Brodski hamburger

Pružiti našoj djeci kao roditelj koji je i osoba s invaliditetom nije ni malo lagano. Koliko para toliko muzike, ali para u pravilu nema. Onda naletiš na nešto kao bolestan čovjek naš pravosudni sustav. Za koji koliko god bio bolestan može se zaključiti da je definitivno bolesniji.

GARDELAND

U Gardeland smo krenuli autobusom s ciljem da sjednemo na kat, ali kata na autobusu nije bilo.

-Tata jesmo došli? 

Tea je pitala već kod Lužana. Kako da joj kažem iza brda, kad ni jednog brda na vidiku a i noć je bila. 

-Tea još sam 800 km. -Onda opet isto pitanje:

- Tata jer smo blizu? 

Jel to daleko?

-Spavaj maco. -Kad god bi se okrenuo Hana bi bila budna kao zombi.

-Spavaj Hana, čeka nas puno hodanja po Gardelandu.

 Ionako sam tamo zadnji put bio 1994., pa znam gdje se šta nalazi. Motel Plitvice standardno stajalište za autobuse. Onda Slovenija u kojoj me na autocesti je najviše zbunjivao natpis Ljubljana zahod. Vanja to ti znači Ljubljana zapad. Na faksu su me zbunjivali tramvaji sa natpisom Zagreb Spremište. Nije mi bilo baš jasno koji je to dio Zagreba, jer ga na karti nema, kao ni zašto su prazni svi s tim natpisom. Nakon par mjeseci sam skužio da tramvaji idu u spremište na Črnomerec. Vozač je pomislo šta ovaj psihopat jedini sjedi unutra. Skužio sam napokon i od tad sam izbjegavao liniju za spremište. Čim smo pred jutro ušli u Italiju Tea se probudila. 

-Još malo Tea spavaj, taman je i Hana zaspala. 

Bosna bar ima brda i piramida, a tu nema ni jednog do Alpa. Vau Gardeland stigli smo. Ipak sam ja tu bio pa sve znam. Gdje je bio ulaz naravno da pojma nisam imao. Kud svi turci, tud i mali Mujo i bio sam u pravu. U najmanju ruku čekalo je nas par tisuća da se u 9:30 otvori 

ACDC

Gardeland, Pjesma ACDC i napokon su otvorili. Zaključio sam jedino da od 1994. ništa nije isto. 

-Tata ja bi tu išla, -svaka bi na svoju stranu. 

Talijani poznati po visini, obilježili su do koje visine dijete može ići na koju vožnju. Tei je falilo par cm da može. To su bile visine za 7 godina, a ona ima s 4. Ispada da će s 7 biti previsoka. Kao prava konkurencija Japancima sve sam iz žablje perspektive fotografirao. Visine se bojim, ali Hana ne, pa je ona bila zadužena za fotografije s visine. Sjeo sam na minutu i okrenem se. Sranje nema mog fotoaparata, jedva sam ga našao na njuškalu za 500 kn. Sad sam opet Balkanac, što i jesam. Ipak imam mobitel. Opet sranje, nemam memorije. 

-Hana jer možeš obrisati 100 ak selfia. 

4D

Jadna je već padala s nogu od umora od hodanja. Tea me ispitivala gdje leti balon napunjen s helijom, koji je odletio dvije minute nakon kupnje. Oko svijeta ljubavi. Drugi balon smo zavezali za ruku radi sigurnosti. Hana je išla na one Ruske planine ili kako već. Malo se blijeda vratila. 

-Tata ja bi još. 

Kao pravi tata procijenio sam da mogu jedino u vožnju aviončićem jer on leti najniže. Ta vožnja mi je bila strašna. Tea i moja mama su se otišle voziti nekim kao NLO-om. Stvarno ih je digao visoko. Molio sam sve poznate i nepoznate molitve da više slete. 4 D kino se stvarno isplati vidjeti. Nevjerovatno koliko ta  tehnika napreduje.Još se sječam kad sam kao dijete ispred kina Hrvatski dom ili/ ti Jadran išao s popisom filmova preko praznika... Vani vruće a u pola kina sam se smrzao, pokisao i skoro me dinosaur pojeo. 4 D verzija crtića ˝Ice of age˝ je doslovno brutalna, kao da sam upao u horor. Tea i Hana su se smijale a ja sam gutao knedle od straha. Nakon toga smo krenuli kući.  Pitam se kako će kino izgledati za 30 godina hologrami ili što već.

