U meritumu stvari naslov članka je apsolutno netočan, ali ću kroz ovaj tekst dokazati da je točan-i u praktikumu ispravan.

Naime, u svojstvu glavnog urednika web publikacije SBonline (Ivica Janković), iznosim svoje razmišljanje i zaključke u ovom članku. Bez ikakve potrebe za bilo kakvim avansnim opravdavanjem po bilo kojoj osnovi prema akterima ove priče ,Jerku Zovaku i Mirku Duspari, dapače, bez ikakve zadrške prema dotičnima i bez rukavica.

Također, napominjem kako se radi o članku i izraženim superlativima prema dvojcu bez kormilara, koji suvereno vode Grad Slavonski Brod- Jerko Zovak kao glavni i Mirko Duspara kao mali od palube.

Obzirom da se radi o formalnom gradonačelniku, osoba je od javnog interesa, kojeg plaćaju građani Slavonskog Broda i kao takav podložan je javnoj i konstruktivnoj kritici. Jerko Zovak u svojstvu predsjednika i vlasnika udruge "Plus", koja se također dobrim dijelom financira i gradskog proračuna, odnosno javnim novcem, također je podložan kritici na javnoj razini.

 
 
Gledajući iz te perspektive, kritika mora biti uvažena i poštovana jer zadovoljava sve norme konstruktivne kritike, jedne od pet definirajućih. U konačnici, članak je javan i potpisan. Kao takav je utuživ ukoliko iznosi neistine i klevete, što ovdje nije slučaj.

Pa krenimo...

Jerko Zovak je u ovih trinaest godina dokazao da ima strašan utjecaj na gradonačelnika. Zaposlio je sina kao informatičara, dapače nemam ništa protiv, (tada još preko Vladimira Čoleta Jerkovića, s kojim je bio bolji nego s Dusparom). Međutim, kada je Jerković izletio iz političke kombinacije- nakon što je isključivo zaslužan što je Duspara ostao gradonačelnik, usprkos snažnim napadima HDZ-a 2007. na prijevremenim izborima (takozvana "Jamajka koalicija" dobila je za dlaku izbore;tada je još Jerkovićev HSLS bio znatno jača stranka od Dusparinog HSP-a) -ostao je 100% uz Mirka Dusparu.

Od 2010. godine, preko web portala SBplus ima i javni utjecaj (koji uzvraća potpunom i bespogovornom potporom Duspari na izborima, kao i potiranjem bilo kakvih negativnih vijesti u gradu ako postoji mogućnost da se “prišiju” gradonačelniku).

Koristeći osnovni alat izborne kampanje koji koriste u svijetu, portal, odnosno Zovak locira problem prema mišljenju građana-bilo da mu građani jave, ili da se unaprijed postavi kao problem ono što je već ionako planirano napraviti, a zatim „promptno” gradonačelnik, kao, reagira na prigovor portala SBplus i odmah ispravlja problem, čime dobiva dojam efikasnosti, osluškivanja građanskih želja i dobrog gradonačelnikovanja.

Događa se to bilo da se radi o značajnim radovima, školskim dvoranama, cestama... Ili o beznačajnim stvarima, kao na primjer da javni wc na Korzu radi i poslijepodne.

Nadalje, sve informacije iz Gradske uprave prvo se preko zaduženih pročelnika dojavljuju Jerku Zovaku koji ih objavljuje kao ekskluzivne vijesti, a tek zatim grad službeno objavljuje svoje namjere po pojedinim pitanjima, često i s dan-dva zakašnjenja.

Kod otkaza desetak zaposlenih koji su proglašeni viškom prije tri godine, SBplus je prvo napadao „neefikasnost gradske uprave” , nakon čega je Grad rekao kako će ići u racionalizaciju. Nakon toga je portal SBpus „hvalio gradonačelnikov potez” (premda ga je ustvari sam predložio!), iako su otpremnine Grad koštale skoro tri milijuna kuna.

Nakon toga, na ista mjesta gradonačelnik je zaposlio nove ljude- premda su ta mjesta navodno bila suvišna i nepotrebna!?! Sbplus, naravno, nije ništa pisao o tome!

