakle dolazili." Rekao je Mato Bilonjić, brigadni general, ratni zapovjednik 103. derventske brigade,
