ʺSlavonija je uvijek bila hraniteljica Hrvatskeʺ

SDP-ova kandidatkinja za zamjenicu župana je Ivana Ribarić Majanović, kako bi je upoznali naš novinar je razgovarao s njom

1. Tko je Ivana?

Zovem se Ivana Ribarić Majanović, živim u Rešetarima pored Nove Gradiške, udana, supruga i majka jednoipolgodišnjeg dječaka. Zaposlena sam u struci kao diplomirani inženjer šumarstva. Također imam OPG i s obitelji se bavim ekološkom poljoprivredom tj. uzgojem lijeske. Imamo blizu 5 ha nasada, što nije puno ako ćemo se uspoređivati s velikim proizvođačima, ali ako uzmemo u obzir da smo kupili svaki kvadrat zemlje sami, svaku sadnicu od njih oko 2500 komada okopali, orezali i njegovali, nama to nije nimalo mala brojka, već veliki osobni uspjeh i ponos. U slobodno vrijeme koje mi ostane uz sve ispred navedeno bavim se cvjećarstvom i vrtlarstvom.

2. Što vas je potaknulo da se kandidirate za zamjenicu župana

Mnogo ljudi u našem okruženju s razlogom nije zadovoljno stanjem kako u državi, tako i u županiji. 

Proporcionalno količini nezadovoljstva koje vlada među ljudima, vlada i averzija prema politici, političarima i bavljenju politikom, a posebice među mlađom populacijom. Međutim, jedini mogući način za učiniti promjenu je upravo politika i sudjelovanje u tijelima koja donose odluke koje utječu na život svih nas. Tako da kada sam dobila priliku kandidirati se za zamjenicu župana Brodsko-posavske županije, nisam morala puno razmišljati. 

3. Vaše ideje i razmišljanja u kojem smjeru ide a u kojem bi trebala ići županija?

Naša županija nažalost prema svim nesubjektivnim pokazateljima je na začelju Republike Hrvatske dok smo prvaci u negativnim trendovima kao što su depopulacija i iseljavanje.  Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku u našoj županiji je u odnosu na prethodnih 10 godina 22000 stanovnika manje. To je zaista porazna brojka. 

Županija je usprkos velikim prirodnim bogatstvima; plodnom poljoprivrednom tlu, bogatstvom šumama i vodama te povoljnom zemljopisnom položaju i prometnom povezanošću bila sustavno zanemarivana i korištena kao resurs za crpljenje kvalitetne radne snage i kvalitetne sirovine za daljnju preradu. Naši ljudi su marljivi, vrijedni i sposobni, ali mirni, dobroćudni i pomirljivi sa situacijom, što je i rezultat da su tolerirali takvo zapostavljanje i tonjenje.

Brojni poduzetnici koji su svojim marljivim i hvale vrijednim radom stekli sredstva za daljnja ulaganja, odlučili su se ulagati ih u nekretnine u Zagrebu ili na moru. Upravo to govori koliko je teška situacija u našoj županiji. Kada kuna zarađena u Slavoniji, neće biti uložena u Slavoniju, nego Dalmaciju ili Zagreb. A kako će i veliki investitori doći kod nas kada ni mi sami ne vjerujemo da smo vrijedni ulaganja!

Krajnje vrijeme je za promjenu. Kako kaže stara kineska poslovica: „Najbolje vrijeme za posaditi stablo je prije 10 godina, ako nismo tada, drugi pravi trenutak je sada!“ 

Shvaćanje uzroka problema sa kojima se Brodsko-posavska županija suočava, prvi je korak njihova rješavanja. Činjenica je da kreatori županijske politike nisu do sada prepoznali ključnu vezu između otvaranja radnih mjesta sa procesom nadomještanja uvoznih proizvoda u županiju. Posljedice navedenog stanja uzrokovali su odljev visokoobrazovanih, ali i drugih stručnih kadrova. Naš je cilj ohrabrivati i poticati razvitak poduzetništva, stvarati dinamične poduzetničke sustave i razvijati poduzetničke potencijale koji se temelje na posebnostima i resursima naše zajednice i njenih lokaliteta i koji ih dalje unapređuju i na odgovarajući način vrednuju.

