PRIJE 3 GODINE
TEKST: I.B./tportal.hr
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Iako je u vjerskom smislu Uskrs znatno važniji blagdan od Božića te se slavio od samih početaka kršćanstva, prvi kršćani nisu uopće slavili Božić, s čime se počelo u 4. stoljeću u tada još uvijek većinski poganom Rimu jer je Crkva, kako se smatra, njime nastojala potisnuti njihove praznike.
Postoji nekoliko teorija zašto Božić svake godine obilježavamo 25. prosinca. Prema predaji, Isus se utjelovio i umro isti dan kada je Bog završio stvaranje svijeta, 25. ožujka, pa je prema tome devet mjeseci kasnije određen i dan rođenja Sina Božjega. Iako se dan Isusova rođenja ne spominje u Novom zavjetu, Crkva je prema drugoj teoriji ovaj datum smatrala prikladnim i zato što se u to vrijeme noći skraćuju, a dani produljuju, ali ideja za to nije se rodila u njenim redovima.
Blagdan Božića, kakav danas poznajemo, počeo se slaviti u Rimu u 4. stoljeću, a do danas nije jasno zašto je za to odabran baš 25. prosinca. Prema nekim teorijama, tada se u većinski još poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca. Crkva je željela potisnuti taj poganski običaj te je započela slaviti rođenje Isusa Krista.
Rimljani su smatrali 25. prosinca danom zimskog solsticija i slavili ga kao dan nepobjedivog Sunca, a odlukom cara Aurelija počeo se obilježavati u cijelom Rimskom Carstvu.
Po toj je teoriji Crkva odabrala 25. prosinca za rođenje Isusa Krista, Sina Božjega koji svijetu donosi svjetlost i spasenje, kao zamjenu za slavlje rađanja nepobjedivog Sunca.
I dok je u prošlosti slavlje započinjalo 40 dana prije Božića, 11. studenog, te se taj period zvao ‘četrdeset dana svetog Martina’, danas to razdoblje traje tek četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom. Tada se izrađuje adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, tako da nema početka ni kraja i predstavlja vječnost. U četiri nedjelje došašća pali se jedna po jedna svijeća, dok se na sam Božić upale sve četiri.
Danas Božić slave i oni koji su kršćani i oni koji nisu jer je postao obiteljski blagdan. Obavezno kićenje bora na Badnjak, odlazak na misu polnoćku, pjevanje božićnih pjesama i darivanje postali su dijelom života mnogih.
(Izvor:tportal.hr)
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
