KOLUMNA VANJE KRNIĆA: Kvota-hvala-ne

Ispitujući svoje prijatelje koji imaju neki oblik invalidnosti. Jednostavno pitanje , poznajete li koju osobu zaposlenu u  bilo kojem gradskom poglavarstvu, ustanovi ili u Gradskom trgovačkom poduzeću da radi, a da je u isto vrijeme korisnik invalidskih kolica, odgovor je jasan, a on  je ne.

U našem  gradu ima oko 13% osoba s nekim oblikom invaliditeta, koji su umjesto proaktivnosti i  ne poštovanja kvotnih  zakonskih odredbi osuđeni da budu   izolirani članovi društva. Zakon je jasan jedino mu je ime malo poduže Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (»Narodne novine«, broj 157/13, 152/14 i 39/18), a u članku 8 je pravilnik koji upravo propisuje kvote:

Članak 3.
(1) Obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: obveznik) je svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika.

(2) U ukupan broj zaposlenih ubrajaju se i osnivači/članovi u trgovačkim društvima i ustanovama u Republici Hrvatskoj koji su u radnom odnosu s poslodavcem te obrtnici i druge osobe koje na području Republike Hrvatske obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja ili druge dozvoljene djelatnosti i po toj osnovi su obvezno osigurani.

Naravno  ponekad je izgleda bolje platiti i kaznu nego prilagoditi objekt za pristup osobama s invaliditetom. Dok država plača mirovine boraca još iz drugog svjetskog rat(NOB,  ustaške, partizanske, domobranske itd). Osobe koje su tu i žive nisu determirani svojom prošlosti sadašnjosti, a ni budućnosti. Onda ti isti vide kako grad ostvaruje prekrasne projekte upravo za mlade obitelji. Tu nastaje totalna diskriminacija totalne neprilagođenosti. Koliko objekata ima pristup osobama s invaliditetom, to vodi do sljedećeg pitanja, koliko novih zgrada ima obvezu pri izgradnji  osigurati pristup cijeloj zgradi osobama  s invaliditetom osobama, na koji način da osoba u invalidskim kolicima prođe kroz pothodnik u Osječkoj , a da nema moći super invalida, o da ljudima iako bili u invalidskim kolicima, koji je odgovor? Vrtuljak odgovora , ali ga u konačnici nema. 

Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom

Poslodavci koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, kao i osobe s invaliditetom koje se samozapošljavaju mogu ostvariti niz poticaja koje osigurava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

Poticaji pri zapošljavanju uključuju sljedeće mjere:
- subvenciju plaće
- sufinanciranje troškova obrazovanja
- sufinanciranje troškova prilagodbe mjesta rada
- sufinanciranje troškova prilagodbe uvjeta rada
- naknadu u visini uplaćenog doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje
- sufinanciranje troškova stručne podrške
- posebna sredstva za razvoj novih tehnologija i poslovnih procesa u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom
- potporu za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom

Čitanje samih zakona je kao  da su pisani za Švicarsku, a ne jednu malu zemlju na brdovitom Balkanu. Za početak  jedan dan biti u invalidskim kolicima  je bitka za svaki metar. Znam jer u istima sam bio, transfer iz kreveta u kolica je ravan osvajanu zlatne medalje na Olimpijskim igrama. Poštovati i znati da je invalidnost tu i da se svakom može dogoditi. Ignorirati i šutnja nekad i od nas samih znači da pristajemo biti građani drugog reda i  dnevnopolitički ulošci. Idu lokalni  izbori puno toga je aktualna gradska vlast učinila, ali tko god bio i nakon svibnja u Vukovarskoj mora omogućiti pristup građanima samom sebi, bez  da osoba s invaliditetom bude kvota, već čovjek.