U županiji se mora prestati uvoziti više nego si građani mogu priuštiti, te ponovo postati uspješan u nadomještanju uvoza vlastitom proizvodnjom i industrijskim izvozom. Taj razvoj se ne može dobiti na poklon: on se mora obaviti, on je proces koji je osmišljen, kojim se upravlja, proces u koji se investira. 

4. Kako pomoći kraju iz kojeg vi dolazite?

Slavonija je uvijek bila hraniteljica Hrvatske i šire. I mislim da ne bismo trebali bježati od toga. Kako sam već rekla, imamo vrijedne i marljive ljude, koji zanaju proizvesti proizvod. Ono čemu treba težiti je da se taj proizvod ovdje i prerađuje u finalni proizvod i na taj način dobiva dodatnu vrijednost te donosi nova radna mjesta. Nije dovoljno samo proizvesti žito, treba ovdje i zamijesiti kruh. Hrvatska uvozi smrznute pekarske proizvode dok svoju pšenicu izvozi. Isto vrijedi i za druge prehrambene artikle. Prije rata u Novoj Gradiški je bilo nekoliko drvnih industrija koje su proizvodile namještaj i taj namještaj je bio pojam kvalitete, kako kod nas, tako i u Europi. Danas kupujemo namještaj skandinavskog dizajna  po cijeni koja nikako nije dobra u odnosu na kvalitetu. Tako sada mali Slavonci spavaju u lijepo dizajniranim kinderbetima od visokokvalitetnog brezovog drveta, kako piše u specifikaciji. Zašto bismo preradu naših kvalitetnih sirovina prepustili nekome drugome, od toga bi mi trebali znati napraviti dobar posao! Mislim da bi takve industrije kod nas vrlo brzo mogle zatvoriti svoj proizvodni ciklus, a na kraju, to su i zelene industrije u kojima se brzo okreće ciklus jer je hrana nešto što svakodnevno treba za vlastite potrebe i potrebe drugih. Također za sobom povlače i druge djelatnosti, kao što su proizvodnja ambalaže, dizajn proizvoda i sl. Tu su i brojne ustanove kao bolnice, škole i vrtići koje bi trebale davati prednost domaćim proizvođačima i biti prvi potrošači domaće proizvodnje. Pozitivan trend, zapošljavanja i veća količina novca kod domaćih proizvođača i prerađivača dovela bi do porasta potrošnje u svim gospodarskim granama i razvoja povoljnije investicijske klime.

5. Žene u politici ( što i koliko toga mogu promijeniti)

Preuzimanje veće odgovornosti i kontrole nad vlastitom sudbinom i sudbinom sredine u kojoj živimo i radimo, stvaramo obitelj i odgajamo djecu imperativ je vremena u kojem živimo, kako za muškarce, tako i za žene. U Gimnaziji Nova Gradiška imala sam pokojnog profesora latinskog jezika koji je rekao da za ženu (a mi smo bili ženski razred) nema boljeg miraza od dobrog obrazovanja i dobre diplome jer će takva žena jednog dana, u jednom normalnom društvu, doprinijeti svojoj obitelji dobrim radnim mjestom i dobroj skrbi u odgoju djece. Ja bih dodala da je naša odgovornost i sudjelovati u stvaranju društva i direktno kroz politiku pokušati oblikovati društvo i uvjete u njemu onakvima kakvima ih želimo ostaviti našoj djeci kako bi, osim ljubavi, imala dobar motiv, da ostanu tu s nama i kada napuste roditeljsko gnijezdo.

Ovim putem bih pozvala sve da izađu na birališta i izraze svoje mišljenje. A posebno bi mi bilo drago da se sve žene koje su sada na listama zbog ženske kvote, neovisno o stranci, nakon izbora nastave aktivno baviti politikom.