Moj rođo opet zabio, Japan je kapitulirao- šalje nam poruku, raduje se i veseli naš Brođanin i suradnik portala Darko Lončar Daky. Malo Brođana zna  da Ivan Perišić ima svoju rodbinu u našem gradu. Darko Ivanov ujak nam kaže da priča počinje još davno prije sedamdeset godina kada je njegova mama Iva Senka Lončar doselila iz Dalmacije u naš grad u potrazi za boljim i ljepšim životom.



 Zavoljela  je naš grad i naše ljude i nikada nije zažalila  i tu se zaljubila u našeg starog Brođanina Dragutina Lončara s kim je u sretnom braku dočekala i ZLATNI PIR i dobila dvoje djece, našeg zaboravljenog  brodskog pjesnika Dinka, autora 12 knjiga poezije i pisca i slikara Darka, poznatog našim sugrađanima po svojim pričama i portretima naših starih Brođana i istraživanjima o zanimljivostima iz povijesti našega grada. Težak je život bio bake Ive Senke, došla je sama u naš grad iz dalmatinskog krša i siromaštva dalmatinske zagore, otac Ante poginuo u Drugom svjetskom ratu, ali ni budućeg supruga Dragutina život nije baš previše mazio, proživio je Bleiburg i križni put, i tako su se svak u svojoj muci i nevolji, ali i ljubavi našli, zavoljeli se i živjeli u sretnom braku do kraja svog života.

 Ponosna je baka Iva Senka na svoja dva sina i svoje dvije unuke, ali i to što je teta i baka Ivana Perišića. No, ipak Darko nam kaže da su uz njegovu stariju kćer Senku koja je ime dobila po svojoj baki, ipak, najvatrenije navijačice naše reprezentacije njegova mlađa kćer Lana i unučica Cassandra. Kada igraju naši, njih dvije se namažu ratničkim crveno bijelim  bojama po licu kao dvije Indijanke iz plemena Apashi, naoružaju se šalovima, zastavama i hrvatskim dresovima, a kada Ivan zabije, skaču do plafona od sreće, i telefoni i mobiteli odmah rade od rodbine iz  Australije, Njemačke, Hrvatske, pa sve do Irske: "NAŠ ROĐO OPET ZABIO!"