JASNIN CVIJET-sjećanje na zaboravljenog brodskog fotografa, Jakoba Jecića

Zašto je i po čemu Jakob Jecić toliko važan i bitan za povijest, kulturu i umjetnost Slavonskog Broda? Da nisam  naišao na njegov  grob, iskreno govoreći, ne bih ni znao da je taj čovjek uopće i postojao u našem gradu, a kamoli da je nešto posebno važan i bitan za povijest i kulturu našega grada. Priču o našim zaboravljenim, starim Brođanima sa starih nadgrobnih spomenika prva je u Brodu počela ozbiljno  proučavati  Jasna Lovaković, istražujući kulturno- povijesnu baštinu našega starog brodskog groblja i ostavljajući pored svakog porculanskog  spomen fotoportreta na nadgrobnom spomeniku jedan cvijet, plavi, žuti ili crveni, sasvim svejedno, kao mali znak pažnje, kojim je htjela na simboličan način poslati poruku da naši stari Brođani nisu zaboravljeni i da ih se želimo sjetiti pa iako i na ovaj način,  te im  tako, bar malo produžiti život. Na žalost, nakon prerane  smrti moje Jasne od korona virusa, ja samo, nakon dužeg vremena,  nastavljam dalje istraživati  tamo gdje je ona stala.

 Jasna je u amanet kulturi i povijesti našega grada ostavila svoja  tri nezaboravna  otkrića, tri umjetnička, porculanska spomen fotoportreta i nadgrobna spomenika Romane Keller, Marije Urllich i Lize Balenović. I tako sam, s torbom punom Jasninih cvjetova krenuo u novo istraživanje povijesne jezgre našega starog brodskog groblja. JAKOB JECIĆ- UMJETNIČKI FOTOGRAF. Zastadoh ispred njegova spomenika i upitah se zbunjeno-umjetnički fotograf??? Hej ljudi, hej svijete, pa zar su prije sto godina postojali u našem gradu umjetnički fotografi??? Otkriće ovoga spomenika odmah  mi je privuklo pažnju  jer i moja malenkosti se također  smatra umjetničkim fotografom i članom preko dvadesetak organizacija za izradu umjetničkih fotografija širom svijeta, od Parisa preko Londona, pa sve do New Yorka.  Neki dan upravo sam nagrađen za jednu  umjetničku fotografiju koja  je ušla u mnoge  pariške umjetničke časopise.

 Eto, da se samo  malo pohvalim. Ispred groba Jakoba Jecića  primjećujem neki mali tabure, pa sjedoh na njega da malo, poslije dugog lutanja po groblju, odmorim ove stare kosti  u hladovini, ispod borovine. JAKOB JECIĆ- UMJETNIČKI FOTOGRAF! Pa kaže, rođen davne 1882. a umro vrlo mlad 1911. Tek mu 29 godina bijaše. Pa što se to zaboga, dogodilo Jakobe, zapitah se!!? Fotkam onda njegov spomenik nekoliko puta, i krećem u potragu za informacijama o kolegi umjetniku. Ali... ćorak. Nitko živ nema pojma tko je bio Jakob Jecić. Zivkam na sve strane, ali nitko ne zna ništa o ovome čovjeku. Ipak, od jednog brodskog kolekcionara umjetnina i starih fotografija  uspijevam doći do nekih informacija. Jakob Jecić imao je svoj privatni foto atelier u nekadašnjoj Banskoj ulici br. 14. a sadašnjoj Starčevićevoj. Zvao se službeno "ATELIER PARISSIEN" Zašto PARISSIEN, zato što je naš brodski fotograf usavršavao i specijalizirao umjetnost u Parisu, boemski lutajući ulicama Parisa i fotkajući pariške ulične svirače i performere.

 Zgodan i šarmantan mnogim ženama, plijenio je  Jakob poglede zamamnih ljepotica Parisa, ali i naših Brođanki koje su u njegovom ATELIERU PARISSIEN doživljavale brojne i nezaboravne ljubavne avanture. Jakob-kicoš, šarmer,  zavodnik i umjetnik. U naš grad je došao iz Vinkovaca gdje je također imao photo atelier od 1904 - 1908. Ipak, Brod mu se činio i ljepšim i prosperitetnijim  gradom toga vremena i čovjek pakira svoje kufere i dolazi u naš grad.  Dolazim onda do informacije da  Gradska knjižnica u Vinkovcima čuva više njegovih fotografija do kojih ću pokušati nekako doći, pa će ova priča dobiti vjerojatno i svoj nastavak. Danas su crno- bijele fotografije u umjetničkim krugovima Europe  ponovo u modi. Umjetnička fotografija je  prije svega izraz kako fotograf vidi svijet. U umjetničkoj fotografiji nije uopće važno što kamera vidi i bilježi, nego što fotograf vidi i želi pokazati, a kamera je samo alat za stvaranje umjetničkog djela. 

Fotograf poput bakalara, snese milijun jaja, kako bi jedno od njih moglo doživjeti zrelost, i to jedno, zrelo i prelijepo jaje sjaji zlatnim sjajem i to se zove umjetnička fotografija. Osobno, družim se s njom svako jutro uz jutarnju kaficu kada ih stvaram u svom kućnom  atelieru i šaljem umjetničkim  organizacijama širom svijeta. Svako jutro po jednu. A zašto je Jakob važan za povijest našega grada? Zato što umjetnički fotograf ne slika nego svojim fotografijama  stvara povijest jednoga grada. I zato je jako važno da  nekako dođemo u posjed tih dvadesetak fotografija iz Vinkovaca da naš grad ima bar neku  ostavštinu ovog brodskog umjetnika. Zašto su crno bijele fotografije danas ponovo na vrijednosti i u modi? Kada fotografirate u boji, tada pokazujete boje šarenila nečije odjeće ili ljepotu  zalaska sunca, no međutim, kada pravite crno bijele fotke, onda s njima prikazujete BOJU DUŠE, a živimo danas svi u urbanom svijetu bez duše. I za kraj ove priče, za Jakoba, na njegovom spomeniku ostavljam jedan cvijet, JASNIN CVIJET.