-Nagodinu idemo u Europark. -Uf i ja bubnem i ostanem živ.

Grupnjak

U šahu sam zapeo na jednom bodu. Planirao sam da na turniru u Pleternici osvojim bar tri boda. Poraz, poraz, pa onda opet poraz. Pomislio sam se da propijem, popio sam litru mineralne ipak sam na  ¼ tablete Phemitona (e to treba znati prepoloviti), koji će mi valjda ovih dana ukinuti. Najviše mi je u tom trenutku odgovaralo da zamijenim ono ˝Krivo je more˝, s ˝kriv je gemišt˝. Dobro je da nisam, pobijedio sam zadnju. Bio sam drugi, odozada.

-Vanja ima u tebi potencijala treniraj, jel treniraš…, Damirova čuvena motivacijska rečenica s upitnikom na kraju.

Trebao sam više slušati, ipak ću nagodinu ići na dvije pobjede, da budem 100% bolji. 5. listopad  grupno vještačenje još u 8 sati na psihijatriji. Na psihijatriji sam otišao pišati,a ono na vratima ni kvake, na kotliću ni špage, valjda da se netko ne objesi. Tko se još u 8 ujutro vješa ili tad ima želju za samoubit? Tri vještakinje su me dočekale u sobi. Nisu me gledale kao Borga, nego kao aliena. Na kraju sam jedino skužio da je dr.  Vidrih fizijatrica. Prvo me ispitala psihijatrica. 

-Zaboravio sam reći da se rastajem, -ah to naknadno pamćenje.

-Da li ste kad planirali samoubojstvo?

Kao da sam na Trenutku istine. Hladno sam rekao ne (pa kod vas se ni ne možeš ubiti). Odgovor je lažan, očekivao sam da kaže ona žena. Dodao sam da se nikad ne bi ubio zbog svojih kćeri.  Uostalom ,tad nisam shvatio smisao tog pitanja. Pa Borgovi su neuništivi, da sam rekao mogu se restartirati. E to bi bio odgovor koji bi vrijedio više koju tisuću. Nisam bio savjetovan   oko toga šta trebam reći. Istina je da sam par puta razmišljao o tome, ali uvijek postoji izlaz iz svakog problema. Malo je rano da joj objašnjavam svoje životne filozofije.

Nekad je bolje šutjeti

Fizijatrici sam ispričao o svim problemima koje imam, pa čak i da kćer nisam mogao nositi, ali sad nosim, Opet greška. 

-Koliko si samostalan?

-Skroz, jedino ne mogu kruh sam narezati, ali kupim si narezani.

Hehe, koja sam budala. U  krivo vrijeme brutalno iskren, dobro je da još nisam spominjao brisanje guzice lijevom rukom. 

-Da li kontrolirate stolicu, mokrenje, da li se možete seksati?

Na sve sa odgovorio sa da. Rekao sam da s lijevom šakom ne mogu ništa, ali to su vidjele tri žene a ja ujutro u 9 pod baražnom paljbom. Totalno sam se pogubio, nitko me za srce nije ni pitao, ni za bolove koje sam trpio do sada. Treču vještakinju, neurologa je najviše zanimala moja supruga??? Onda sam se sjetio.

-Ona me je napustila.

Kud sam to rekao, tri žene. Onda tisuću pitanja. Da sam se bar sjetio da odmah kažem a nisu me ni pitali. Tri  profesorice na fakultetu a ja kao da sjedim s onim bakicama s sela koje tračaju na klupici ispred kuće..

-Napisati ćemo nalazi poslati ga na sud. Da li treba pomoći da izađeš van? 

-Ne, ispričavam se što sam kasnije rekao za bivšu.

 Kad te svi isprate s smiješkom znaš da neće valjat.

Selfie

-Ana ja sa sam sve krivo rekao a i istinito, jedino sam se pogubio oko Ivane.

-Potpuno te razumijem da si se pogubio nakon svega što si prošao. Bitno si da si sve rekao kako je bilo.