SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

DNEVNIK BOLESNIKA: Bez vode na moru

PRIJE 2 GODINE
TEKST: Vanja Krnić

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | DNEVNIK BOLESNIKA: Bez vode na moru SB Online | DNEVNIK BOLESNIKA: Bez vode na moru

PRIJE 2 GODINE
TEKST: Vanja Krnić

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Na +40 biti žedan, a doslovno nisam mogao progutati kap vode. Neshvatljivo mi je to bilo kad si žedan da postoji samo jedna opcija da moliš  da ti se vode  u cijev koja ti viri iz stomaka.

Mi letimo

Eno  Velebit, pa lijevo desno, gore, dolje, par tunela. Mi letimo! More eno ga tamo dolje. Uhvatio sam se iz sve snage za onaj rukohvat u autu i vikao.

-Pazi! 

Suh na moru

Kao neka curica sam bio, pa ja se bojim visine, već sam vidio direktan susret auta i mora. Velebit, kad smo to savladali možemo i makadamima na Alpe. Kad se sjetim Jadranske magistrale i zdravom treba živaca da to odvozi. Obrovac, Benkovac, pa Drniš. Napokon Čiovo i Trogir, pogled koji sam toliko čekao, ali opet sa vrha brda, malo provalije. Naša vikendica je pored vrlo strmovitije ceste i uzbrdo i nizbrdo. Kako ću sići dolje? Sa štakom bivšeg šogora od prošle godine, sam išao polako dolje. Došao sam na more, a ne u more. Susjeda srećom tad još nije bilo puno, jer većinom dolaze kasnije ili su bili pa već otišli. Kao da idem u neki prošli život, a ti mirisi kao da su i bili iz prošlog života. Nisam se skoturao kao lopta u more, po ne znam koji put uspio sam. Napokon sam bio dolje na moru, na terasi 30 m od mora. Agava je dobrano narasla, bila je spremna za ilegalnu proizvodnju tekile. „I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče.“;  to ni zdrav nisam mogao nikad reći više puta. Ni gore ni dolje, a s pogledom na more u koje ne možeš, predivno. 

 Na boru ispred kuće je već godinama zrikavac, s njim je nekako lakše jer nema č (Čipi čips; ni ponavljanje toga mi nije išlo). Put do mora je prestrm za mene, ali imam bor i hladovinu. Zrikavac mi je pravio društvo, jer sam bio na moru, a do mora nisam mogao. Ironije li onaj peg mi je smetao. 

Dolje ili gore

Sigurno da sam sišao dolje, more bi  mi ušlo u stomak. Imao sam neku stolicu i amper vode (tata mi je donosio), pogodite morske, da umačem ruku. Čekao sam svoga prijatelja Antu, ali ga te godine nije bilo, jer je ostao kod dide i bake u Splitu. On  je bio prijatelj iznimne dobrote. Bio je kao i ja drugačiji od drugih. Volio sam ga slušati, a mislim da je i on znao da ja slušam njega. Pričao bi mi obično o tajnim službama, policiji, povijesti. Nažalost  liječnici su mu pri porodu oduzeli šansu za normalan život, iako je bio normalniji i pametniji od 99% ljudi koje znam. Imam osjećaj da sam bio kao neka atrakcija u zoo vrtu, susjedi su me dolazili pogledati.

-Bit ćeš ti dobro. 

Ja sam dobro, još da me drugi mogu razumjeti što pričam. Pogled na more iz drugog reda, nagodinu ću dolje… ima na youtubeu videa  kako se ljudi kupaju.

Banjao sam se u lavoru. Da sam otišao na more u crnoj kronici bi pisalo: “Ekstremno utapljanje, nije se ugušio u moru, ali stomak mu je popio more“. Malo su me ljudi u čudu gledali kad su silazili do plaže, uredno su me pozdravljali, na raznim jezicima, a ja bi im odgovarao na svom kligonskom. Pitanje mi je bilo kako ću doći, tj popeti se do auta kad budemo išli kući. Cesta pored vikendice je bila veći izazov od 4 kata. Sve su mi funkcije tada skoro bile normalne. Dobro sve osim: govora, jedenja, ruke lijeve. Ma bio sam zdrav čovjek. Bilo mi je svejedno kad bi niz cestu do plaže išla: Njemica, Čehinja, gola manekenka, baba od 99 godina. Uredno bi slinio za svakim i pljuckao u posudu. Puj jesu dobre! 

