Među svojih 400-tinjak zaposlenika Mesna industrija Ravlić d.o.o. u Petrijevcima otprije mjesec dana ima i 17 novih radnika iz Nepala – mesara i mesarskih pomoćnika.
Njih sedamnaest, uglavnom mladih ljudi, ovdje su se odlično snašli, upoznavaju slavonske običaje i hrvatski jezik te svojim obiteljima i prijateljima prepričavaju razlike između života u Hrvatskoj i Nepalu.Nakon što su preko Agencije u Petrijevce stigli početkom srpnja, poslodavac im je osigurao smještaj u nekoliko privatnih kuća u Petrijevcima na način kako to i inače organiziraju za radnike iz Bosne i Hercegovine te Mađarske. Kako iza sebe već imaju radno iskustvo u mesnoj industriji, Nepalci su prvo krenuli na edukaciju u svoju novu tvrtku ne bi li svladali način rada kod novog poslodavca. U Ravliću pričaju da nije bio toliki problem način rada ni radne navike koliko je to bila jezična barijera, jer samo trojica govore nešto engleskog jezika, a ostali ni to.
- Rad ovdje nije težak. Vrlo je sličan načinu rada na koji smo radili u svojoj zemlji i zadovoljni smo načinom na koji su nas ovdje prihvatili, na šturom engleskom nam priča jedan od radnika iz Nepala, Thal Bahadur Gharti Chhetri. On nam u natuknicama priča kako rade u dvije smjene te kako na poslu jedu hrvatski obrok, no kada se vrate u kuće u kojima žive, onda najradije sami kuhaju na način na koji se to radilo u njihovu kraju.
- Što se hrane tiče, velika je razlika u načinu pripreme. I mi preferiramo i svinjetinu i piletinu te rižu i puno povrća, ali sve na drukčiji način, otkriva Thal Bahadur.
Iako je dobio ugovor na godinu dana, kaže da bi zbog načina života, plaće i uvjeta rada rado ostao i duže. S njim se slaže i mesar Prakash Bk, kazavši nam kako je do sada od hrvatskog naučio tek “dobar dan, hvala, i doviđenja”, ali da bi rado naučio i više jer je zadovoljan i ovdje želi ostati i duže.
