Više od tisuću tona hrane bit će bačeno samo tijekom današnjeg dana u Hrvatskoj. U isto vrijeme pučke kuhinje i socijalne samoposluge neće imati dovoljno zaliha da bi nahranile sve koji će doći po pomoć. Zašto hrana i dalje lakše nađe put do otpada nego do onih kojima je potrebna i kad će Hrvatska napokon dobiti banku hrane?

Blagdani su nekima opet donijeli obilje na stol dok drugi nastoje stišati jauke gladnih trbuha. Bi li im pomogla koja štruca od bačenih 135 tona kruha? A to je samo dio od ukupno 286.379 tona bačene hrane godišnje u Hrvatskoj dok istovremeno na rubu siromaštva živi čak 18,3 posto građana. Police socijalnih samoposluga zjape prazne, pučke kuhinje nemaju dovoljno zaliha. Potrebitih je sve više, a doniranje, iako primjetno raste, još nije na zadovoljavajućoj razini.

Prostora za poboljšanje u Hrvatskoj itekako ima, kao i primjera dobre prakse iz kojih se može učiti.

''Talijani su donijeli zakon o donacijama koji je već u prvoj godini primjene polučio rezultate. Njime su u detalje uredili odgovornost za doniranu hranu, porezna rješenja i pojednostavili procedure pri doniranju. Francuzi su išli na zakon koji je obavezao trgovce da moraju potpisati sporazume o trajnoj suradnji s humanitarnim organizacijama. Danci imaju vrlo organiziran volonterski sektor koji je odlično premrežen digitalnim rješenjima, Španjolska ima razgranatu i dobro opremljenu mrežu banaka hrane te značajne porezne olakšice za tvrtke koje doniraju''', istaknula je za DNEVNIK.hr Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu (EP) koja je bila izvjestiteljica EP-a za bacanje i sigurnost hrane, a zadužena je za reformu proizvodnje hrane u EU preko strategije "Od polja do stola''.

No da bi kod nas uopće bila primjenjiva slična rješenja, ističe da je potrebno stvoriti određene preduvjete - podići razinu opremljenosti posredničkih organizacija te stalno educirati građane.

Prazne police socijalnih samoposluga, put prepun preprekaSocijalne samoposluge, kojih je u Hrvatskoj 38, imaju važnu ulogu u suzbijanju siromaštva, no u svom radu susreću se s nizom prepreka, a ključne su oslanjanje isključivo na volontere i donacije, nedostatak skladišnog prostora i dostavnih vozila, poteškoće u financiranju, rast cijena hrane i drugih proizvoda. Svi ti problemi posebno su došli do izražaja zbog nastavka epidemije, koja je uz potrese dodatno doprinijela povećanju broja korisnika. Povrh svega, rad i financiranje socijalnih samoposluga nije niti zakonski regulirano.

I u sklopu Hrvatskog crvenog križa u 19 društava djeluju socijalne samoposluge, a u 14 društava djeluju i pučke kuhinje. Kako se stalno povećava broj korisnika, trebalo bi osigurati njihov stalni izvor financiranja. Društva pružaju i pomoć najranjivijim građanima kroz projekte za siromašne obitelji i pojedince te obilaze kućanstva u kojima žive osobe pogođene posljedicama potresa i epidemije, a i u okviru Hrvatskog Caritasa također djeluju socijalne samoposluge i pučke kuhinje.

''Nakon ukidanja plaćanja PDV-a na donacije 2015. doniranje u Hrvatskoj se nije značajno povećalo, a jedan od glavnih razloga je logistička neopremljenost humanitarnih organizacija. Nedostaje kamiona, skladišta, hladnjača i ljudi, a taj se segment organizacije sustava doniranja može sufinancirati iz EU fondova poput Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD). Van većih gradova je donatorima zapravo teško donirati kvarljivu hranu jer je nema tko preuzeti i adekvatno skladištiti'', upozorila je Borzan.

Donatore koči administracija''Administrativni preduvjeti dodatno otežavaju doniranje hrane'', ističu iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) za DNEVNIK.hr: ''Subjekt koji donira hranu dužan je priložiti dokaze o registraciji pravne ili fizičke osobe (izvadak iz sudskog ili obrtnog registra, rješenje o registraciji Udruge, te dokaz o upisu objekta u Upisnik registriranih subjekata i objekata u poslovanju s hranom (izvod iz Upisnika registriranih subjekata i objekata u poslovanju s hranom) u skladu s posebnim propisima o hrani te osigurati posebno skladište samo za tu namjenu''.

''Zbog nepostojanja infrastrukturnih preduvjeta - zajedničkog skladišta, rashladnih uređaja i opreme za čuvanje hrane, u praksi se nerijetko događa da se hrana kojoj se bliži kraj roka upotrebe proda na akciji po vrlo niskoj cijeni, umjesto da bude donirana. Također postoje slučajevi kada poslovni subjekti doniraju hranu, ali zbog administrativnih prepreka i/ili potrebe da ostanu anonimni, službeno ne registriraju donacije, odnosno ne doniraju hranu putem registriranih posrednika'', objašnjavaju iz HGK-a.

Ističu da je ''uništavanje hrane sve rijeđe opcija jer i to predstavlja trošak te se pokazalo isplativije prodati je pod drugim uvjetima te ostvariti dobit, nego li je uništiti. Upravo je ova činjenica potaknula otvaranje socijalnih samoposluga u kojima građani niske platežne moći mogu kupiti hranu po nižoj cijeni nego što je to uobičajeno''.

Bacanju hrane treba stati na krajIako ima obavezu prepoloviti količinu otpada od hrane do 2030. godine, bacanje hrane nije samo problem Hrvatske. U Europskoj uniji (EU), primjerice, godišnje se baci više od 90 milijuna tona hrane što je velik i višestruk izazov, ne samo s etičke i moralne, nego i s ekološke te ekonomske strane. A rješenja postoje. Jedno od njih je i osnivanje banke hrane, koja bi utjecala na smanjenje količine otpada od hrane i pomogla socijalno ugroženim građanima.

(Izvor: Dnevnik.hr)