Aferu oko Lidla i (ne)postojanja dozvole za pristupnu cestu, pokrenuo je SBplus, nakon čega se Grad počeo inatiti ne izdajući uporabnu dozvolu za već dovršen objekt (za koji je Grad izdao dozvolu na početku gradnje!), a sve zbog isključivo osobnog sukoba na relaciji Zovak-Rimac. Upućenima u materiju priče, to je već otprije poznato.

Sada kad je Ministarstvo dalo dozvolu za otvaranje, Gradu prijete milijunske odštete koje će možda morati platiti Rimcu, za plaćene penale Lidlu. Isto tako, hitna reakcija SBplus-a, koji je isti dan optužio Čermaka za zagađenje vode, potaknula je Dusparu da odmah, bez provjere, također optuži Čermaka. Danas se pokazalo da zagađenja vode uopće nije bilo!? Podsjetimo, i Čermak prijeti gradu milijunskim tužbama...

Kod posljednjeg primjera, prvo je SBplus (čitaj: Jerko Zovak) pokrenuo inicijativu da se Marija Mandžukića proglasi počasnim građaninom (pohvalno), a onda je, istoga prijepodneva, gradonačelnik (tobože u svoje ime) predložio to gradskom vijeću što je i usvojeno. Zasluženo, o tome nema dvojbe.

Pokazalo se, da bi počasni građanin Slavonskoga Broda teoretski trebao biti netko tko nije iz Slavonskoga Broda, ali je svojim radom, nastojanjima, djelovanjem, ili zaslugama za grad bitno pridonio razvoju istoga, njegovoj prepoznatljivosti i/ili pridonio da u gradu dođe do gospodarskog, kulturnog ili kakvog drugog napretka.

Tom nagradom, takvoga dobročinitelja, građani Slavonskoga Broda kao posebnu počast, a odlukom koju donose preko svojih predstavnika u Gradskom vijeću, prihvaćaju među sebe kao sugrađanina. Međutim, praksa je pokazala da se poveljom počasnoga građanina iskazuje i počast rođenim Brođanima koji su svijetu predstavili grad Slavonski Brod, kao mjesto iz kojega su oni potekli, dakle kao mjesto koje je iznjedrilo društvene junake.

Pravilnik o dodjeli nagrada i priznanja dopustio je tako nešto, premda za rođene Brođane imamo i nagradu za životno djelo (za cjelokupan nečiji opus), a imamo i godišnju nagradu za najistaknutijeg Brođanina na nekom području, koji je svojim djelom učinio sugrađane ponosnima u nekoj godini.

Takvo priznanje dodjeljivalo se i prije moderne Hrvatske. Primjerice, počasnim građaninom Broda imenovan je 1915. godine i austro-ugarski feldmaršal Svetozar Borojević, nakon što je u Prvom svjetskom ratu uspio stabilizirati bojišnicu i slomiti seriju od nekoliko ofenziva talijanske vojske na sočanskom ratištu, ili primjerice, Antun de Monte Pastello Mollinary, imenovan 1876. za posebne zasluge izgrađivanja savskih nasipa.

U posljednjih 20-tak godina počasnim građanima tako su imenovani:

- Wolfgang Marguerre, 1997.
- Dragutin Tadijanović 1998. (Brođanin)
- Đuro Josić 1999. (Brođanin)
- Ivan Grgić 2000. (Brođanin)
- Branko Ružić, posthumno 2004. (Brođanin)
- Stjepan Babić 2005. (zavičajnik)
- Dubravko Jelčić 2006. (zavičajnik)
- Vladimir Rem 2008. (Brođanin)
- Franjo Komarica 2010.
- Albert Thielemeier 2011.
- Dragomir Hausknecht 2012. (Brođanin)
- Domagoj Šimunović 2014.
- Marin Srakić 2015.
- Vladimir Jerković, 2016. (Brođanin)
- Mihael Ferić 2017. (Brođanin)
- Josip Stanić, 2018. (Brođanin)
- Mario Mandžukić, 2018. (Brođanin)

Onako kako odgovorno stojim iza ovih napisanih slova i činjenica, toliko sam i siguran, da Jerko Zovak neće imati "muda" odgovoriti (barem javno) na ovaj članak! Što bi čovjek mogao odgovoriti, ili kako demantirati istinu i činjenice.


Autor: Ivica Janković
Foto: Ivica Janković
Foto: Ebrod