 "Tko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe." - opet Nieche. Da li sam ja postao neman? Svaki dan su u isto vrijeme prolazili ribari i sa brodskom sirenom pozdravljali  bivšeg kapetana, koji je bio par kuća ispod nas. Postao sam ne svojom voljom, nego voljom ljudske gluposti; promatrač. Kao one babe u Slavoniji, koje po cijeli dan čekaju na klupici ispred kuće, samo da bi mogle izgovarali bilo koga par pokoljenja unatrag. Mogao sam jedino sa zrikavcem i borom ogovarati, ali to ne bi bila dvosmjerna komunikacija. Morao sam upoznati sam sebe i svoju novu narav, tijelo i sve što ne poznajem oko sebe. Sam se sebi nisam nimalo sviđao. U isto vrijeme sam upoznavao Teu, koja je trčala po terasi u hodalici. Hana je tamo već domorodac, pa ima svoju ekipu. Moje stanje se odrazilo na cijelu porodicu, nažalost, bio sam totalno nesposobna osoba za samostalan život. Biti žedan a ne možeš piti, biti gladan a ne možeš jesti. Užas, brrr....E da mi je biti morski pas, kao u onoj pjesmi.

Ide

-Kako si? 

-Ide. 

-Ideš na plažu, da li ti treba pomoći? 

Taj moj kurtoazni odgovor je ponekad bio i kontraproduktivan.

-Ne sutra ću!

Ljudska pristojnost je hvale vrijedna ljudska vrlina, koje me znala dosta pogubiti. Išao bi na plažu, ali bojim se da mi stomak ne popije more i ode nam turizam! Taj odgovor ˝ide˝ je moguče tumačiti na puno načina. Daleko su jednostavniji odgovori u Dalmaciji:

-Kako si?

-Ae...

S  tim odgovorom bi vježbao i samoglasnike i grlene mišiće, meni je i dalje ostalo ˝ide˝ ni ne znam zašto ona Kantova definitivno stoji: “Dužnost prema samome sebi se sastoji u tome da čovjek očuva ljudsko dostojanstvo u vlastitoj ličnosti“. Ribar je svako jutro trubio, taman je tada bio aktualan Zerp. Nisam ga mogao vikati: 

-Ima li ribe ili su Talijani sve upecali. 

Grička vještica

 Vjerojatno nisu, ali mi nije ni bilo bitno kad nisam mogao jesti. Već je 8 mjeseci prošlo od one jabuke koju sam konzumirao na usta. Da li mi je jabuka bila posljednji obrok? Koji je svjetski rekord u nejedenju i da li sam ga srušio? Nisam ni bio siguran koliko taj peg može biti u meni, ali živcirao me. Knjige su korisne za tjelesno zdravlje kao tjelesno vježbanje. Tu od Kanta nisam poslušao. Više sam bio za slikovnice, knjiga mi je bila previše. Još nekako sam moga držati koncentraciju 10-20 strana. Baka je iz neke knjižnice  iz bivše Juge, navukla knjiga. Da čitam Gričku vješticu na moru nije mi imalo ni malo smisla. Tih dana je bio kod nas Hrvoje 1 sa ženom, pa mi je dan malo brže prošao. Zadao sam si novi cilj. 

Nagodinu idem na plažu, pa kud puklo da puklo. Tata je spustio auto niz tu cestu, tj susjednu, na kojoj je malo manja strmina. Supruga je sa Teom i Hanom otišla gore čekati. Pošto je naš auto  malo jaći od maminog i tatinog spustili smo naš. Do auta sam uspio doći, čak sam preko zidića prešao. Onda turiranje i odbrojavanje. Imao sam osjećaj da se penjemo po lansirnoj rampi. Lansiranje je bilo uspješno završeno, lansirani smo na glavnu cestu. Pošto je cesta do Knina bila u popravku, išli smo uz obalu, par puta nas je navigacija na krivi put odvela. Stajali smo i zalutali  nekoliko puta, ali stajanje u Slavoniji mi je pokazalo da sam postao meteoropat. Kad sam izašao van, doslovno sam disao na škrge od vlage u zraku. Serborea se  baš i nije povukla, jer sam se sunčao u majici ispod bora. Ostao sam živ, pred sebe sam postavio nove ciljeve i zadatke. Malo se smole po meni polijepilo od bora.


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: